Dostupni linkovi

«Slučaj Dobrovoljačka»: Sarajevo traži povlačenje potjernica


Tarik Sadović

Nakon potvrde navoda o tome da je Interpol Srbije počeo raspisivati međunarodne potjernice protiv 19 državljana BiH za zločine počinjene u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. godine, ministar sigurnosti BiH Tarik Sadović zatražio je da se te potjernice povuku. Kao razlog se navodi politička motiviranost, te činjenica da se za isti slučaj vodi postupak pred domaćim pravosuđem.

Autor: Dženana HALIMOVIĆ

Na zahtjev Interpola u Beogradu raspisane su međunarodnih potjernica protiv državljana BiH za slučaj Dobrovoljačka ulica u Sarajevu, a po zahtjevu srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine. Devetnaest lica se kao visoki politički i vojni funkcioneri tadašnjih vlasti BiH terete za izdavanje naređenja za napad, za planiranje i organizovanje napada na vojnike i druge pripadnike JNA u Sarajevu 3. maja 1992. godine.
Smatramo da je prekršen član 3. Statuta Interpola - da su potjernice raspisane, a da su motivirane političkim razlozima.


Ministar sigurnosti BiH Tarik Sadović zatražio je povlačenje potjernica:

„Ministarstvo, u čijem sastavu se nalazi NCB Interpol Sarajevo, je odmah reagovalo i uputilo je po mom nalogu pismo Generalnom sekretarijatu u kojem oštro protestiramo zbog raspisivanja potjernice jer mi smatramo da je prekršen član 3. Statuta Interpola - da su potjernice raspisane, a da su motivirane političkim razlozima.“

Milorad Dodik
Premijer RS Milorad Dodik Sadovićev potez je okarakterisao kao samovoljan, te da on ne odražava stavove BiH:

„I onaj ko ne poštuje Interpolovu potjernicu apsolutno krši pravila internacionalne saradnje po tom pitanju. I to je savršeno jasno. Mislim da je nedopustivo da na taj način se odnosi prema bilo kom ko je ranije pokrenuo tu potjernicu. Ako je Interpol tu potjernicu stavio u svoje strukture, onda se to mora poštovati i tu nema dileme hoćete li ili nećete. Ako nećete, onda se stavljate izvan te velike internacionalne zajednice koja se bori protiv kriminala.“

Ministarstvo pravde BiH je u nekoliko navrata tražilo od pravosuđa Srbije da se predmet Dobrovoljačka, uz dokaze, ustupi na procesuiranje BiH. Zamjenik ministra pravde BiH Srđan Arnaut potvrdio je kontakte sa srbijanskim pravosuđem:
Dostavljen nam je odgovor iz Ministarstva pravde Republike Srbije da oni još uvijek nemaju adekvatne informacije od njihovog tužilaštva.


„Postoji manje-više jednosmjerna komunikacija Ministarstva pravde BiH prema Ministarstvu pravde Republike Srbije, gdje smo mi od početka marta obavijestili Ministarstvo pravde Republike Srbije da imamo saznanja o vođenju istrage, o raspisivanju potjernica protiv državljana BiH i tražili smo više informacija o tome. Pošto nije bilo nikakvog odgovora, napravili smo urgenciju, gdje smo ovaj put diplomatskim putem obavijestili Ministarstvo pravde da tražimo zvaničnu informaciju. I zapravo nam je dostavljen odgovor iz Ministarstva pravde Republike Srbije da oni još uvijek nemaju adekvatne informacije od njihovog tužilaštva i čim dobiju da će ih proslijediti. To je odgovor od prije par dana.“

U Tužilaštvu BiH su obaviješteni o raspisivanju potjernica. No, njihov stav o ovom slučaju da se treba procesuirati u BiH, gdje istragu vodi domaće pravosuđe, kaže portparol Tužilaštva Boris Grubešić:

„Smatramo da su za predmete ratnih zločina počinjenih na teritoriji BiH isključivo nadležni pravosudni organi BiH, dakle Tužiteljstvo i Sud BiH. Taj svoj stav smo višestruko ponavljali i opet ponavljamo - i nadamo se da će u budućnosti doći do rješenja bilo međudržavnim sporazumom, bilo na neki drugi način.“
Željko Komšić


Član Predsjedništva BiH Željko Komšić tvrdi kako je u ovom slučaju u pitanju namjera Beograda, u saradnji s Miloradom Dodikom, da izjednače zločine počinjene u BiH:
Mi trebamo da odgovorimo na način kako je to normalno u odnosima dvije države - reciprocitetom.


„Postoje ljudi i Milorad Dodik spada u jedne od njih, i u Beogradu postoje ljudi koji nisu odustali od realizacije onoga što je bio ratni cilj beogradske politike. Jedina namjera jeste demoralisati ljude koji su se borili za ovu državu, napraviti nas sve istima, da je količina zločina koja je počinjena u BiH ista, što mi dobro znamo da nije. Ja mislim da je krajnje vrijeme da se takvim ljudima poruči, i ovdje u BiH i u Beogradu, da ne vuku đavola za rep. Mi možemo jedno vrijeme trpjeti nepravdu i šutjeti, ali neka ne vuku đavola za rep. Mi trebamo da odgovorimo na način kako je to normalno u odnosima dvije države - reciprocitetom.“

I član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić zatražio je da se građani BiH zaštite, te da se uz konsultaciju s Ministarstvom pravde BiH iskoristi pravo i obavijesti
Haris Silajdžić, Foto: Midhat Poturović
Interpol da BiH ima primarnu nadležnost nad ovim slučajevima. Silajdžić je i prilikom sastanka sa nekoliko osumnjičenih iznio ovaj stav:

„Naša je dužnost zaštititi sve građane BiH. Mi imamo ovdje Sud BiH. Ako neko treba da odgovara, odgovaraće u BiH, u skladu s onim što je od nas tražio Haški tribunal.“


U međuvremenu, osobama za kojima su raspisane potjernice savjetuje se da ne putuju van BiH jer bi u tom slučaju mogli biti izručeni Srbiji.

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić također je reagovao na zahtjev Sadovića, rekavši kako se na ovaj način šalje poruka kako je Dobrovoljačka bila unaprijed planirano mjesto za zločine, te da je BiH imala dovoljno vremena da reaguje na pravi način. Iznoseći primjer suđenja „žutim osama“ za zločine u Zvorniku, Špirić je kazao kako to dokazuje da je Srbiji dozvoljeno samo da sudi Srbima, dok BiH ne pokazuje kompetencije da sudi za zločine nad ovim narodom.

Podsjećamo: Tužilaštvo BiH istragu o ovom predmetu pokrenulo je 2006. godine nakon što je vraćen iz Haškog tribunala.

ICTY: Okončan dokazni potupak protiv rođaka Lukić

Autor: Goran JUNGVIRTH


Milan Lukić
Haško suđenje bosanskim Srbima, rođacima Lukić, za brojne zločine nad višegradskim Bošnjacima tijekom 1992. godine došlo je do kraja. U završnim riječima tužiteljstvo je zatražilo doživotnu kaznu zbog brutalnosti zločina i poruke za sve one koji misle da se mogu izvući od međunarodne pravde. Obrana je sa svoje strane zatražila oslobađajuću presudu osporivši istinitosti svjedočanstava, te ukazujući na krivu identifikaciju njihovih klijenata od strane preživjelih žrtava.

* * *

Tužiteljstvo je tijekom završne riječi zatražilo od sudskog vijeća da Milanu i Sredoju Lukiću dosudi kaznu koja će osigurati da ostatak života provedu u zatvoru jer su tog kobnog lipnja 1992. godine ukrali više od 3.000 godina života višegradskim Bošnjacima. Izvedeni dokazi su pokazali bez svake razumne sumnje da su obojica Lukića krivi, ustvrdio je tužitelj Dermot Groome (riječima sudske prevoditeljice):

„Ukratko, dokazi koji su izvedeni o ubistvu ljudi na Drini kod mjesta Sase i u Fabrici ’Varda’. Isto tako navodimo o tome kako su spaljeni stotine civila u kućama koje su se nalazile u Pionirskoj ulici i na Bikavcu, kako je ubijen Hajra Korić i kako su malteritirani civili u logoru Uzamnica.“
Rođaci Lukić se terete za neke od najstrašnijih zločina koji su se dogodili tijekom rata - dvije žive lomače u kojima je spaljeno oko 140 ljudi, za brojna ubojstva na Višegradskom mostu, no ne i za silovanja, za što su ih također teretili neki svjedoci.


Podsjetimo: rođaci Lukić se terete za neke od najstrašnijih zločina koji su se dogodili tijekom rata - dvije žive lomače u kojima je spaljeno oko 140 ljudi, za brojna ubojstva na Višegradskom mostu, no ne i za silovanja, za što su ih također teretili neki svjedoci. Tužitelj Groome se posebno zahvalio ženama koje su svjedočile o silovanjima i brutalnim napadima na njih znajući da sudsko vijeće neće razmatrati njihova svjedočanstva:

„Vidjeli smo u više navrata za vrijeme suđenja izuzetan karakter žena grada Višegrada, žena koje su pretrpjele grozne zločine da bi njihova djeca mogla preživjeti, žena čije su brzo razmišljanje i snaga spasilo njihovu djecu, i onih žena čiji je zadnji čin na ovome svijetu bio neuspješan pokušaj da svoju djecu zaštite od plamena. Te žene, žene neizrecive snage i čestitosti koje je doslovno opekla vatra, nisu došle pred ovaj sud da bi nekoga lažno optuživale.“

Optužba je zatražila da se presudom Lukićima pošalje nedvosmislena poruka onima koji bi pomislili počiniti slične zločine i iskoristiti ranjive u kaosu nekog sukoba:

„Ako se počini zločin poput ovoga, bit ćete kazneno gonjeni i pronaći će vas, bit ćete izručeni s mjesta gdje se skrivate i dovedeni pred sud gdje će vam se suditi. Drugo, prema vama će se u sudskom postupku suditi pravično, bez obzira na težinu optužbi koje vam se stavljaju na teret i imat ćete potpuno i pravično suđenje. I treće, ako se ustanovi da ste krivi za takve zločine protiv najranjivijih ljudi na svijetu, milosti neće biti.“


S druge strane, obrana Milana Lukića zatražila je oslobađanje svojeg klijenta po svim točkama optužnice jer nije dokazano van razumne sumnje da je sud priveo pravdi onoga koji je počinio spomenute zločine.
Milan Lukić: Verujem u vas, vašu čast i poštenje i profesionalizam. Spokojno očekujem vašu presudu.


Sucima se obratio i drhtavim glasom optuženi Milan Lukić, te pročitao unaprijed pripremljenu izjavu tijekom koje je opisivao svoje prijateljstvo s Bošnjacima, te poštovanje prema ženama koje su mu usadile majka i sestra:

„Žao mi je svake žrtve koja se desila u ratnom vihoru, u ratu u BiH i Višegradu. Fukare i ološi su se obogatili, a nevin narod je nastradao. Moj život i život moje porodice od ’92. do danas je pakao. Verujem u vas, vašu čast i poštenje i profesionalizam. Spokojno očekujem vašu presudu i puno vam hvala što ste mi dozvolili da dam ovu izjavu.“

Obrana drugooptuženog Sredoja Lukića, također, je tijekom zadnjih riječi napravila zadnje pokušaje u osporavanju svjedoka tužiteljstva, te nastavila tvrditi kako Sredoje Lukić nije bio prisutan pri spomenutim zločinima, te da zbog toga treba biti oslobođen svih optužbi.

Suci su se povukli na razmatranje dokaza, nakon čega će donijeti presudu. Procesuiranje rođaka Lukić je trajalo od njihovog uhićenja 2005., a samo suđenje koje je počelo 2008. završeno je za manje od godinu dana.

Beograd: Pomešani utisci o Brammertzovom izveštaju

Autor: Nebojša GRABEŽ

Serge Brammertz
Glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz uputio je izveštaj Savetu bezbednosti UN-a u kome navodi da „Srbija nastavlja da poboljšava“ svoju saradnju sa Tužilaštvom, ali se, takođe, tvrdi da su Ratko Mladić i Goran Hadžić, kako se navodi, „u dometu vlasti u Srbiji“. Ova forumalacija naišla je na primedbe i nezadovoljstvo u Beogradu.

* * *

Izveštaj glavnog tužioca Haškog tribunala Sergea Brammertza, koji je dostavljen Savetu bezbednosti, u najvećoj meri je “korektan, jasan i odražava sliku saradnje Srbije sa Tribunalom”, kaže za naš program Dušan Ignjatović, šef Vladine kancelarije za saradnju sa Sudom za ratne zločine u Hagu, potvrđujući da je ovaj dokument stigao u Ujedinjene nacije:

„Brammertzov izveštaj jeste dostavljen Savetu bezbednosti i mi smo dobili kopiju tog izveštaja. Znači došli smo u posed i ja ga sad imam ispred sebe.“

Ovo je za Radio Slobodna Evropa potvrdila i potparolka Haškog tužilaštva Olga Kavran, ne otkrivajući, međutim, druge detalje:

Olga Kavran
„Da, mogu da vam potvrdim da je izveštaj predat Savetu bezbednosti. Međutim, u skladu sa pravilima UN-a, ja ne mogu komentarisati njegov sadržaj dok on ne postane javni dokument u Njujorku, dakle izdat od strane Saveta bezbednosti kao javni dokument.“

Saznajemo da je u Brammertzovom izveštaju konstatovan dodatni napredak u saradnji Srbije sa Tužilaštvom i gotovo puna saradnja u oblasti razmene dokumenata iz državnih arhiva, obezbeđivanja i zaštite haških svedoka. Brammertz, takođe, navodi da je upoznat sa „kompleksnom i sveobuhvatnom potragom koja se sprovodi na profesionalno višem nivou nego ranije“.

Ipak, kako kaže Dušan Ignjatović, u dokumentu postoje dva momenta sa kojima se Beograd ne slaže. Prvi je - povratak rečenice koja nije bila u prethodnom Brammertzovom izveštaju:

„On kaže da Tužilaštvo veruje da se preostala dva begunca nalaze na teritoriji koja je pod jurisdikcijom organa Republike Srbije - i to samo po sebi nije nelegitimno, ali je ta formulacija problematična.“


Rasim Ljajić
Druga zamerka odnosi se na „negativne i neosnovane“ izjave kojima se kritikuje rad Suda, a koje su, po Brammertzovoj oceni - kontraproduktivne. Ovo se prvenstveno odnosi na reagovanja u ovdašnjoj javnosti povodom presude Veselinu Šljivančaninu.

Predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić kaže da je to novina u izveštaju tužioca - i napominje:

„Mi imamo pravo da ukažemo na neke nelogičnosti, neke nedoslednosti koje se pojavljuju u radu Tribunala. Ni u kom slučaju to ne znači da mi relativizujemo zločine, da mi poništavamo zločine, da mi na bilo koji način utičemo na postupke. Ne dovodimo u pitanje nastavak naše saradnje sa Tribunalom, ali očekivati od nas da ćutimo na sve ono što se događa u Tribunalu, najblaže rečeno - nije realno.“
Ako baš hoćete da poredimo, ovaj izveštaj je zapravo pozitivniji nego što je izveštaj koji se odnosi na Hrvatsku.


Ljajić smatra da Brammertzov izveštaj nije nepovoljniji od prethodnog uprkos konstataciji „da su Mladić i Hadžić u dometu srpskih vlasti”:

„Ta konstatacija predstavlja jedan dodatni pritisak na Srbiju i Haško tužilaštvo i za vreme Carle del Ponte i kasnije upravo je to koristilo to kao način da Srbija izvrši preostale obaveze prema Tribunalu. Međutim, u prvoj rečenici ovoga izveštaja se konstatuje napredak koji je Srbija ostvarila u saradnji. Ako baš hoćete da poredimo, ovaj izveštaj je zapravo pozitivniji nego što je izveštaj koji se odnosi na Hrvatsku. Nije neka uteha, ali komparacije radi treba i to spomenuti. Osim toga, imamo četiri vrlo evidentne stvari koje su naglašene u ovom izveštaju i koje su pozitivne.“

Zamerke na račun ove Brammertzove konstatacije ima i Dušan Ignjatović:

„Što u principu može da bude iskorišćeno od onih koji i dalje smatraju da puna saradnja predstavlja samo
Tužilac Brammertz će 4. juna podneti izveštaj Savetu bezbednosti, a odgovor će se odnositi upravo na činjenicu da mi činimo sve što možemo da se preostala dva optuženika nađu u Hagu.
hapšenje Ratka Mladića.“


Da li će i kako Srbija odgovoriti na navode da se Mladić i Hadžić kriju na teritoriji pod njenom jurisdikcijom? Rasim Ljajić:

„Tužilac Brammertz će 4. juna podneti izveštaj Savetu bezbednosti, a odgovor će se odnositi upravo na činjenicu da mi činimo sve što možemo da se preostala dva optuženika nađu u Hagu. Ali u ovom trenutku niko ne može sa sigurnošću da tvrdi da se oni nalaze u Srbiji. Ako neko iz Tužilaštva ili bilo ko iz međunarodne zajednice znaju gde se oni nalaze, onda zaista kucaju na otvorena vrata i svi znaju koliko smo odlučni - na kraju-krajeva, to se i konstatuje u ovom izveštaju - da se ova priča što pre okonča, ali mi ne možemo sa sigurnošću da tvrdimo da se oni nalaze u Srbiji. Naravno, ne tvrdimo ni da nisu u Srbiji, to je predmet daljih operativnih akcija koje sprovodimo.“


Europska unija i tranzicijska pravda

Autor: Ivan KATAVIĆ

Predstavljanje izvješća IWPR-a u Sarajevu
Na prostoru bivše Jugoslavije Europska unija nije dovoljno učinila u oblasti tranzicijske pravde, zaključak je izvješća Instituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje - IWPR koje je protekle sedmice predstavljeno u Fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu.

* * *

Iako je Europska unija odigrala značajnu ulogu u postizanju pravde za tisuće žrtava u bivšoj Jugoslaviji, to još uvijek nije dovoljno za postizanje trajnog mira na Balkanu. Europska unija treba učiniti puno više na polju tranzicijske pravde koja ne obuhvaća samo posao pravosuđa nego i cjelokupan proces pomirenja u postkonfliktnim društvima, zaključak je izvješća IWPR-a, Instituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje. Merdijana Sadović, voditeljica Programa IWPR-a za međunarodnu pravdu:

“Kritičari EU tvrde da se mora još puno toga uraditi u ostalim sferama tranzicijske pravde. Pored suđenja koja se odvijaju pred Haškim tribunalom, suđenja za ratne zločine pred lokalnim sudovima također su jako važna. To
Sudovi za ratne zločine funkcioniraju sa različitim stepenom efikasnosti širom regiona, ali čini se da je situacija najlošija u Srbiji.
je EU prepoznala, pa tako Brisel financira programe koji za cilj imaju unapređenje saradnje tužilaca za ratne zločine iz regiona sa tužiocima iz Haškog tribunala, zatim obezbjeđuje financijska sredstva za organizacije koje prate suđenja za ratne zločine, a isto tako u svojim redovnim saopštenjima za medije EU izražava podršku radu lokalnih sudova, kao i njihovim presudama.“


Na prostoru bivše Jugoslavije još uvijek nema dovoljno političke volje da se stane u kraj svim počiniteljima ratnih zločina. U tome prednjači Srbija. Europska unija treba raditi puno više na istraživanju zločina, izručenju osumnjičenih i zaštiti svjedoka, dodala je Sadović:

„Sudovi za ratne zločine funkcioniraju sa različitim stepenom efikasnosti širom regiona, ali čini se da je situacija najlošija u Srbiji gdje je nedostatak političke volje za procesuiranje ratnih zločina rezultat ambivalentnog stava javnosti u vezi sa stvarnom ulogom Beograda u bivšoj Jugoslaviji.“

Alma Dedić, predstavnica Odjela za pravosuđe UNDP-a, ističe kako je i ova organizacija do sada davala podršku na polju tranzicijske pravde. Jedan od njihovih projekata bile su i konsultacije o tranzicijskoj pravdi u lokalnim zajednicima:

Predstavljanje izvješća IWPR-a u Sarajevu
„Konsultacije su okupile 14 fokusnih grupa, tj. pripadnika određenih fokusnih grupa - od religioznih zajednica, preko žrtava do veterana, zatim izbjegličke populacije, pripadnika pravosudnog sektora u BiH, vladinih institucija, novinara, akademičara, socijalnih radnika itd., dakle, 14 struktuiranih fokusnih grupa koje su involvirane u ovakav jedan proces.“

Europska unija podržala je incijativu o uspostavljanju regionalne komisije za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije - REKOM. Međutim, iza njih trebaju stati države i vlade, stav je EU. Što se tiče Bosne i Hercegovine, ova inicijativa je na samom početku, kaže Aleksandra Letić, predstavnica Helsinškog odbora RS:

„Mi smo tek negdje na početku, unazad pet dana četvrta lokalna konsultacija sa udruženjima žrtava je tek održana u BiH. Mi joše nemamo neku jasniju ideju u kom pravcu bismo eventualno išli - taj mandat, izbor članova komisije, ovlaštenja komisije, ograničenja i slično - još uvijek nemamo tu neku jasniju sliku jer još uvijek radimo na terenu, i to sa veteranima, sa vjerskim zajednicama, ali prvenstveno s udruženjima žrtava.“

Na pitanje koliko ova komisija do sada ima podršku vladinih institucija u regiji, Letić je odgovorila:

Predstavljanje izvješća IWPR-a u Sarajevu
„Uopšte nismo dotle ni stigli da tražimo tu vrstu podrške. Ono što je nama bitno u ovom trenutku jeste da od onih koji imaju primaran interes u cjelokupnom procesu kad je tranziciona pravda u pitanju - a prvenstveno ovaj dio i ovaj mehanizam koji se bavi kazivanjem istine kroz komisiju za istinu i pomirenje, ili kao što je mi zovemo komisiju za utvrđivanje činjenica - dobijemo podršku, da se upravo udruženja žrtava na regionalnom nivou usaglase šta su njihove potrebe, zbog čega oni to hoće i da li oni to uopšte hoće.“

Jedan od tri partnera iz regije koji je prepozano potrebu formiranje REKOM-a bio je i Istraživačko dokumentacioni centar iz Sarajeva. Međutim, zbog određenih neslaganja, ova organizacija je istupila iz ove inacijative. O razlozima istupanja govori projekt menadžer Eldar Jahić:

„Prema sadašnjoj strukturi komisija bi se trebala baviti isključivo posljedicama svih događaja koji su se desili, znači brojanjem ubijenih, nestalih, popisom uništenih objekata, žrtava, logora itd., dok Istraživačko dokumentarni centar insistira i dalje istrajava na potrebi utvrđivanja uzroka koji su doveli do tih stvari - jer sama posljedica bez njenog uzroka nam mnogo ne govori.“

Edina Bećirević, Foto: IWPR
Edina Bećirević, profesorica na Fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu, mišljenja je kako insistiranje na regionalnoj komisiji i utvrđivanju zajedničke isitne nije pravo rješenje:

„Mislim da bi trebalo insistirati na uspostavljanju nekih lokalnih komisija na pomirenju na terenu, dakle mislim da bi pristup trebao biti bootom-up, ili odozdo prema gore.“

Još jedan bitan segment ovog izviješća, naglašava Sadović, je činjenica da Europska unija puno više uložila energije u fizičku rekonstrukciju, a ne u rekonstrukciju društva:

„Nakon rata milionske svote međunarodne zajednice utrošene su na podršku povratku izbjeglica, vraćanju stanarskog prava i obnavljanju kuća u Bosni i Hrvatskoj. Ali sredstava je ponestalo onda kada je trebalo
Mladim ljudima se iznose različite verzije istine o onome što se dogodilo na ovim prostorima prije samo nekoliko godina, a to ne vodi ka pomirenju, već ka još većoj podijeljenosti.
ojačati socijalnu koheziju među pripadnicima različitih etničkih grupa. Kritičari Unije kažu da je upravo odsustvo rekonstrukcije društva glavni razlog zbog kojeg je BiH i danas duboko podijeljena zemlja.“

U tome najviše ispaštaju mladi, dodaje Sadović:

„Mladim ljudima se iznose različite verzije istine o onome što se dogodilo na ovim prostorima prije samo nekoliko godina, a to ne vodi ka pomirenju, već ka još većoj podijeljenosti, nerazumijevanju, pa čak i sukobu.

Postizanje pomirenja na Balkanu europsko je pitanje i EU treba aktivno sudjelovati kako ne bi ponovno došlo do krize kakvu smo imali 90-ih godina, jedan je od zaključaka izvješća.

* * * * *

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i
Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG