Dostupni linkovi

Rizici istraživačkog novinarstva


Dušan Miljuš, Foto: Enis Zebić

Nacionalno vijeće za borbu protiv korupcije bavilo se u ponedjeljak odnosom medija i korupcije, odnosno pitanjem – koliko su novinari u Hrvatskoj u mogućnosti baviti se istraživačkim novinarstvom i razotkrivati korupciju. Odgovori na ova pitanja nisu baš utješni.

„Prošli puta si se izvukao, ali drugi put sigurno nećeš,“ stoji u anonimnom pismu što ga je ovih dana dobio novinar „Jutarnjeg lista“ Dušan Miljuš. Kolega Miljuš, vjerojatno najbolji hrvatski poznavatelj domaćeg krim-miljea, ali i situacije u susjedstvu, pred godinu i 13 dana jedva izbjegao smrt u napadu dvojice maskiranih napadača naoružanih metalnim šipkama. A njegov najveći grijeh bilo je to što je pisao o organiziranom kriminalu i sugerirao da ih se tuče tamo gdje su najosjetljiviji – po ilegalno stečenoj imovini. Prošlo je gotovo 380 dana, a nisu pronađeni ni počinitelji, a kamoli naručitelji zvjerskog napada na njega. Koja je to poruka svima onima koji misle da tako valja postupati sa novinarima koji „guraju nos kamo ne treba“, pitali smo kolegu Miljuša:

„Zapravo ih se ohrabruje činjenicom da nije otkriven ni počinitelj ni naručitelj. Zapravo je poruka svim potencijalnim počiniteljima i naručiteljima, ako bi imali još nekoga za eliminaciju, da se jednostavno u to mogu upustiti.“
Josip Kregar


Ponovljena je ocjena o sprezi kapitala i medija sa jedne strane, i padu novinarskih standarda i novinarske etike sa druge strane. Također, ponovljeno je kako je sloboda istraživačkog novinarstva temelj javne svijesti o opasnosti od korupcije, a novinarska autocenzura pomoć u bujanju korupcije. Je li se išta pomaklo unazad godinu dana od posljednje rasprave na temu odnosa medija i korupcije, pitali smo najboljeg hrvatskog eksperta za fenomen korupcije Josipa Kregara:

„Mislim da je situacija gora i da rasprava ukazuje na to. Ono što, međutim, u raspravi lebdi u zraku i što nije eksplicitno rečeno, to je činjenica opće rezignacije. To je ono što treba naglasiti. S vremena na vrijeme se uvijek pojavljivao problem utjecaja politike na medije, vlasničke strukture i slično, ali ono što ovog puta izostaje je jasna javna reakcija.“


Kao drastičan primjer on je naveo Zakon o pravu na pristup informacijama:
Imamo posla sa rezignacijom ljudi koji ne vjeruju da se na ovaj način da išta više promijeniti, koji puno ne vjeruju u riječi, pa niti u napisane riječi medija.


„Primjena Zakona o pravu na pristup informacijama mirno prolazi kroz Sabor, bez veće oporbe, ali i bez veće aktivnosti glede toga. Radi se, međutim, o činjenici da je taj zakon sada već postao anakron u odnosu na takve zakone u drugim evropskim zemljama. Mislim da sada imamo posla, ne sa recesijom, nego sa rezignacijom ljudi koji ne vjeruju da se na ovaj način da išta više promijeniti, koji puno ne vjeruju u riječi, pa niti u napisane riječi medija.“

Sa Kregarovom ocjenom Zakona o pravu na pristup informacijama i njegovom provedbom od strane vlasti složila se urednica na zagrebačkom Radiju 101 Jelena Berković:

„Izvještaj o provedbi Zakona, koji Središnji ured za državnu upravu treba svake godine podnositi Saboru, pokazalo se svaki put do sada da je bacanje prašine u oči. O konkretnim dokazima, koji pobijaju navodne činjenice iz tog izvještaja, raspravljalo se i ovdje u Saboru. Međutim, iz godine u godinu situacija je zapravo sve gora. Samo imamo više dokaza da taj izvještaj ne valja, samo imamo više dokaza da taj Zakon ne valja. Ali se, nažalost, ništa nije napravilo.“


Kako doskočiti problemima i zaprekama pred istraživačkim novinarstvom? Novinarka Danica Juričić iznijela je prijedlog Zbora istraživačkih novinara o formiranju vijeća za medije koje ne bi, kao do sada, okupljalo samo novinare:

„Nama je posebno zanimljiv primjer Švedske, u kojoj, uz Vijeće za medije, djeluje i ombudsman za medije odnosno pravobranitelj za medije, kojeg imenuju zakonodavna i izvršna vlast, kao i predstavnici nakladnika. A u Vijeću za medije su predstavnici novinara i nakladnika.“
  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

XS
SM
MD
LG