Biografija
Zoran Đinđić rođen je 1952. godine u Bosanskom Šamcu. Gimnaziju i filozofski fakultet završio je u Beogradu, dok je doktorirao na Univerzitetu u Konstancu 1979. godine
Prema sopstvenom priznanju, filozofiju je studirao dvadeset sati dnevno, ali je istovremeno pohađao i studije istorije umetnosti, sociologije i ekonomije.
Već tokom fakulteta pokazivao je reformski duh. Na prvom času na Filozofskom fakultetu sukobio se s komunistima jer je tvrdio da veliki Marks uopšte nije filozof. Drugi veliki i značajniji sukob imao je s policijom zbog organizovanja "ilegalnih aktivnosti u studentskoj organizaciji protiv komunista", zbog čega je sam putovao po celoj Jugoslaviji.
Zbog tih aktivnosti bio je i osuđen, a za njega se tada zauzeo čak i Vili Brant, nemački kancelar pa se, umesto u zatvoru, našao u Nemačkoj.
Bio je viši naučni saradnik u Centru za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu. Kao član, a ubrzo i lider Demokratske stranke, bio je poslanik u sva tri višestranačka saziva Skupštine Srbije i Veću republika Skupštine SRJ. Na mesto premijera došao je posle petooktobarskih demonstracija i odlaska Slobodana Milošavića s vlasti.
Ubistvo
Zoran Đinđić ubijen je 12. marta 2003. godine na uzlazu u zgradu Vlade Srbije, a njegov telohranitelj Milan Veruović je tom prilikom ranjen. Đinđićevom ubistvu prethodila su bar tri neuspela pokušaja atentata i to u vrlo kratkom vremenskom razmaku pred ubistvo.
Kada je ubijen premijer Srbije, uvedeno je vanredno stanje i istog dana raspisana poternica za pripadnicima Jedinice za specijalne operacije (JSO), kao i za pripadnicima "zemunskog klana".
Za ubistvo su optuženi, a potom i pravosnažno osuđeni Milorad Ulemek i Zvezdan Jovanović na po 40 godina, pošto je Vrhovni sud odbio kao neosnovane žalbe njihove odbrane.
Sud je utvrdio da je Ulemek bio organizator ubistva, a da je Jovanović ispalio hice koji su usmrtili Đinđića i ranili Veruovića. Za ubistvo premijera ranije su pravnosnažno osuđeni članovi zemunskog kriminalnog klana.
Vođe tog klana Dušan Spasojević i Mile Luković stradali su dve nedelje posle ubistva u operaciji MUP-a “Sablja”, jer su prilikom hapšenja u selu Meljak kod Beograda pokušali da pruže otpor.
Svi optuženi za ubistvo osuđeni su u drugostepenom postupku pred Vrhovnim sudom na ukupno 348 godina zatvora, dok im je prvostepenom presudom Specijalnog suda 23. maja 2007. godine izrečeno ukupno 378 godina zatvora.
Zoran Đinđić rođen je 1952. godine u Bosanskom Šamcu. Gimnaziju i filozofski fakultet završio je u Beogradu, dok je doktorirao na Univerzitetu u Konstancu 1979. godine
Prema sopstvenom priznanju, filozofiju je studirao dvadeset sati dnevno, ali je istovremeno pohađao i studije istorije umetnosti, sociologije i ekonomije.
Već tokom fakulteta pokazivao je reformski duh. Na prvom času na Filozofskom fakultetu sukobio se s komunistima jer je tvrdio da veliki Marks uopšte nije filozof. Drugi veliki i značajniji sukob imao je s policijom zbog organizovanja "ilegalnih aktivnosti u studentskoj organizaciji protiv komunista", zbog čega je sam putovao po celoj Jugoslaviji.
Zbog tih aktivnosti bio je i osuđen, a za njega se tada zauzeo čak i Vili Brant, nemački kancelar pa se, umesto u zatvoru, našao u Nemačkoj.
Bio je viši naučni saradnik u Centru za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu. Kao član, a ubrzo i lider Demokratske stranke, bio je poslanik u sva tri višestranačka saziva Skupštine Srbije i Veću republika Skupštine SRJ. Na mesto premijera došao je posle petooktobarskih demonstracija i odlaska Slobodana Milošavića s vlasti.
Ubistvo
Zoran Đinđić ubijen je 12. marta 2003. godine na uzlazu u zgradu Vlade Srbije, a njegov telohranitelj Milan Veruović je tom prilikom ranjen. Đinđićevom ubistvu prethodila su bar tri neuspela pokušaja atentata i to u vrlo kratkom vremenskom razmaku pred ubistvo.
Kada je ubijen premijer Srbije, uvedeno je vanredno stanje i istog dana raspisana poternica za pripadnicima Jedinice za specijalne operacije (JSO), kao i za pripadnicima "zemunskog klana".
Za ubistvo su optuženi, a potom i pravosnažno osuđeni Milorad Ulemek i Zvezdan Jovanović na po 40 godina, pošto je Vrhovni sud odbio kao neosnovane žalbe njihove odbrane.
Sud je utvrdio da je Ulemek bio organizator ubistva, a da je Jovanović ispalio hice koji su usmrtili Đinđića i ranili Veruovića. Za ubistvo premijera ranije su pravnosnažno osuđeni članovi zemunskog kriminalnog klana.
Vođe tog klana Dušan Spasojević i Mile Luković stradali su dve nedelje posle ubistva u operaciji MUP-a “Sablja”, jer su prilikom hapšenja u selu Meljak kod Beograda pokušali da pruže otpor.
Svi optuženi za ubistvo osuđeni su u drugostepenom postupku pred Vrhovnim sudom na ukupno 348 godina zatvora, dok im je prvostepenom presudom Specijalnog suda 23. maja 2007. godine izrečeno ukupno 378 godina zatvora.