Dostupni linkovi

Dan 3. maj se u čitavom svijetu obilježava kao Dan slobode medija. Kod nas je, uz ovaj datum, prvih poslijeratnih godina itekako bilo razloga za dobro raspoloženje. Tada je i ovdašnja medijska slika dobivala sve bolje i bolje mjesto na svjetskoj rejting listi. Ali, nažalost, ne zadugo. Jednakom brzinom kojom smo medijske slobode osvajali, sada ih gubimo. Ponešto, doduše, i vlastitom krivicom. Naš gost je Ljiljana Zurovac, izvršna direktorica Vijeća za štampu.

RSE: Ljiljo, ovaj datum u čitavom svijetu pripada slobodi medija. Cijeniš li da ovdašnja medijska zajednica treba da ga slavi ili da isključivo cvili pri spomenu ove, za nas sve manje smislene sintagme.

Zurovac: Treba da slavimo, naravno. Jer, ako ništa drugo, toliko energije, truda, želje i života svog dajemo da osvojimo i ono malo osvojene slobode i da odbranimo sebe u toj slobodi. Naravno, treba da uspostavimo slobodu medija, onakvu kakva treba biti, na profesionalnom nivou, i s jedne i s druge strane, znači i onih koji daju informacije i onih koji je konzumiraju.

Kada su privatni mediji u pitanju, događa se jedno survavanje u medijima, i u etičkom smislu, zbog ogromnih političkih i različitih drugih pritisaka na medije, posebno na vlasnike medija. A javni servis, to je tragedija koja se razvlači već godinama i koja nikako da stane, upravo zbog političkih pritisaka.
RSE: Svojedobno smo, kad su svjetska javnost i neke za to zadužene institucije u pitanju, ostavljali mnogo bolji dojam i dobivali mnogo bolje ocjene. Zašto je sve krenulo nizbrdo?

Zurovac: Od prošle godine smo toliko govorili, i u tvojoj emisiji i u raznim drugim prilikama, o tome zašto je krenulo nizbrdo. Odgovor ne znam. Mogu samo, sa ogromnom žalošću da konstatujem – ne da je krenulo nizbrdo, već se survava ogromnom brzinom. To nikako nije u interesu BiH, koja se pokušava, korak po korak, približiti Evropskoj uniji (EU), koja nam je – bojim se – sve dalje i dalje, koliko god nam se njena geografska granica približavala. Sloboda medija je jedan od ključnih zadataka za uspostavu dobrih odnosa na tom putu i raščišćavanja tog puta prema EU. Kada su privatni mediji u pitanju, događa se jedno survavanje u medijima, i u etičkom smislu, zbog ogromnih političkih i različitih drugih pritisaka na medije, posebno na vlasnike medija. A javni servis, to je tragedija koja se razvlači već godinama i koja nikako da stane, upravo zbog političkih pritisaka. Zašto je političarima u cilju da prave ovakvu, lošu situaciju i lošu sliku o medijima BiH, jer se u svijetu jako puno govori o survavanju medijskih sloboda i ugrožavanju medija u našoj zemlji, to meni zbilja nije jasno. Možda toga naši ljudi nisu svjesni, ali smo definitivno top tema na svim evropskim medijskim skupovima. Kao da neko ne želi da krenemo naprijed, kao da nas neko želi da zaustavi iz nekog svog ličnog inata ili po onoj – mrzim sebe, pa mrzim i sve vas zajedno i svi ćemo otići u blato u koje smo već duboko zagazili.

RSE: Kod nas nisu u pitanju samo političari, nego i religijske zajednice, kriminalne grupe… ili svi oni zajedno.

Zurovac: Upravo tako. To je jedan začarani krug, koji se dobro povezao. To je više nego jasno. Evo, upravo sam se vratila s puta i šokirana sam da se za ovih sedam dana, koliko nisam bila tu, toliko ružnih stvari desilo – šamaranje one jadne žene ispred Tužilaštva, napad na novinarku Federalne televizije… To je nešto što je nedopustivo, što je apsolutno stravično. To više nije pitanje ugrožavanja slobode medija, slobode novinara koji rade svoj posao, to je pitanje ugrožavanja života u ovom gradu i u ovoj zemlji ili u okruženju u kojem živimo. Šta se to događa, zbog čega se to događa i u čijem je to interesu, to se mi kao novinari moramo pitati i to mi kao novinari moramo istražiti.

Ono što je najžalosnije u svemu – da smo mi, zbog svih silnih udaraca, pritisaka, ucjena ili već čega god, oraha u džepu koje neki imaju, dozvolili da mi između sebe, znači mediji, novinari, ljudi koji rade u medijima, uključujući i vlasnike medija, između sebe i sebi najveći neprijatelji.
RSE: Kod nas se sve tiše govori o tome da ima i uzročnika s ove strane. Po sistemu – đavo je uvijek onaj drugi, mi novinari ponekad okrenemo pogled o vlastite krivice.

Zurovac: Naravno, i to je ono što je najžalosnije u svemu – da smo mi, zbog svih silnih udaraca, pritisaka, ucjena ili već čega god, oraha u džepu koje neki imaju, dozvolili da mi između sebe, znači mediji, novinari, ljudi koji rade u medijima, uključujući i vlasnike medija, između sebe i sebi najveći neprijatelji. Nema sloge i zato može da se događa ovo što se događa. Ovakav stravičan pad slobode izvještavanja i istine u BiH se ne bi dogodio kada bismo mi, u medijskim institucijama i u medijima, bili solidarni i bili zajedno. Naravno, takva situacija se odražava na ono što je najbitnije u našem poslu, a to je profesionalni standard, dakle rušenjem etičkih standarda i ponovno vraćanje jeziku mržnje, što je najgora stvar koja nam se može dogoditi nama novinarima, da dozvolimo da jezik mržnje bude perjanica umjesto istina da nam bude riječ vodilja u onome što pišemo, govorimo ili snimamo.

RSE: Vi u Vijeću za štampu bolje nego ja znate da je ovaj sukob očit pogotovo u printanim medijima. Maltene se ne radi o sukobu nego o pravom malom ratu između naših najmoćnijih printanih medija. Da li se radi o autentičnoj motivaciji ili je opet u pitanju neka kost koja je bačena sa strane? Da li sukob generiraju političke, ideološke ili nekakve kriminalne grupe, ili se menadžeri, upravljački timovi isključivo bore za tiraž?

Zurovac: Mogu samo reći da to jeste činjenica i to svi vide. Bilo bi mnogo bolje kada bi vlasnici medija, znači biznismeni, koji nisu novinari, koji su menadžeri, kojima je novina jedan od mnogih biznisa koje vode, surađivali barem kao poslovni partneri ili kada bi se uvažavali kao poslovni partneri u odbrani onog što već imaju. Jer, bilo ko da utiče na bilo koga, utiče samo dok ima interes. Onog časa kad ne bude imao interes, i taj vlasnik i ta novina i ta medijska kuća će imati negativne posljedice.

Mi imamo odlične etičke kodekse, i za elektronske i za štampane medije, koji su potpuno na nivou evropskih etičkih standarda propisanih kodeksima za štampu i profesionalno uređivanje radio-televizijskog programa u Evropi, i nije velika mudrost ih slijediti.
RSE: Osim ovih vlasnika, koji se očigledno bore za jednu drugu vrstu primata, imamo i različite pokušaje ideoloških i političkih grupa, a i nekih zvaničnih organa koji novinarima nude neke stvari koje ne bi trebalo da nude, neke poluobrađene ili nedovoljno obrađene informacije i tako generiraju sukob među ljudima i među grupama, a naravno i među medijima.

Zurovac: Tu se ponovo vraćamo na pitanje etike izvještavanja. Mi imamo odlične etičke kodekse, i za elektronske i za štampane medije, koji su potpuno na nivou evropskih etičkih standarda propisanih kodeksima za štampu i profesionalno uređivanje radio-televizijskog programa u Evropi, i nije velika mudrost ih slijediti. Novinar koji slijedi etičke standarde propisane kodeksima štiti sebe i pomaže nama koji ćemo stati iza svakog napada na novinara. Jer, ako novinar prekrši etički kodeks i nekoga napadne, mi ga moramo štititi. Ali u situacijama gdje je napravljeno kršenje kodeksa, tu nemamo pravi argument prema onome ko je napravio glupost i napao novinara. Tako da u tim situacijama sami sebi kopamo jamu u koju upadamo. Sve bi bilo mnogo jednostavnije i mnogo lakše kada bismo slijedili ono što nam je zadatak – pisali o istini, kakva god da je, oslanjali se pri tome na više izvora i dali čitatelju ili gledatelju ili slušatelju da sam zaključi da li je neko kriminalac, zločinac, ubica, prevarant i tako dalje, a ne da mu to pripisujemo, a da nam pri tom fali informacija o kojoj pričamo.

RSE: Znači, čvrsto se zajednički držati principa oko kojih smo se već jednom dogovorili.

Zurovac: Upravo tako, profesionalnih principa. Jer, to je naša zaštita, to je naša jedina odbrana. Mi ne možemo šamarati ljude okolo. Mi ne možemo „pucati“ u ljude. Mi ne možemo psovati i biti primitivni, kao što to rade neki političari ispred kamera. Mi ne možemo poželjeti novinaru da dobije infarkt, da crkne, da bi ga trebalo metkom u glavu… Bojim se da će, nakon svega ovoga, to početi da se događa i kod nas, da to više neće biti nešto što se događa samo u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji ili Srbiji. To je nešto što će, definitivno, nakon svega ovoga, početi da se događa i kod nas.

RSE: Kako bi narod rekao – gluho bilo. Završio bih ovaj razgovor s nadom da se to neće desiti i željom da se konačno vratimo profesiji.

Zurovac: Upravo tako, vratićemo se profesiji jer mi ne odustajemo. To je u našem habitusu. Zato jesmo ono što jesmo, zato smo i izabrali profesiju kojom se bavimo, bez obzira s koje strane nas udaraju ili pokušavaju to da urade. Daleko od toga da polažemo naša pera odnosno zatvaramo naše kompjutere. Dapače. U tom smislu, živjela sloboda medija i živio ovaj naš lijepi praznik!
XS
SM
MD
LG