Dostupni linkovi

Ko je htio sindikat, dobio je otkaz


Sa jednog od radničkih protesta ispred zgrade Vlade Zeničko-dobojskog kantona, u Zenici.

U BiH su malobrojni primjeri izražavanja radničkog nezadovoljstva. Masovni protesti, sličan današnjem u Beogradu, teško da će se uskoro organizovati. Za sada radnici uglavnom posežu za štrajkom, kojim izvrše trenutni pritisak, ali dugoročnih rješenja nema.

Nemoć "radničke borbe" očigledan je i na primjeru jedne tvornice iz istočne Bosne u kojoj radnici štrajkuju duže od mjesec dana, a od danas štrajkuju glađu. Njima se pridružila i predsjednica Sindikata Republike Srpske Ranka Mišić. Zašto je bh. radnički bunt tako slabašan?

U Ugljeviku masa novinara. Prenose informaciju o početku štrajka glađu više od stotinu radnika tamošnjeg tekstilnog preduzeća SEVEN koji traže isplatu zaostalih plata i doprinosa, te poštovanje njihovih radnih prava. Vijest je utoliko zanimljivija što se radnicima priključila i predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić. Rekla je da će istrajati zajedno sa radnicima sve dok njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni, te dok se ne ponište otkazi za 70 radnika tog preduzeća.

„Zašto sam uopšte ja došla na taj štrajk iako to nije u mom opisu rada? Prosto zato što ne mogu više da podnesem kao čovjek i kao sindikalac toliko nepravde koja se čini radnicima - i zato sam došla ovdje i zato sam sa tim radnicima. Oni su željeli da štrajkuju glađu i ja sam rekla: ’Ako odlučite da štrajkujete glađu, ja ću biti sa vama tu.’ Koristim u ovom trenutku sebe kao oblik pritiska na javnost, na inspekciju rada, na poresku upravu, na lokalnu zajednicu, na vlast, na sve segmente društva da tim pritiskom postignemo samo da ti radnici budu tretirani kao radnici i da se poštuje zakon. Nemam drugog sredstva, ne znam šta drugo da uradim osim da i ja budem dio tih radnika, da zajedno s njima nosim taj teret borbe za radnička prava.“


Radnici preduzeća SEVEN u štrajku su već 33 dana, a na rigorozniji oblik protesta, gladovanje, odlučili su se zato što od poslodavca nisu dobili nikakvu naznaku da će zahtjevi biti ispunjeni. Predsjednica sindikata preduzeća Nevenka Đurić kazala je da niko od radnika od sinoć nije ništa jeo, te da je bunt izazvan godinama trpljenja i ponižavanja:

„Ogorčeni su maksimalno. Ovo je sve trebalo prije uraditi. Mi smo htjeli prošle godine, međutim nama je ovdje zabranjen sindikat. Onaj ko je htio sindikat, on je dobio otkaz. Ko je šta progovorio, dobio je otkaz. Sad smo u većoj masi jer je narodu već bilo pitanje egzistencije.“


Radnici preduzeća SEVEN, ipak, rijedak su primjer bunta u BiH zbog teske ekonomske situacije. Nema masovnih okupljanja, protesta, iako ekonomski pokazatelji pričaju o stalnom porastu nezaposlenosti i smanjivanju plata. Sociolog Ivan Šijaković smatra da nema većeg nezadovoljstva jer su radnici razjedinjeni po malim preuzećima nastalim nakon privatizacije. Dodaje da sindikati više nemaju snagu da zaštite radnička prava, a pomalo šuruju i sa vlašću:

„Ovdje se očekuje da se radnici samo mogu priključiti nekom opštenarodnom buntu koji će proizvoditi neka politička grupa ili da to bude odjednom, spontano opštenarodni bunt u kojem će biti studenti, nezaposleni, ugroženi na ovaj ili onaj način, žrtve rata, pa da su onda i radnici. Oni očito sami neće, uslovno da kažemo, da istrčavaju. I sljedeći je razlog što su oni već otupjeli, dakle prosto poraženi su i ne mogu da se podignu u tom smislu - svim ovim prethodnim događanjima, varanjima.“


Aktivista pokreta Dosta Demir Mahmutćehajić mišljenja je da razlog za letargiju leži u činjenici da je BiH podijeljena po svim šavovima i daleko od uređenog sistema kakav je npr. u Srbiji:

„Velika je zbunjenost običnih građana i ne mogu još uvijek da prepoznaju ko su te snage koje trebaju da povedu građane u borbu za bolje sutra. Mislim lično da treba da se desi još veća kriza, da treba da nam se desi još više otpuštanja, još više siromaštva, još više nezaposlanosti, još više nepravde da bi ljudi konačno shvatili da niko neće riješiti njihove probleme osim ako oni sami ne preuzmu stvari u svoje ruke.“


Sindikati su mišljenja da bilo kakav oblik protesta treba da bude krajnja mjera u borbi za radnička prava, te da se često kroz takvu borbu ne ostvari nijedan drugi cilj osim medijske pozornosti. U Samostalnim sindikatima BiH poslali su i upitnike članstvu kako bi ispitali koliko je raspoloženje među radnicima za organizovanje opšteg generalni štrajka. Lider tog sindikata Edhem Biber smatra da je masovniji socijalni bunt ipak moguć ukoliko se nastavi sadašnji tempo otpuštanja radnika i kršenja njihovih prava:

„Ako se ovi negativni trendovi nastave, mislim da bi trebali da budu ti buntovi i prije jeseni. Već zvanični statistički pokazatelji govore da je više od 35.00 ljudi novoprijavljeno na biroe za zapošljavanja. I ako se ovaj negativni trend nastavi, sigurno je da će to vrlo brzo eksplodirati.“
XS
SM
MD
LG