Dostupni linkovi

Novinari neće odustati od borbe za profesiju


Novinari na obeležavanju Dana slobode medija, 3. maj 2010. Foto: Vesna Anđić
Novinari na obeležavanju Dana slobode medija, 3. maj 2010. Foto: Vesna Anđić
Na Dan slobode medija Nezavisno udruženje novinara Srbije i Granski sindikat medija “Nezavisnost” pozvali su sve novinare na odbranu profesije i solidarnost u borbi za bolji materijalni položaj medija i novinara. Od vlasti su zatražili da odgovori zašto su ubistva i napadi na novinare nekažnjivi.

Medijska udruženja pozvala su na minute gromoglasne tišine u “pet do dvanaest”, da time pokažu da neće odustati od borbe za profesiju, za medije i svakog novinara.

Podsetila su da su oni koji su još na državnim jaslama prinuđeni da profesionalnost žrtvuju opstanku jer korumpirana vlast ujedinjena sa bahatim tajkunima koristi krizu kao alibi za obračun sa neposlušnim novinarima i njihovim medijima.

Predsednik NUNS-a Đorđe Vlajić kaže da je serija pritisaka na novinare posebno brutalna na lokalnom nivou.

“Treba videti kako se naše kolege u unutrašnjosti bore. Najgore od svega je što se dovodi u pitanje ekonomska održivost medija. NUNS pokušava da to nametne kao temu, da rastereti medije te vrste pritisaka i da im omogući da što slobodnije rade. Naravno, nema idelanih društava, pritisaka će uvek biti, ali mi nastojimo da to svedemo na nešto što se zove podnošljiva mera”,
kaže Vlajić.

"Prinuđeni smo da 16. put uzastopce pitamo državu ko je naredio i ubio Dadu Vujasinović, 11. put ko je naredio i ubio Slavka Ćuruviju i deveti put ko je naredio i ubio Milana Pantića", navodi se u saopštenju medijskih udruženja i sindikata.
Novinari na obeležavanju Dana slobode medija, 3. maj 2010.Foto: Vesna Anđić

Vlada Srbije nije se bavila time kako da pomogne medijima. Sada govori o medijskoj strategiji, ali tek pošto su već doneti glavni zakoni, uključujući i antievropski zakon o informisanju, za koji očekujemo da će pasti na Ustavnom sudu, kaže predsednica Udruženja novinara Srbije Ljiljana Smajlović.

Ona podseća da je u krivični zakon, doduše, ušla odredba da je novinarstvo profesija od posebnog značaja, pa novinari na papiru imaju zaštitu sličnu policajcima dok obavljaju svoj posao, ali naglašava da, uprkos tome, pravosuđe nije prepoznalo pretnje upućene Brankici Stanković, tako da je i ta jedna pobeda osvojena ove godine ostala prazno slovo na papiru.

Sukob interesa

Da li bi u zemljama stabilne demokratije lako prošla praksa da “svi predsednikovi ljudi” poseduju ili su posedovali marketinške agencije koje otkupljuju gotovo čitav medijski reklamni prostor, makar se to i ne kosilo sa zakonom? I da pri tom pojedine velike firme u državnoj svojini, poput TELEKOMA, ali i drugih, ulaze u impozantne marketinške aranžmane sa tim agencijma pri čemu se vrte enormne sume novca?

Naša sagovornica na to to pitanje ovako odgovara.

“U uređenijom zemlji ne bi bilo moguće da vi istovremeno budete i predsednikov savetnik ili osoba od najvećeg poverenja i visoki partijski činovnik i vlasnik velikih kompanija koje raspoređuju oglase i da još budete u upravnom odboru neke novinske kuće. To je, po mom mišljenju, sukob interesa – da oglašivač sedi u upravnom odboru medijske kuće. Često me pitaju – šta je loše u tome da oglašivači daju oglase tamo gde zakoni tržišta diktiraju. Teorijski je to logično, međutim, kod nas oglašivači čine usluge svojim političkim partnerima. Da kažem figurativno, kod nas su oglašivači u krevetu sa političarima. Imate ponekad, u istoj osobi ili u istom kabinetu, i političku vlast i visokog partijskog činovnika i vlasnika oglašivača. Zbog toga je opasan taj uticaj“,
upozorava Smajlović.

Povodom Svetskog dana slobode medija saopštenjem se oglasio i Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja.

Često me pitaju – šta je loše u tome da oglašivači daju oglase tamo gde zakoni tržišta diktiraju. Teorijski je to logično, međutim, kod nas oglašivači čine usluge svojim političkim partnerima.
On je ukazao na to da je neophodno otkloniti sve mehanizme implicitne cenzure u medijima i zakonski okvir uskladiti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

“U kontekstu imlicitne cenzure pre svega sam imao na umu onaj uticaj koji može doći od nekih zakonskih normi, koje, naravno, ne institucionalizuju cenzuru, ali koje mogu izazivati pritiske ili strah. Vi znate da sam ja bio kritičar Izmena i dopuna zakona o informisanju, smatrajući da bi ceo taj prostor morao biti uređen u skladu sa standardima koji svaku šansu za cenzuru isključuju. Dakle, sad je na dnevnom redu Ustavni sud. Ako se dobro sećam, u vreme kad je podnet zahtev za ocenu ustavnosti tog zakona, Ustavni sud je rekao da će postupati hitno, ali te odluke još nema. Ja se iskreno nadam da ćemo uskoro videti odluku i da će Ustavni sud naći one nedostatke koji taj zakon čine problematičnim, ne samo sa stanovišta njegovog odnosa prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, posebno člana 10 koji jemči slobodu misli i izražavanja nego i prema izričitim odredbama našeg ustava”,
kaže Šabić.

Poverenik za informacije od javnog značaja upzorava još na nešto: naime, da u skladu sa proklamovanim principima javnosti rada vlasti i e-governmenta, vlast duguje javnosti da joj mnogo više informacija učini dostupnim na najlakši način, javnim prezentovanjem raspoloživih baza podataka i na internetu.

“Kod nas je, bojim se, e-government još uvek jedna lepa parola koja ponekad služi i u marketinške i PR svrhe, ali, suštinski, ogroman broj informacija koje je vlast stvorila u svom radu – nedostupan je javnosti. Moja osnovna parola je – to nisu informacije koje pripadaju vlasti. To su informacije koje su unapred plaćene novcem građana, novcem koji privreda plaća za rad državnog aparata I, shodno tome, te informacije bi morale, što je moguće više i što je moguće intenzivnije, da se stavljaju u funkciju istih tih građana i privrede. Oni će već znati da ih valorizuju”,
kaže Šabić.

*****
Pročitajte i ovo:
Freedom House: Pad slobode medija u 2009.
Srpski mediji (ni)su slobodni

Usvojen kontroverzni Zakon o informisanju
Tadić već potpisao sporni Zakon
XS
SM
MD
LG