Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Stočarski je život težak

  • Nebojša Kolak

Boriša Milinić, Fotografije: Nebojša Kolak
Sa mjesecom majem, stočari nomadi izvode stoku na ljetnu ispašu u planinske krajeve. Takav je slučaj i sa Borišom Milinićem iz Bileće koji je proveo četiri mjeseca u svom katunu podno Zelengore, u gatačkoj opštini.

Skupljao je kajmak i sir, prodavao, a sad se spema na zasluženi zimski odmor. Pred ljeto, ponovo u svoju planinu.

Što bi se po narodski reklo, kaže Boriša Milinić, stočar iz Bileće, neće više niko da uzme prut i da potjera stoku. Neće ni da se bavi stočarstvom. Dugi niz godina Boriša, sa svojim stadom, svako ljeto obilazi lokacije iznad Gacka, planine Živanj, Zelengora, Lebršnik:

„Ama znate kakav je život? To je život mukotrpan. Više neće niko, ono što bi rekli, da uzme prut. A mi smo prinuđen, bar iz Bileće. Jer znate privreda bilećke opštine nalazi se faktički sva na koljenima, što bi rekli narodnim izrazom. Ja ovdje tokom ljeta, ja i supruga i troje djece izađemo tri, tri i po mjeseca, faktički četiri mjeseca i ovdje se bavimo skupljanjem sira, kajmaka. Potjeram nešto i tuđih ovaca i krava. Moram da se borim za golu egzistenciju, za svoj život, da bih školovao troje djece.“


Posao je težak, ali Boriša kaže da mu ništa ne može nadomjestiti taj četvromjesečni boravak u prirodi. Čist vazduh, voda sa izvora, zdrava hrana:

„Kraj je stvarno bogat: od divlje kruške, jabuke, šipurike u jesenjem periodu, preslice, metvice. Ovo je dar prirode. Bog je stvorio prirodu - živa voda, izvori, sir, kajmak, to je sve ekološki čista, zdrava hrana. Ja bih poželio svakom iole građaninu Republike Srpske, pa i Federacije da izađe na ove prostore da vidi o’šta narod ovdje stvara i o’šta živi. Evo vidite, ja sam prinuđen iz Bileće da dođem trbuhom za kruhom, što bi rekli. Prvo sam bio na Zelengori na starom katunu, a sad sam prinuđen bio zbog drugih okolnosti, jer su kolibe naše na starom katunu bile zapaljene, ovdje da izgonim u selo Bahori, Vrela.“


Do prošle godine Boriša je svoje stado izvodio na ljetnu ispašu pješke od Bileće do svog četvoromjesečnog prebivališta. Zbog naredbe entitetske veterinarske inspekcije to više ne može raditi:

„Vremenski od 12 do 14 sati, ali više malo ko hoće da ih pješke da goni. Više se to tovari na kamione. Prvo je počelo prošle godine. Ministarstvo veterinarstva nije dozvoljavalo izgon stoke na nomadski način, no smo morali da tovarimo na kamione gdje smo morali privatnicima plaćati od 170 do 200 maraka da bi’ dotjerali stoku do Vrbe.“


Ističe da su njegovi proizvodi završili od Trebinja do Los Anđelesa. Sada, kada se sa svojim stadom vratio kući, pun je pozitivnih utisaka. Godina je bila plodonosna:

„Bio sam zadovoljan, ja i moja familija, supruga Nada i troje djece smo bilo skoro stotinu dana na području opštine gatačke. Pa dobio sam jedno 130 kila kajamaka i jedno 270 kila sira - i sve sam prodao što sam imao na kućnom pragu. Jedino što sam ostavio za sebe mrsa što meni treba.“


Jedva čeka da se vrati u planinu sa porodicom i svojim stadom. Pored Borišinog katuna je izvor pitke vode:

„Kvalitet vode je odličan. Ovaj izvor tokom ljetnih perioda nikad skoro nije presušio. Ima ovdje iznad, gore jedno 50 metara, drugi izvor. Možda je ta voda još bolja no ova. Ali nemamo se šta žaliti. Ovdje je ono, što bi narod naš rekao, pojedite tanjir sira i kajmaka i hljeba ispod sača i napijte se vode - kao da ništa niste jeli za pola sata.“

Sada je na zasluženom odmoru. Ovce su u toru, jagnje se. I one, kao i njihov gazda, čekaju kada će put zdravih pašnjaka.
XS
SM
MD
LG