Dostupni linkovi

Delimična sloboda medija


Foto: Vesna Anđić
Foto: Vesna Anđić

Mediji u Srbiji su "delimično slobodni", ocenila je u izveštaju za 2009. američka nevladina organizacija Freedom House. Svake godine, trećeg maja, obeležava se svetski Dan slobode medija kojeg je Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila 1993. godine.

U razgovoru za naš radio, domaći novinari ocenili su da je stanje slobode medija u Srbiji daleko od idealnog. Zoran Panović, glavni urednik beogradskog lista Danas, kaže da je sloboda srpskih medija daleko veća nego pre petooktobarskih promena, ali da su, iako je situacija dramatično popravljena, ostali veliki problem:

"S jedne strane imamo apsolutno slobodne medije, pod znakom navoda, s druge strane imamo jedan šareniš medija, ili ono što neki zovu proizvodnja sadržaja. Mediji ulaze u drugi problem socijalne ugroženosti iz koje mogu da proizađu i, upravo te, delimične neslobode medija. Što znači da je pitanje koliko će imati finansijski jake medije koji mogu da odole pritiscima određenih političih struktura a, pre svega, pritiscima krupnog kapitala."


Ne bih rekao da država, u ovom trenutku, ima monopol nad većinom srpskih medija, i da ona to ravnomerno deli sa tajkunima i nekim drugim interesnim grupama.
Aleksandar Tijanić, direktor Radio televizije Srbije, kaže da se ne slaže sa ocenom Freedom House-a o "delimičnoj slobodi" medija u Srbiji jer ona meša dva pojma: manevarski prostor medija, i njihov profesionalizam. Tijanić tvrdi da je sloboda izražavanja u srpskim medijima ista, ako ne i veća, kao i u drugim evropskim državama:

"Ali je manevarski prostor medija, pre svega, kao ekonomska kategorija, tako ograničavajući da ta sloboda ne vredi ništa. To je sloboda, otprilike, u robovlasničkom sistemu, da robovi imaju prava noću da izaberu koju će pesmu da pevaju u sobi. I plus, vodite računa, da se može govoriti o ograničenoj slobodi medija samo u društvima gde država ima monopol nad time. A ja ne bih rekao da država, u ovom trenutku, ima monopol nad većinom srpskih medija, i da ona to ravnomerno deli sa tajkunima i nekim drugim interesnim grupama, i tek onda, rekao bih da državi pripada većina."

Za Srbiju, kao i za svako društvo u svetu, sloboda medija je od suštinskog značaja što, kako podseća Zoran Panović, govori i Habermasova teza da je pravo na informaciju jedno od osnovnih ljudskih prava:

"Kada vlada bilo koje zemlje, ako nema šećera ili ako nema ulja, iz robnih rezervi povlači ulje ili šećer, jednostavno informacija je u istom rangu kao strija, kao šećer, kao voda, kao lekovi. I svaka ozbiljna država mora da vodi računa o tome. Što ne znači nikakav truli pakt i truli kompromis između države i medija."

Sve što postoji u Srbiji kao problem, to je problem uticaja tajkuna i njihove sprege sa političkim strankama, i onda državom. I kad na to dodate fantastičnu dubinu ekonomske krize, u srpskim medijima pre svega, zbog pada kupovne moći čitalaca i promene navika i sklonosti.
Po mišljenju Aleksandra Tijanića, manjak novca doprineo je usložnjavanju starih problema srpskih medija:

"Sve što postoji u Srbiji kao problem, to je problem uticaja tajkuna i njihove sprege sa političkim strankama, i onda državom. I kad na to dodate fantastičnu dubinu ekonomske krize, u srpskim medijima pre svega, zbog pada kupovne moći čitalaca i promene navika i sklonosti. Jer vi u državi u kojoj prosečan građanin 320 minuta dnevno gleda televiziju, ne možete tu da računate na budućnost pisanih medija, knjige, ili bilo čega sličnog. A ta količina minuta, i ta količina gledališta, nagoni sve televizije na tabloidizaciju."


Ipak, kaže Zoran Panović, jedan deo medija se bavi važnim i ozbiljnim temama:

"Ali oni se nalaze u okruženju jednog zeleniša koji se zove proizvodnja sadržaja – sadržaja pod znakom navoda, jer tu u stvari nema pravog sadržaja. To, naravno, nije ništa loše samo po sebi, ali to guši one medije koji se bave suštinom, odnosno, pravom na pravu informaciju, na analizu i na ono što bi po meni trebalo da bude prava funkcija medija."

Na kraju, Zoran Panović i Aleksandar Tijanić zaključuju da srpski mediji mogu da izađu iz krize jedino zajedno sa čitavim društvom:

"Mi smo svedoci da se istorija stalno ubrzava. Čak i jedna vlada koja je ušla, pre godinu dana, maltene kao vlada evroeuforije, za godinu dana je, evo, postala vlada kriznog menadžmenta. Tako da mi apsolutno ne znamo šta će biti za godinu dana, ali ono što je najbitnije jeste da mediji moraju da se kod države izbore za određene povlastice u društvu kojim upravlja kriza, i koje predstavlja splav na uzburkanim talasima, gde vlast pokušava da uhvati vetar. I sad ćete vi da kažete, e ovako treba da se spasu srpski mediji. Srbija iz krize izlazi cela i odjednom, i sve u Srbiji izlazi iz krize ili su mediji osuđeni na propast."
XS
SM
MD
LG