Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Kad je cvjetao baraž: BiH na korak od sna


Slavlje nakon utakmice sa Turskom i osiguranog mjesta u baražu
U subotu se u Lisabonu igra prva utakmica u baraž-dvomeču između Bosne i Hercegovine i Portugalije, a za odlazak na završnicu Svjetskog fudbalskog prvenstva.

Najveći broj ljudi u Bosni i Hercegovini već danima živi za ovu utakmicu, kao i za revanš koji se igra naredne sedmice u Zenici.

Navijačka euforija uvelike prvazilazi normalne okvire i uporediva je sa nekim istorijskim utakmicama bivše zajedničke reprezentacije, koje su s posebnom pažnjom praćene u Sarajevu.

Ako je ikad i igdje na tako širokom prostoru, osim u filmu naravno, harala „groznica subotnje večeri“, onda je to u Bosni i Hercegovini pred subotnju utakmicu. Barem velikom njezinom dijelu.

Svega gladni narod, kao spas maltene, očekuje radosne vijesti iz Lisabona i ohrabrenje pred zenički uzvrat, naredne sedmice.

Do koje mjere je nakvasala euforija najbolje će posvjedočiti, ovom sportu ne baš naklonjeni, Strajo Krsmanović, direktor Galerije „Kolegijum artistikum“.
Baraž šerif mubarek olsun!


"Znate li kako se ovih dana pozdravljamo u Sarajevu? Baraž šerif mubarek olsun!“ rekao je Krsmanović za RSE.

"SVJETSKO PRVENSTVO ILI IKEA"

Novinar i publicista Ahmed Burić i ranije je pisao kolumne u kojima je posredstvom sporta tumačio društvenu zbilju, pa mu valja vjerovati kako su ove utakmice svojevrsna vododjelnica poslije koje će se, u lokalnim okvirima dakako, vrijeme poloviti na ono prije i ono poslije.

"Ovo vrijeme će se u kolektivnim sjećanjima naroda u BiH zvati Kad je cvjetao baraž - da parafraziram Dragoslava Mihailovića. Mislim da će se i u nekim dijelovima BiH u kojima dosad reprezentacija nije bila shvaćana kao integralni dio gledati utakmica - i to ne s onim nekim podozrenjem," kaže Burić.

Izbezumljen od svekolike oskudice, prosječni Bosanac ili Hercegovac je, izgleda, u ime igara odlučan odreći se onog prvog dijela poznate nam izreke jer stiče iluziju kako bi ova zemlja, u neki drugim okolnostima, mogla biti potaman za život.

U trenutku kad za to nema ozbiljne potpore, dobro dođu i simbolički nadomjesci kakav bi, u svakom slučaju, bio odlazak na Svjetsko prvenstvo.

"
Ovoj državi treba pobjeda. Treba ove silne frustracije nekako da ispraznimo
Ovoj državi treba pobjeda. Treba ove silne frustracije nekako da ispraznimo. To bi bila idealna prilika,"
kaže Krsmanović.

Burić dodaje: "U posljednjih 20 godina nije bilo tako važne utakmice kao što su ove dvije. I mislim da se tome, možda, i pridaje veliki značaj. Međutim, živimo u takvom svijetu, živimo u svijetu u kojem je važnije da zemlja ode na Svjetsko prvenstvo nego da se otvore dvije IKEA-ine fabrike u Fojnici i u Derventi. Kad se to sve skupa sračuna, ja mislim da je potpuno opravdano što smo mi u takvom 'mood-'u, u takvom raspoloženju. I ja sam sam onako potpuno navijački ostrašćen.“

"ŠARENE LAŽE"

Književnik Dragan Marijanović je više nego eksplicitan i ne zadržava ni minimalne rezerve kad tvrdi kako boljeg proizvoda od fudbalske reprezentacije u Bosni i Hercegovini jednostavno nema.

"Ovo jeste jedna stvar koja je nadišla državu BiH u svakom pogledu. To je jedino zdravo društveno tkivo, ta nogometna reprezentacija koja je pokazala da se i u tako obnormalnom ambijentu može napraviti sjajan sportski rezultat," kaže Marijanović.

Zato i ne čudi ova nezajažljiva potreba za bilo kakvim učestvovanjem u mogućem uspjehu fudbalskih reprezentativaca.

I samo gledanje ovih nadmetanja, makar na malim ekranima, ljude postavlja u aktivnu poziciju, zalaganje vlastite želje i beskrajne emocije. Gledano izvana, kolektivna emocija koja je obuzela ovdašnju
Ljudi trebaju šarene laže. Ljudi žele ljepše vijesti
javnost nadmaša i ono što se obično definiše kao patriotizam i navijačka strast.

"Ljudi trebaju šarene laže. Ljudi žele ljepše vijesti. Ne postoji narod koji je više izmrcvaren ružnim vijestima. I zato su sada ljudi spremni dići kredit, pozajmiti od susjeda, eto da on pogleda to svjetsko prvenstvo na kojem igra BiH i da nemilice troši jer će se jedino tako - ali ja iskreno smatram i čak to opravdavam - osjećati istinskim građaninom svijeta. I u svakoj bosanskoj zabiti, u mraku svake bosanske gudure ljudi će sebi priuštiti iluziju o nekom ljepšem svijetu - pa, Bože moj, pa mi smo Englezima dali go!" rekao je Marijanović.

Možebiti, negdje na granici realnog visi mala nada kako ova veličanstvena iluzija i nije baš potpuno bez mogućnosti da se opredmeti.

"LAGANO ATERIRANJE"

Birajući između Butmira i Pruda, prosječni se ovdašnji čovjek objeručke opredjeljuje za Lisabon kao vlastitu šansu.

Možebitni referendum bi pokazao i to kako bi dobar dio ovoga naroda put u Evropsku uniju rado zamijenio za putovanje u Južnu Afriku. Makar uz ponižavajuće čekanje na vizu. U krajnjem, zašto sve to ne bi došlo i podruku.

"Naravno da se sudbina BiH neće prelamati na odlasku u Južnu Afriku. Postoje mnogo važnije, mnogo bitnije stvari. Ali ono što je definitivno tačno jeste da bi to za jednu vrstu, kako ja kažem, integralnog ponosa, nekog prepoznavanja na međunarodnom nivou bilo dosta bitno," kaže Burić.

Ali, budimo realni. Lagano ateriranje, međutim, ne mora nužno podrazumijevati i gubljenje nade.

Ne zato što ona - nada - umire poslednja, nego zato što je bila dovoljno pothranjivana u čitavom ovom kvalifikacionom ciklusu.

"
Život i igra nisu isto. I kad se izgubi, nije propao svijet.
Život i igra nisu isto. I kad se izgubi, nije propao svijet. Ipak je to samo sport. Ali opet i opet iznova ponavljam - ovi sjajni momci zaslužuju tu radost. A kako bi se svi mi znali radovati, to ne treba posebno ni isticati,"
rekao je Krsmanović.

A znali bi. Jer, Bosna i Hercegovina je svojim emocijama već danima i u suboti i u Lisabonu.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG