Dostupni linkovi

Rusija - širi se lista ubijenih, kidnapovanih, nestalih


Nenad Pejić
“Kad god vidim ljude da se “bore” sa spomenicima tako što ih ruše, znam da će sve završiti u suzama,” rekla je Natalija Estemirova, ugledni borac za ljudska prava u Rusiji, kad je vidjela kako gradjani ruše spomenik Staljinu u Groznom, glavnom gradu Čečenije.

Natalije više nema, kidnapovana je i odmah ubijena. Neko je izvršio nečiji nalog. Prvi čovjek organizacije za zaštitu ljudskih prava “Memorijal”, Oleg Orlov, javno tvrdi da je ubistvo naručio Ramzan Kadyrov, predsjednik Čečenije. On to naravno, poriče. Bilo kakvu ulogu Kadyrova požurio je da porekne i ruski predsjednik Dmitri Medvedev obećavajući brzu i odlučnu istragu protiv zločina. Ali, malo ko u to vjeruje. U prvih šest mjeseci ove godine “Memorijal” je dokumentovao, dakle dokazao, 74 kidnapovanja samo u Čečeniji - gotovo svaki drugi dan jedno kidnapovanje. Nedokumentovane slučajevi nisu brojani kao ni pretučeni, silovani, a kamoli oni koji primaju prijetnje. Čitave prošle godine ista je organizacija zabilježila 42 kidnapovanja. Istraga do sada nije dala rezultata.

Mediji, najvećim dijelom strani, upiru prstom u predsjednika Čečenije kao najvećeg krivca. Ako su i u pravu valja znati da Kadyrov ima svoga šefa koji ga je i postavio na vlast, koji ga podržava i koji do sada još nije doveo u pitanje njegov autoritet usprkos kidnapovanjima, ubistvima, nasilju. On se zove Vladimir Putin i teško da će se Kadyrovu išta dogoditi ako to ne želi premijer Rusije. Od kada je Vladimir Putin došao na vlast svi pregovori o miru u Čečeniji sa tadašnjim liderima su prekinuti, počele su velike vojne operacije, žrtve mediji nisu brojali. Bilo je to u listopadu 1999-e godine. Danas, 10 godina kasnije, Čečenija izgleda mirnija, nema vojnih operacija ali svi protivnici tamošnjeg predsjednika Kadyrova jedan za drugim nestaju, borci za ljudska prava pogotovu, u brdima Čečenije je izrazla nova generacija gerilaca.

Da li se, medjutim, nešto iza scene mijenja?

Putin je već počeo da postavlja nezgodna pitanja Kadyrovu oko upotrebe državnih fondova za razvoj Čečenije, a državni je tužilac javno upozorio da je njegov tim registrirao oko 10.000 slučajeva zloupotrebe državnih fondova i oko 1.500 slučajeva kršenja anti-korupcijskih zakona u ovoj ruskoj republici. U trećem mjesecu ove godine Kremlin je odbio zathjev Kadyrova da se objavi kraj “protuterorističkih operacija” u Čečeniji.

Ovi su podaci objavljeni na internet stranicama i ako državni mediji počnu da ih ozbiljnije koriste tada će to biti ozbiljniji znaci da se Putin i Medvedev žele riješiti Kadyrova. Čečenski lider je iznenada počeo da upotrebljava agresivnu retoriku pa u intervjuu na Internet stranici www.regnum.ru tvrdi da je “Čečenija spasila Rusiju” time što je na sebe preuzela borbu protiv “islamskog terorizma” te kaže kako je Čečenija moralni uzor Rusiji gdje vlada prostitucija, širi se droga i postoje sva ostala društvena zla. Čečenija je katalizator novog ruskog patriotizma, kaže Kadyrov.

Ali, nebi bilo prvi put da jaka retorika svjedoči da je nečija pozicija slabija.

U glavnom gradu Norveške, u Oslu, je već održana druga runda razgovora izmedju predsjednika parlamenta Čečenije Dukvakha Abdurakhmanova i snažne figure iz redova opozicije Akhmed Zakayeva koji je dobio politički azil u Engleskoj. Razgovorima su prisustvovali i predstavnici ruske ambasade po nalogu ministarstva spoljnih poslova Rusije. Odobrenje je, dakle, stiglo sa vrha. Ništa možda i ne bi bilo neobično da Zakayev nije čovjek čije izručenje traži Rusija za počinjenih, navodno, 13 zločina, uključujući ubistva i silovanja. Engleska nije prihvatila zahtjev Rusije jer su joj predočeni dokumenti o zločinima bili slabi ali Rusija još nije povukla zahtjev za izručenje.

Otkud sada da čovjek kojeg vlasti Rusije optužuju za svakojake zločine pregovara sa ruskim zvaničnicima i uz prisustvo uposlenika ruske ambasade o, kako sami kažu, “konsolidaciji Čečenije!” Ovi razgovori znače u stvari priznanje da je politika konsolidacije Čečenije koju vodi ruska vlada već 10 godina neuspjela, te da ona osim nereda, ubistava te svake druge vrste nasilja nije puno donijela. Dapače, nasilje se proširilo i na obližnje republike. Ingušetija je tako protekle godine zabilježila 350 oružanih incidenata, dakle jedan dnevno, dok ih je Čečenija imala “samo” 210. Nešto se slično dešava i u obližnjem Dagestanu. Statistika tako kaže da na Sjevernom Kavkazu, koji ukupno ima šest milijuna stanovnika ima četiri puta više nasilja od, naprimjer Kolumbije, koja ima 42 milijuna, dakle sedam puta više, stanovnika.

“Čečenija nije ni dio Rusije niti je neovisna država. To je samo jedna rupa u kojoj cvjeta jedna nova vrsta kriminala – kidnapovanje. Sama ideja je došla od federalnih snaga sigurnosti koje su trgovale živim i mrtvim tijelima, oni su to započeli.“ Ovo su riječi Natalije Estemirove koja je svoju hrabrost platila glavom. Dva dana nakon njenog ubistva, ubijen je i Andrei Kulagin, ali ovaj put ne u Čečniji nego na sjeverozapadu Rusije. Istraživao je uvjete u zatvoru u Kareliji i bio je član nevladine organizacije “Pravda”.

Spirala smrti se nastavlja dok vlast obećava istragu. Da li će ta “konsolidacija Čečenije” značiti uklanjanje, fizičko ili ne, Ramzana Kadzrova nije lako prognozirati. Ali, lako je tvrditi da se nikakva konsolidacija ne može dogoditi ako zemlju konsolidiraju oni koji su je “konsolidirali” do sada.

Možda bi bolje bilo “konsilidirati” one koji su pokušavali konsolidirati Čečeniju.

Pogledajte komentare (4)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG