Dostupni linkovi

*Vijeće ministara BiH izdvojilo 10 miliona KM za ekonomski oporavak Srebrenice i održivi povratak u ovu opštinu *«Hrvatsko jedinstvo» - novoformirano udruženje povratnika u Posavinu *Fočaci pokrenuli akciju pomoći za povratnika Ibru Germovića *Radost povratka u okolici Olova

Ministar za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara BiH, Safet Halilović, i načelnik opštine Srebrenica Osman Suljić, u Srebrenici su za 25 malih i srednjih preduzeća uručili virmane o uplati 500.000 konvertibilnih maraka (KM), koji će u narednom periodu zaposliti blizu 80 radnika. Ostatak sredstava od milion KM biće raspoređen drugim aplikantima kada obezbijede bankovnu garanciju.

Inače, Vijeće ministara je namijenilo 10 miliona KM za ekonomski oporavak Srebrenice. Od 10 miliona KM, koliko je Vijeće ministara BiH doznačilo za ekonomski oporavak Srebrenice, 1,5 milion biće usmjeren za razvoj malih i srednjih preduzeća. Ovih je dana ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH, Safet Halilović, direktorima 18 preduzeća uručio virmane o uplaćenim sredstvima. U međuvremenu, još sedam aplikanata ispunilo je uslove i oni će uskoro potpisati ugovore o dobijanju grantova.

Vlasnici malih i srednjih preduzeća koji su dobili nepovratna sredstva, usmjeriće ih za otvaranje 80 novih radnih mjesta u proizvodnim i uslužnim djelatnostima. Za ove namjene, opštinska i Komisija Vijeća ministara izdvojile su oko 700.000 KM, dok će ostali dio sredstava biti realizovan u drugom krugu.

Šukrija Malić iz Potočara otvoriće u ovom mjestu motel i prodavnicu, a Vesna Kočević i Slaviša Grujičić zaposliće tri radnika.

Srebrenica
Šukrija Malić: „Ovim sam se obavezao zaposliti dva radnika. Pored ova dva, kod mene će biti zaposleno još najmanje pet-šest radnika kad ovaj cjelokupan projekat što radim završim. Ja pravim motel, restoran, prodavnicu, itd.“

Vesna Kočević: „Kroz ovaj program ja dobijam 12.630 maraka sredstava. Aplicirala sam iz namjere da jednim dijelom proširim svoj posao. Obaveza mi je da zaposlim jednog radnika, a kroz taj program imam obavezu, a to sam i planirala, da kupim poslovni prostor u kojem ću da proširim dio svoje djelatnosti. Ja se bavim uslugama knjigovodstva, vođenjem poslovnih knjiga.“

Slaviša Grujičić: „Ja sam direktor Drvo-trenda Srebrenica. Odobrena sredstva su u iznosu od 27.000 KM i obavezan sam da zaposlim dva radnika, a investiraće se u proizvodnju namještaja od pločastih materijala – kuhinja, plakara.“

Ministar Halilović, naglašava da će se sredstvima Vijeća ministara realizovati nekoliko projekata u Srebrenici:

„U operativnom planu predviđeni su projekti obnove i izgradnje socijalne i komunalne infrastrukture u vrijednosti od sedam miliona maraka, zatim projekti ekonomskog razvoja Srebrenice i podrška programima upošljavanja dva miliona, programu razvoja obrazovanja za održavanje privlačenja kadrova i projektu za grupe sa posebnim potrebama 998.000 KM. Sve skupa oko 10 miliona maraka.“


Mirsad Mustafić, opštinski načelnik za urbanizam naglašava da se sredstvima Vijeća ministara trenutno obnavljaju zgrade i uređuju putevi u okolini Srebrenice:

Jedna novina u svemu tome je, a kako znate, govori se da su ovdje milijarde i milijarde ulagane, da će se ovo raditi na najtransparentniji način.
„Realizira se nekoliko projekata. Uglavnom su u pitanju asfaltiranje putnih komunikacija i to, prije svega, putna komunikacija Potočari - Pećišta, negdje u ukupnoj dužini 1200 metara, zatim komunikacija do Krsta, oko tri i po kilometra, i putna komunikacija Potočari – Budak, negdje oko hiljadu metara, s tim što ćemo nastaviti i krak prema Palama, znači još oko dodatnih tri kilometra. U gradu se vrši rekonstrukcija 11 stambenih objekata. To su također sredstva Vijeća ministara i Fonda za povratak. Kad je u pitanju rekonstrukcija stambenih objekata, da kažem da je trenutno pušten tender od sredstava Svjetske banke, gdje će biti izvršena rekonstrukcija pet stambenih jedinica – zgrada S 8, 9, 10 i dvije ove zgrade F24, preko puta Općine. Ukupna proračunska vrijednost je cca 600 i nešto hiljada maraka. To su ove višespratnice, zgrade koje su u dosta lošem stanju.“

Fuad Kasumović, zamjenik ministra finansija i trezora BiH, naglasio je da će Vijeće ministara i u narednom periodu pokloniti pažnju razvoju Srebrenice:

„Moralna je obaveza Bosne i Hercegovine, kao i ostalih zemalja iz Evropske unije i Amerike, da pomogne ovom gradu i ovom kraju gdje je, ne u dalekoj prošlosti, jasno šta se dogodilo i šta je bilo na ovim prostorima. S te strane Vijeće ministara je htjelo dati aktivan doprinos stabilizaciji ovog dijela BiH. Jedna novina u svemu tome je, a kako znate, govori se da su ovdje milijarde i milijarde ulagane, da će se ovo raditi na najtransparentniji način. Vijeće ministara je prije nepune dvije godine odobrilo blizu 10 miliona maraka za pomoć Srebrenici. Mi smo se odlučili da po operativnom planu općina, dakle, lokalna zajednica, provede sve procedure, da sve završi, a mi kao Vijeće ministara ili komisija Vijeća ministara, samo kontrolišemo ispravnost tog rada.“


Osam zgrada u gradu je već renovirano, radi se na obnovi još pet i Srebrenica iz dana u dan poprima ljepši izgled. Planirano je da svi pomenuti projekti budu završeni do kraja ove godine.

Novo udruženje povratnika u Posavini


Bosanski Šamac
U Gornjem Hasiću, kod Bosanskog Šamca, održan je osnivački sabor na kojem je formirana udruga hrvatskih povratnika „Posavsko jedinstvo“. Udruga će se baviti problemima hrvatskih povratnika u općinama Bosanski Šamac, Pelagićevo, Modriča, Vukosavlje i Gradačac.

Saboru je prisustvovalo više desetina povratnika iz pomenutih općina, a istaknuto je kako će osnovni cilj novoformirane udruge biti zaštita prava povratnika i stvaranje uvjeta za opstanak onih koji su se vratili. Predsjednik udruge „Posavsko jedinstvo“, Tadija Agatić:

„Cilj osnivanja udruženja je da se ljudi iz ovih područja ujedine i da nastojimo što više ljudi povratiti u ove krajeve, a za ove koji su već tu, da ne dođe do povratka povratnika, tj. ovi koji su ovdje, da se ne vraćaju nazad, gdje su prije bili.“


Bosanskoj Posavini zna se šta je perspektiva – to je poljoprivreda i stočarstvo, to je najidealnije, i proizvodnja zdrave hrane koju danas ne samo evropsko, nego i svjetsko tržište traži.
Agatić naglašava kako je dobro informiranje prognanih Posavljaka jedan od glavnih prioriteta novoformirane udruge:

„Na početku ćemo se baviti tim ljudima, objašnjavati im šta im je ovdje perspektiva, šta bi mogli raditi, kojom proizvodnjom bi se mogli baviti da bi ta proizvodnja bila perspektivna, kao što sam naveo u svom izlaganju, a Bosanskoj Posavini zna se šta je perspektiva – to je poljoprivreda i stočarstvo, to je najidealnije, i proizvodnja zdrave hrane koju danas ne samo evropsko, nego i svjetsko tržište traži.“


Rizničar udruge „Posavsko jedinstvo“ Anđa Josipović izražava žaljenje što je na osnivačkom saboru prisustvovalo malo žena:

„Nisam zadovoljna brojem žena koje su se danas odazvale, pogotovo u ovim izbornim tijelima, ali bih htjela kazati – kada je posao u pitanju, onda su one itekako angažovane. U poljoprivredi, recimo, više su nego ravnoprave, ali kad treba u udrugu ili nekakvo rukovodstvo, onda ne. Ali, nisu drugi krivi, same su krive. Povlače se, možda su malo sramežljivije.“


Formiranju udruge „Posavsko jedinstvo“ odazvao se i generalni konzul Republike Hrvatske, sa sjedištem u Tuzli, Josip Juras:

Josip Juras
„Mislim da će i samo ime „Posavsko jedinstvo“ udruge posavskih Hrvata u budućnosti pokazati da je ovo dobro što se napravilo, jer se jedino organizirano može uspješno ići naprijed i realizirati sve projekte, bilo da je to obnova domova, gospodarstvo, krediti za gospodarstvo, bilo da su to međudržavni krediti koji bi se aplicirali prema EU – mogućnosti su velike.“

Hrvatski konzul naglašava da će projekte novoformirane udruge posavskih Hrvata podržati i njegova vlada:

„Vlada RH svake godine daje određene pomoći, kao kroz projekte zdravstva, školstva itd., a osim toga i kod obnove domova ili porušenih kuća, a vjerujem da će i jedan gospodarski pravi projekat naći plodno tlo u određenim ministarstvima hrvatske Vlade.“


S obzirom da još ne postoji točan popis povratnika u općinama na kojima će djelovati novoformirana povratnička udruga, jedna od njenih prvih zadaća će biti utvrđivanje točnog broja povratnika, ali i onih koji su izrazili želju da se vrate.

Akcija pomoći za povratnike u Foču

Udruženje građana povratnika i raseljenih lica u opštinu Foča pokrenulo je akciju za pomoć povratniku Ibri Germoviću. Donacijama se želi obnoviti njegova mehaničarska radionica. Pomoć se prikuplja pozivom na broj telefona 090 291 041.

O tome razgovaramo s predsjednikom udruženja, Mehmedom Bradarićem:

Čitave ove godine ne radim, komplikuje se situacija, svaki dan nam je teže, a povratnici su jedna kategorija koja nikome ne pripada, niko ih ne voli, nemaju ničiju zaštitu, ničega. Žive jadno, teško, pokazuju svoju hrabrost, svoje srce, pokazuju evropski model da moramo kontaktirati i živjeti zajedno.
„Želimo da pomognemo ovom povratniku zato što imamo jako malo povratnika koji hoće zaista da budu tu, da tu žive. Drugo, želimo da pomognemo zato što je to jedan srčan čovjek, obični čovjek, koji želi da bude tu, a ima silne, silne probleme. Napravio je kuću, dobio je donaciju, HELP mu je pomogao, i sad želimo da dobije i radionu, makar za pranje auta, ono jednostavno, da on može prati auta i da tu živi i da dokažemo da ima i tu života i budućnosti. Jednostavno, zbog budućnosti želimo i njemu da pomognemo. On je sasvim obični, narodni čovjek. Ima probleme i na zemlji gore u selu, gdje umjesto da se vrati i uživa, ne može. Želimo da on bude prvi primjer povratka u grad, a u gradu je vrlo malo povratnika, sve se skoncentriše na selo. Na selu ljudi dobiju i traktore, i kultivatore, i sadnice, i sjemena i sve živo, a građanin ne može da dobije ništa. Ni radno mjesto, ništa. E, zato smo odlučili da on bude jedan prvijenac pomoći i tolerancije i suživota. Naravno, ako išta ostvarimo, neće on to moći da nosi, nego udruženje. Mene ako neko pita kad sam se vratio, ja ću reći: ja sam se vratio juče. Zašto? Zato što čitave ove godine ne radim, komplikuje se situacija, svaki dan nam je teže, a povratnici su jedna kategorija koja nikome ne pripada, niko ih ne voli, nemaju ničiju zaštitu, ničega. Žive jadno, teško, pokazuju svoju hrabrost, svoje srce, pokazuju evropski model da moramo kontaktirati i živjeti zajedno. Zato smo odlučili upravo za njega, da bude za grad jedan primjer da hoćemo i da moramo da živimo u komšiluku, kao što žive ljudi svugdje. Ali, to su prvijenci koje ljudi ne razumiju. Mi njega razumijemo. Hoće da živi ovdje. To je jedna nova kategorija povratnika, nova filozofija povratnika jer smo sve one resurse iscrpili, razumijete.“

RSE: Vi dakle pozivate sve one koji mogu pomoći, da pozivom na broj telefona 090 291-041 doniraju dvije konvertibilne marke?

Bradarić: Jeste, mogu to ljudi već raditi, akcija može startati i biće transparentna. Ja sam predsjednik udruženja, Mehmed Bradarić, a sve informacije o tome kako ide akcija za Germovića, ići će od predsjednika komisije za te stvari, a to je naš uvaženi član Hotović Ismet. On će to kontrolisati i tu ne smije ništa da fali.

RSE: Gospodine Bradariću, niste se uspjeli zaposliti, iako ste se vratili prije nekoliko godina, a ne juče, kao što ste maloprije kazali?

Foča
Bradarić: Nisam uspio da se zaposlim, puno je problema. Nisam uspio naći taj državni posao. Uspio sam da obnovim dio kuće, uz pomoć HELP-a. Kupio sam neke sadnice, sijem. Jednostavno sam stalno tu u Foči. Imam pet objekata što je bilo srušeno. Uvijek se obnavlja nešto. Dakle, taj državni posao bi bio moja sigurnost. Sigurnost povratnika. Bio bi podstrek povratku. Bio bi totalno pozitivna stvar. Evo, mene savjetuje stalno Mišo Jovičić, stari advokat koji je tu 45 godina advokat u Foči, da će bez kontakta ljudi, bez saradnje, sve propasti.

RSE: A smijete li tako javno sjediti s gospodinom Mišom?

Bradarić:
Smijem i sjediti javno i kretati se. Eto, jučer mi je Mišo rekao da na Aladža džamiji fali tri metra kapije, otišli smo, napravili, Mišo Jovičić i Mehmed Bradarić, slobodno. Ja kažem: možda je vjetar, a on kaže: ma ne može vjetar ovako srušiti. Simpatičan je, smijemo se, a i narodu je više do rada i života. Jedino nije vlasti. Vlast je ugrabila i onaj koji je na vlasti ne daje nikakve promjene. Mi mislimo da su promjene moguće, ali da treba dugo da se radi. Ustvari, nemate povjerenja u nevladin sektor, niko to ne gura posebno da bi pokazali da ima budućnosti. A ima. Mi smo sastavni dio Evrope.

Foča
RSE: Pa da čujemo i advokata Mišu Jovičića.

Jovičić
: Dobro je, do sada je sve onako kako treba. A mi smo stari Fočaci i mi moramo sarađivati. Takav je naš život. Mi smo od malena sarađivali i ubuduće ćemo sarađivati dok smo živi. Tako je to. Znate kako je, mi smo rođeni tu, uvijek smo se slagali, i mi i naši roditelji. Neko zamjera. Nek' zamjera ko hoće. To su njihove stvari, lične.

RSE: Vi gospodine Jovičiću pružate podršku Ibri Germoviću. Da li to znači da ga dobro poznajete?

Jovičić: Pošteni zanatlija je, koji zna oko auta da radi. I prije rata je radio i bio je pošten, tu je izučio zanat, ja ga dobro poznajem. Ja sam mu stvarno pokušao pomoći. Što se tiče radnje treba mu svakako pomoći. Tako jedna poštena porodica, ja ih od prije rata znam, a u takvoj situaciji su ljudi, ne rade. Nije lako živjeti. Teško je dobiti sada posao. Sijemo u bašti i tako radimo. Ja sam već u godinama, ali još radim kao advokat, pa mi je opet lakše. Nepravda se treba ispravljati, znate kako je. Imamo mi dosta posla iako je velika propaganda, govore: nemoj ići njemu, on je ovakav, on je onakav, ali ljudi koji su odrasli u jednoj zajednici, u sredini zajedništva i druženja, mi imamo povjerenja jedni u druge. I to treba učiti, a i mlađi ljudi da to uče.

Radost povratka u okolicu Olova

U povratničko selo Prgoševo, udaljeno osam kilometara od Olova, vratile su se sve prijeratne bošnjačke porodice. Uprkos totalnoj ratnoj šteti i činjenici da se selo nalazilo u zoni žestokih ratnih dejstava, povratak je, priča nam Zakir Džulović, započeo još 1996. i 1997. godine i od tada do danas obnovljene su sve kuće i povratak ostvaren u stopostotnom obimu:

Olovo
„Nije tada bilo ni vode, ni struje, ništa. Svi smo se sada vratili. Mine su bile od samog ulaza u selo, ispred same protivtenkovske linije, po njivama. Sve se to uradilo, očistilo, hvala Bogu, nikom ništa nije bilo. Sada imamo i vodu, i struju, i telefon, i asfalt, fali nekih sto metara do u selo. Djeca idu u školu, ova mala do petog razreda na Kruševo, ostali idu u Olovo. Prevoz ima obezbijeđen. Sve je dobro.“

I prije dolaska donatora, stanovnici ovog malog sela vratili su se i jedno vrijeme živjeli u šupama i kolibama koje su sami izgradili, pokazujući riješenost da budu svoji na svome.

„Ja sam bio dvije godine u šupi šest sa četiri metra, ja i otac mi, supruga i dvoje djece, i tu mi se našlo još jedno dijete. Ali, malo pomalo, malo pomalo, napravio sam kuću i sad se živi normalno.“


Za razliku od Zakira Džulovića, našeg prvog sagovornika, koji spada među mlade povratnike, Bajro Džulović najstariji je povratnik na širem području. Ni on nije čekao donatore. Vratio se i također jedno vrijeme živio u maloj, svojim rukama izgrađenoj kolibi:

„Na početku, prve grupe kad su došle i vraćale se, ja sam se vratio. Ona mala pravi veliku, to nije bio naš život, al' je sve išlo k'o zmaj, na svoje.“


Iako rođen daleke 1922. godine, ovaj, još uvijek vitalni starina, kazuje nam kako se, za razliku od povratka nakon II svjetskog rata, sada bilo puno lakše vratiti:

„Ništa onda, samo dobiješ pet kila eksera, samo to dobiješ i pravi sebi, kume, što hoćeš, a sad ova humanitarna pomoć, sada nema govora, ja ne mogu ništa reći na ovo da je bilo loše. Pomoglo je nekom više, nekom manje, ali se uglavnom došlo do boljeg života nego onda.“


RSE: Došli smo uskim, ali ipak asfaltnim putem.

Bajro: Tumbaralo se prije, bolan, a sad ideš k'o po sobi. A to neko ne shvaća. Naročito ovi mlađi. Oni ne razumiju ono naše tamo, davno, kako se živjelo. Ma sad se živi k'o carevi. U odnosu na raniji život, znam ja to, bijeda bila totalna. Sad pred svakom kućom auta. Evo, gledaj, onaj ima džipa, gledaj ga, nije ga prije Tito imao 'vakog. Ko ima auto i telefon, on je za mene gazda. Pa jel' tako il' nije?

Kako je skromnost vrlina ovih vrijednih povratnika, umjesto njih primjećujemo da bi ih ipak, u smislu održivog povratka, trebalo pomoći u dijelu poljoprivrede od koje živi najveći broj njih.

(Saradnja : Sadik Salimović, Zoran Matkić, Kadir Plećan)

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG