Jedino iznenađenje na crnogorskoj političkoj sceni na kojoj, kao u drugim društvima, ne važi pravilo da političari dođu, budu, pa odu, dogodilo se sad već davno novembra 2006. kada je na ogromno iznenađenje, čak i onih bliskih vladajućim krugovima, Željko Šturanović izabran za premijera. Ne zato što je Šturanović, provjereni partijski kadar DPS-a i ministar pravde, bio novo ili nepoznato lice, već zato što se godinama na čelnim funkcijama u državi smjenjuju isti ljudi na prvoj, drugoj i trećoj funkciji u državi.
Ne treba zaboraviti da je aktuelni predsjednik Filip Vujanović početkom drugog milenijuma u jednom trenutku u Crnoj Gori, kako se to kaže, obnašao ili pokrivao sve tri funkcije - i predsjednika i šefa parlamenta i premijera, zbog čega ga je jedan bivši poslanik u šali nazvao "Filip trojeručica". Iznenađenje sa Željkom Šturanovićem trajalo je kratko, samo toliko koliko je višestrukom premijeru i predsjedniku Crne Gore, Milu Đukanoviću, trebalo da predahne i ponovo se zaželi aktivnog bavljenja politikom.
Balša BrkovićKolumnista i književnik Balša Brković odsustvo bilo kakve moderne vizije politike i demokratskih promjena u Crnoj Gori vidi u sljedećem:
"Ja držim da tu ima oslonca na jedno ružno istorijsko iskustvo, na taj gospodarski kult. Ovdje su zapravo najcjenjeniji, najvoljeniji vladari kojima se najviše ulizivalo na najrazličitije, često vrlo maštovite načine, bili upravo ti koji su insistirali na nekom gospodarskom kultu, na jednom duboko, ne samo predmodernom, nego bih čak rekao feudalističkom konceptu političara i ličnosti političara."
Na činjenicu da se, što je naša tema, osim čelnika ne mijenjaju, već samo rotiraju, ni ostali partijski kadrovi Brković kaže:
"Čitava mašinerija funkcioniše. Oni su jednom dokazali koliko ljube svog gospodara i time su kupili svoju poziciju, gospodar opet uvijek funkcioniše kao neko ko na svaki dobar postupak milostivo uzvrati. Tako da imate jednu kadrovsku situaciju koja je krajnje smiješna, budući da i najmanja promjena kada se nagoviještava, kao što vidite ovih dana, to su se pokrenule silne partijske mašinerije i druge, da se na određen način to spriječi."
Dugogodišnji politički protivnik aktuelne vlasti, sada potpredsjednik Nove srpske demokratije Goran Danilović postavlja kontra pitanje:
"Zbog čega bi Demokratska partija socijalista uopšte imala obavezu da kandiduje nekoga novoga na bilo kojoj funkciji, ako ljudi uporno i u sve većem broju, za mene svakako na žalost, glasaju Demokratsku partiju socijalista. I kako je moguće da neko mijenja sebe ako svako malo dobije potvrdu da je sjajan i da ne treba da se mijenja. Najjednostavnije rečeno, za mene je fenomen da građani u Crnoj Gori iz moralno higijenskih razloga ne žele da promijene ništa. Valjda je to posljedica toga što niko od nas ili većina građana ne želi da promijeni ni sebe u pozitivnom smislu, pa zašto bi onda mijenjali druge."
Međutim, dugoročno, prema riječima Stava Muka, direktora nevladine organizacije Instiutut alternativa, strategija kadrovske nepromijenljivosti, osim što škodi ukupnom društvu na kraju će štetiti i samoj vladajućoj strukturi:
"Đukanović po svemu sudeći pokazuje nedostatak državničke mudrosti jer ne želi da otvori nekakav širok proces makar podsticaja ili konkurenciju u svojim redovima i omogući da najbolji dođu na najodgovornije pozicije. Ja mislim da bi tako politika i državi, ali i samoj njegovoj partiji, omogućila koristi na dugi rok i omogućila jednu drugu percepciju u javnosti. Umjesto toga, umjesto nekog procesa konkurencije i principa da najbolji budu na najodgovornijim pozicijama čini se da partijska, državna i kadrovska politika, se vodi po osnovama rezultata borbe i dogovora unutar partijskih članova."
Balša Brković primijećuje da se i pored toga što se već dvadeset godina kadrovski ne mijenja vlast ipak u političkom smislu mijenja, ali kako:
"DPS je u proteklih dvadeset godina itekako mijenjao svoju politiku. To je ono što je na određeni način zanimljivo. DPS iz '92., DPS iz '98., DPS iz 2006. to su gotovo potpuno različiti koncepti, ali su sve ličnosti tu na okupu. Znači da te promjene nijesu suštinske, te promjene nijesu posljedica nekog iskustva, te promjene su uvijek posljedica jedne kalkulacije."
Ne treba zaboraviti da je aktuelni predsjednik Filip Vujanović početkom drugog milenijuma u jednom trenutku u Crnoj Gori, kako se to kaže, obnašao ili pokrivao sve tri funkcije - i predsjednika i šefa parlamenta i premijera, zbog čega ga je jedan bivši poslanik u šali nazvao "Filip trojeručica". Iznenađenje sa Željkom Šturanovićem trajalo je kratko, samo toliko koliko je višestrukom premijeru i predsjedniku Crne Gore, Milu Đukanoviću, trebalo da predahne i ponovo se zaželi aktivnog bavljenja politikom.
"Ja držim da tu ima oslonca na jedno ružno istorijsko iskustvo, na taj gospodarski kult. Ovdje su zapravo najcjenjeniji, najvoljeniji vladari kojima se najviše ulizivalo na najrazličitije, često vrlo maštovite načine, bili upravo ti koji su insistirali na nekom gospodarskom kultu, na jednom duboko, ne samo predmodernom, nego bih čak rekao feudalističkom konceptu političara i ličnosti političara."
Na činjenicu da se, što je naša tema, osim čelnika ne mijenjaju, već samo rotiraju, ni ostali partijski kadrovi Brković kaže:
"Čitava mašinerija funkcioniše. Oni su jednom dokazali koliko ljube svog gospodara i time su kupili svoju poziciju, gospodar opet uvijek funkcioniše kao neko ko na svaki dobar postupak milostivo uzvrati. Tako da imate jednu kadrovsku situaciju koja je krajnje smiješna, budući da i najmanja promjena kada se nagoviještava, kao što vidite ovih dana, to su se pokrenule silne partijske mašinerije i druge, da se na određen način to spriječi."
Zbog čega bi Demokratska partija socijalista uopšte imala obavezu da kandiduje nekoga novoga na bilo kojoj funkciji, ako ljudi uporno i u sve većem broju, za mene svakako na žalost, glasaju Demokratsku partiju socijalista.
"Zbog čega bi Demokratska partija socijalista uopšte imala obavezu da kandiduje nekoga novoga na bilo kojoj funkciji, ako ljudi uporno i u sve većem broju, za mene svakako na žalost, glasaju Demokratsku partiju socijalista. I kako je moguće da neko mijenja sebe ako svako malo dobije potvrdu da je sjajan i da ne treba da se mijenja. Najjednostavnije rečeno, za mene je fenomen da građani u Crnoj Gori iz moralno higijenskih razloga ne žele da promijene ništa. Valjda je to posljedica toga što niko od nas ili većina građana ne želi da promijeni ni sebe u pozitivnom smislu, pa zašto bi onda mijenjali druge."
Međutim, dugoročno, prema riječima Stava Muka, direktora nevladine organizacije Instiutut alternativa, strategija kadrovske nepromijenljivosti, osim što škodi ukupnom društvu na kraju će štetiti i samoj vladajućoj strukturi:
"Đukanović po svemu sudeći pokazuje nedostatak državničke mudrosti jer ne želi da otvori nekakav širok proces makar podsticaja ili konkurenciju u svojim redovima i omogući da najbolji dođu na najodgovornije pozicije. Ja mislim da bi tako politika i državi, ali i samoj njegovoj partiji, omogućila koristi na dugi rok i omogućila jednu drugu percepciju u javnosti. Umjesto toga, umjesto nekog procesa konkurencije i principa da najbolji budu na najodgovornijim pozicijama čini se da partijska, državna i kadrovska politika, se vodi po osnovama rezultata borbe i dogovora unutar partijskih članova."
Balša Brković primijećuje da se i pored toga što se već dvadeset godina kadrovski ne mijenja vlast ipak u političkom smislu mijenja, ali kako:
"DPS je u proteklih dvadeset godina itekako mijenjao svoju politiku. To je ono što je na određeni način zanimljivo. DPS iz '92., DPS iz '98., DPS iz 2006. to su gotovo potpuno različiti koncepti, ali su sve ličnosti tu na okupu. Znači da te promjene nijesu suštinske, te promjene nijesu posljedica nekog iskustva, te promjene su uvijek posljedica jedne kalkulacije."
