Dok je u Evropskoj uniji upotreba najlonskih kesa zabranjena odavno, vlasti u BiH još nemaju ni strategiju za zbrinjavanje ambalažnog otpada.
Godišnje se u BiH uveze oko 300 miliona komada plastične ambalaže ili proizvoda umotanih u plastiku, što je vrijednost veća od 250 miliona maraka, kažu u centrima civilnih incijativa koji na području oba entiteta provode kampanju pod nazivom „Očistimo otpad u BiH“.
Koordinator kampanje Zoran Adžaip navodi kako je najveći problem što u BiH uopšte nema jedinstvene strategije za upravljanje ambalažnim otpadom. Nadležnost nad pitanjima reciklaže na nivou je entitetskih ministarstava. Bilo bi dobro da entiteti usvoje barem usaglašene pravilnike koji bi regulisali tu oblast, kaže Adžaip:
„Vlasti su prespore. Doneseni su ipak, pogotovo u RS, svi strateški važni akti. Sada bi samo trebalo usaglasiti koji model žele. To nije usaglašeno, tako da smo mi pokrenuli kampanju zagovaranja depozitnog modela upravljanja ambalažom, odnosno ambalažnim otpadom, sa prijedlogom povratne naknade negdje oko 10 feninga.“
I građani smatraju da je problem nagomilavanja plastične ambalaže prešao svaku granicu kulture:
„Ne znam gdje da bacim. Puni su kontejneri, strašno, vrućina, baš je ružno. Ovako lijepa zemlja, a uništismo je sami.“
„Trebalo bi više papirnu ambalažu uvesti.“
„Tu prije svega trebaju da organi vlasti vode o tome računa, da se donesu zakonske regulative koje će to riješiti.“
Pojedini trgovački lanci kao i proizvođači koji posluju sa zemljama Evropske unije već najavljuju da će se do naredne godine preorijentisati na kese od biorazgradivih materijala i ne čekajući aktivnosti nadležnih institucija.
No, ono na što brojne nevladine organizacije ukazuju jeste da bi bilo dobro razmisliti i o sada nepostojećoj industriji reciklaže. Predsjednik Centra za životnu sredinu iz Banje Luke Miodrag Dakić:
„Kod nas još uvijek vlasti ne vide pitanje otpada kao prioritet, ne samo zbog toga što to ugrožava životnu sredinu nego i zato što to može biti jedan od izvora prihoda, ustvari jedan način borbe protiv svjetske ekonomske krize o kojoj svi pričaju, a upravo se resursi jednostavno bacaju i ne iskorištavaju.“
U centrima civilnih inicijativa očekuju i da se kroz buduće pravilnike definiše i pitanje jačanja entitetskih fondova za zaštitu okoline. Zoran Adžaip kaže da prijedlog otkupa ambalaže, kao i mogućnost naplate korištenja plastičnih vrećica daju šansu za direktno jačanje fondova:
„U RS taj fond djelimično radi, odnosno djelimično funkcionira, dok u Federaciji je blokiran zbog apsurda - odnosno zbog neimenovanja direktora već pet godina, tako da se nagomilala jedna određena količina sredstava, mi smo procijenili negdje oko sedam miliona maraka, koja bi se mogla upotrijebiti za već odbačeni otpad, znači za neke aktivnosti i za neke projekte.“
Plastični otpaci po okolini, te uz obale rijeka u BiH predstavljaju ružan dekor koji govori ne samo o neodgovornosti vlasti nego i o popriličnoj nekulturi stanovništva. Miodrag Dakić tako kaže kako su najbolja rješenja za problem plastičnog otpada ona najjednostavnija:
„Da ne koristimo uopšte plastične - ni sporije razgradive, ni brže razgradive. Centar za životnu sredinu od početka promoviše platnene vrećice. Mi smo do sada podijelili građanima na hiljade kesa, cekera koji mogu da se koriste bezbroj puta ako se pravilno koriste.“
U Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS nedavno su izdali saopštenje u kojem navode kako je u toku izrada propisa o uspostavljanju sistema o sakupljanju i vraćanju ambalažnog otpada, pa i plastičnih kesa.
U Ministarstvu okoliša i turizma FBiH zbog godišnjih odmora nije se moglo saznati kada će u tom entitetu pravilnici biti usvojeni.
Adžaip ističe kako su entitetska ministarstva još prošle godine imale obavezu da usvoje propise o upravljanju otpadima koju nisu ispunili, a pitanje je da li će je ispuniti i ove godine.
Godišnje se u BiH uveze oko 300 miliona komada plastične ambalaže ili proizvoda umotanih u plastiku, što je vrijednost veća od 250 miliona maraka, kažu u centrima civilnih incijativa koji na području oba entiteta provode kampanju pod nazivom „Očistimo otpad u BiH“.
Koordinator kampanje Zoran Adžaip navodi kako je najveći problem što u BiH uopšte nema jedinstvene strategije za upravljanje ambalažnim otpadom. Nadležnost nad pitanjima reciklaže na nivou je entitetskih ministarstava. Bilo bi dobro da entiteti usvoje barem usaglašene pravilnike koji bi regulisali tu oblast, kaže Adžaip:
„Vlasti su prespore. Doneseni su ipak, pogotovo u RS, svi strateški važni akti. Sada bi samo trebalo usaglasiti koji model žele. To nije usaglašeno, tako da smo mi pokrenuli kampanju zagovaranja depozitnog modela upravljanja ambalažom, odnosno ambalažnim otpadom, sa prijedlogom povratne naknade negdje oko 10 feninga.“
I građani smatraju da je problem nagomilavanja plastične ambalaže prešao svaku granicu kulture:
„Ne znam gdje da bacim. Puni su kontejneri, strašno, vrućina, baš je ružno. Ovako lijepa zemlja, a uništismo je sami.“
„Trebalo bi više papirnu ambalažu uvesti.“
„Tu prije svega trebaju da organi vlasti vode o tome računa, da se donesu zakonske regulative koje će to riješiti.“
Pojedini trgovački lanci kao i proizvođači koji posluju sa zemljama Evropske unije već najavljuju da će se do naredne godine preorijentisati na kese od biorazgradivih materijala i ne čekajući aktivnosti nadležnih institucija.
No, ono na što brojne nevladine organizacije ukazuju jeste da bi bilo dobro razmisliti i o sada nepostojećoj industriji reciklaže. Predsjednik Centra za životnu sredinu iz Banje Luke Miodrag Dakić:
„Kod nas još uvijek vlasti ne vide pitanje otpada kao prioritet, ne samo zbog toga što to ugrožava životnu sredinu nego i zato što to može biti jedan od izvora prihoda, ustvari jedan način borbe protiv svjetske ekonomske krize o kojoj svi pričaju, a upravo se resursi jednostavno bacaju i ne iskorištavaju.“
U centrima civilnih inicijativa očekuju i da se kroz buduće pravilnike definiše i pitanje jačanja entitetskih fondova za zaštitu okoline. Zoran Adžaip kaže da prijedlog otkupa ambalaže, kao i mogućnost naplate korištenja plastičnih vrećica daju šansu za direktno jačanje fondova:
„U RS taj fond djelimično radi, odnosno djelimično funkcionira, dok u Federaciji je blokiran zbog apsurda - odnosno zbog neimenovanja direktora već pet godina, tako da se nagomilala jedna određena količina sredstava, mi smo procijenili negdje oko sedam miliona maraka, koja bi se mogla upotrijebiti za već odbačeni otpad, znači za neke aktivnosti i za neke projekte.“
Plastični otpaci po okolini, te uz obale rijeka u BiH predstavljaju ružan dekor koji govori ne samo o neodgovornosti vlasti nego i o popriličnoj nekulturi stanovništva. Miodrag Dakić tako kaže kako su najbolja rješenja za problem plastičnog otpada ona najjednostavnija:
„Da ne koristimo uopšte plastične - ni sporije razgradive, ni brže razgradive. Centar za životnu sredinu od početka promoviše platnene vrećice. Mi smo do sada podijelili građanima na hiljade kesa, cekera koji mogu da se koriste bezbroj puta ako se pravilno koriste.“
U Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS nedavno su izdali saopštenje u kojem navode kako je u toku izrada propisa o uspostavljanju sistema o sakupljanju i vraćanju ambalažnog otpada, pa i plastičnih kesa.
U Ministarstvu okoliša i turizma FBiH zbog godišnjih odmora nije se moglo saznati kada će u tom entitetu pravilnici biti usvojeni.
Adžaip ističe kako su entitetska ministarstva još prošle godine imale obavezu da usvoje propise o upravljanju otpadima koju nisu ispunili, a pitanje je da li će je ispuniti i ove godine.
