Odnosi Hrvatske sa susjedima su vrlo intenzivni, i upravo taj intenzitet pokazuje važnost koju hrvatske vlasti pridaju toj temi, kaže za Radio slobodna Europa ravnatelj Uprave za susjedne zemlje i Jugoistok Europe u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija Davor Vidiš. Problemi u odnosima između država rezultat su i nasljeđa prošlosti i aktualne globalne krize, a najmanje ih ima u onome što je prioritet i Hrvatske i cijele regije Jugoistoka Europe, a to su euroatlantske integracije. Od potkraj prošle godine Zagreb su posjetili gotovo svi ministri vanjskih poslova susjednih zemalja, a ministar Jandroković također posjećuje zemlje regije, podsjeća naš sugovornik.
„Dakle, radi se vrlo intenzivno, puno je otvorenih tema, ali one se rješavaju, a zajednički je prioritet cijele regije euroatlantske integracije. Hrvatska je tu otišla najdalje, ona je već članica NATO-a i tu je da pomogne svojim susjedima na tom euroatlantskom putu.“
Kako to izgleda – od zemlje do zemlje?
„Sa Italijom zaista imamo intenzivne odnose, odnosno imamo njihovu punu podršku našim integracijama. To isto možemo reći i za Republiku Mađarsku koja nas podržava, i koja nas je i prije podržavala – podsjetit ću da je Mađarska bila naš 'focal point' kod integracije Hrvatske u NATO.“
Vidiš je optimističan oko perspektive odnosa sa Slovenijom.
„To je sada u jednoj tihoj fazi, odnosno pri kraju jer se nadamo da ćemo sa slovenske strane imati pozitivniji i konstruktivniji pristup u razumijevanju graničnog problema kao međunarodno-pravnog problema koji ide u pravosudnom smjeru. Sutra je sastanak naših dužnosnika sa svim strankama gdje ćemo – pretpostavljam – prihvatiti plan gospodina Rehna.“
Vidiš se nada da prijedlog Zakona o zaštiti domaće proizvodnje koji se upravo sprema u predstavničkim tijelima Bosne i Hercegovine na kraju ipak neće biti usvojen.
Damir Grubiša, profesor europskih integracija na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i osoba sa diplomatskim iskustvom, misli pak da su odnosi Hrvatske sa susjedima obilježeni deklaratornim optimizmom, dok se postojeće probleme ne rješava.
„To možemo vidjeti recimo na pitanju Slovenije oko graničnog spora koji je dugo vremena odgađan i sa jedne i sa druge strane nakon onog neuspjelog sporazuma Račan – Drnovšek, a sve u nadi da će to postati sporedni problem. Međutim, reinkarnirao se na žalost i to u jednoj akutnoj formi, i to baš u tijeku pregovora EU s Hrvatskom o članstvu. S Italijom imamo isto odnose koji su zapravo stavljeni pod tepih.“
Naime, s Italijom se još vuče otvoreno pitanje naslijeđeno iz vremena socijalističke Jugoslavije - isplate odštete Talijanima koji su se nakon poraza fašizma odselili u Italiju.
„Isto tako je i sa Bosnom i Hercegovinom sa kojom postoji niz sporova – oko izgradnje pelješkog mosta, oko upravljanja Lukom Ploče, oko pitanja 'porozne' granice i šverca koji se tu odvija, tako da tu zapravo postoji niz problema koji govori o tome da su odnosi Hrvatske sa susjedima u fazi deklarativnog optimizma, ali realno je riječ o problemima koji se zapravo stavljaju pod tepih.“
Bilo kako bilo, otvorena pitanja između država su vrlo rijetko krivica ili zasluga samo jedne strane. Zato, i za Hrvatsku i za sve njezine susjede vrijede poruke upućene sa današnjeg sarajevskog susreta na vrhu: prvo – uvijek treba razgovarati, bez obzira na otvorena pitanja i drugo - treba malo više dobre volje i sluha za argumentaciju one druge strane.
„Dakle, radi se vrlo intenzivno, puno je otvorenih tema, ali one se rješavaju, a zajednički je prioritet cijele regije euroatlantske integracije. Hrvatska je tu otišla najdalje, ona je već članica NATO-a i tu je da pomogne svojim susjedima na tom euroatlantskom putu.“
Kako to izgleda – od zemlje do zemlje?
„Sa Italijom zaista imamo intenzivne odnose, odnosno imamo njihovu punu podršku našim integracijama. To isto možemo reći i za Republiku Mađarsku koja nas podržava, i koja nas je i prije podržavala – podsjetit ću da je Mađarska bila naš 'focal point' kod integracije Hrvatske u NATO.“
Vidiš je optimističan oko perspektive odnosa sa Slovenijom.
„To je sada u jednoj tihoj fazi, odnosno pri kraju jer se nadamo da ćemo sa slovenske strane imati pozitivniji i konstruktivniji pristup u razumijevanju graničnog problema kao međunarodno-pravnog problema koji ide u pravosudnom smjeru. Sutra je sastanak naših dužnosnika sa svim strankama gdje ćemo – pretpostavljam – prihvatiti plan gospodina Rehna.“
Vidiš se nada da prijedlog Zakona o zaštiti domaće proizvodnje koji se upravo sprema u predstavničkim tijelima Bosne i Hercegovine na kraju ipak neće biti usvojen.
Damir Grubiša, profesor europskih integracija na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i osoba sa diplomatskim iskustvom, misli pak da su odnosi Hrvatske sa susjedima obilježeni deklaratornim optimizmom, dok se postojeće probleme ne rješava.
„To možemo vidjeti recimo na pitanju Slovenije oko graničnog spora koji je dugo vremena odgađan i sa jedne i sa druge strane nakon onog neuspjelog sporazuma Račan – Drnovšek, a sve u nadi da će to postati sporedni problem. Međutim, reinkarnirao se na žalost i to u jednoj akutnoj formi, i to baš u tijeku pregovora EU s Hrvatskom o članstvu. S Italijom imamo isto odnose koji su zapravo stavljeni pod tepih.“
Naime, s Italijom se još vuče otvoreno pitanje naslijeđeno iz vremena socijalističke Jugoslavije - isplate odštete Talijanima koji su se nakon poraza fašizma odselili u Italiju.
„Isto tako je i sa Bosnom i Hercegovinom sa kojom postoji niz sporova – oko izgradnje pelješkog mosta, oko upravljanja Lukom Ploče, oko pitanja 'porozne' granice i šverca koji se tu odvija, tako da tu zapravo postoji niz problema koji govori o tome da su odnosi Hrvatske sa susjedima u fazi deklarativnog optimizma, ali realno je riječ o problemima koji se zapravo stavljaju pod tepih.“
Bilo kako bilo, otvorena pitanja između država su vrlo rijetko krivica ili zasluga samo jedne strane. Zato, i za Hrvatsku i za sve njezine susjede vrijede poruke upućene sa današnjeg sarajevskog susreta na vrhu: prvo – uvijek treba razgovarati, bez obzira na otvorena pitanja i drugo - treba malo više dobre volje i sluha za argumentaciju one druge strane.
