"To je užasan osjećan. Tu nemate mogućnost nikakve odbrane. Vrlo je teško sačuvati prisebnost ako gledate kako se pred vama ruše zgrade, kako se cio jedan svijet ruši pred vašim očima. To je jedno užasno vrijeme koje bih najradije zaboravio."
Ovako se zemljotresa koji je 15. aprila 1979. godine pogodio Crnu Goru sjeća političar Predrag Popović, koji je u vrijeme zemljotresa živio u Ulcinju. U tadašnjem razornom zemljotresu sa magnitudom od 7 stepeni Rihterove skale i intenzitetom od 9 Merkalijeve, poginuo je 101 čovjek, a šteta koju je Crna Gora pretrpjela, procijenjena je na 4,5 milijardi dolara. Stradali su svi primorski gradovi, razoreno je 250 naselja. Olakšavajuća okolnost za Crnu Goru bila je tadašnja zajednička država Jugoslavija, jer je uz veliku pomoć svih republika uspjela da uništeno ubrzo obnovi.
Na čelu tadašnjeg Republičkog fonda za obnovu prodručja stradalog od zemljotresa je bio Ilija Popović. Njegov sin Predrag Popović kaže da i danas postoji svjedočanstvo o velikoj solidarnosti svih jugoslovenskih republika:
"Radilo se o ogromnim sredstvima. Tu su bile u pitanju milijarde i milijarde američkih dolara pomoći. Preko 60 posto je otišlo na teret Srbije, a ostatak na teret ostalih republika članica, s tim što su manje davale one članice koje su bile manje razvijene. O svemu tome postoji kompletna dokumentacija u Arhivu."
Crveni krst je tada imao naročito značajnu ulogu. Sadašnji direktor Crvenog krsta Crne Gore je i tada bio na čelu ove organizacije. Slobodan Kalezić kaže da su sjećanja na veliki zemljotres koji se zbio prije trideset godina i danas veoma živa, da u njemu bude snažene emocije, ali da se od velike tragedije sjeća upravo velike solidarnosti. "Solidarnost je bila najveći motiv", kaže Slobodan Kalezić, sjećajući se tadašnjih aktivnosti Crvenog krsta:
"Crveni krst je bio veoma značajan faktor u svemu tome, i ja sam stvarno zahvalan što sam u prilici da danas to i kažem, i da tu solidarnost istaknem, iz prostog razloga što je meni lično to u tom trenutku dalo podstrek. Solidarnost je nešto što podstiče čovjeka."
O tadašnjoj jugoslovenskoj solidarnosti svjedoče i građani Pogorice:
"Cijela bivša Jugoslavije je pomogla Crnoj Gori, primorju osobito."
"Na aerodrom Pogorica su tada slijetali avioni i baš je bila velika pomoć. Ne samo cijele Jugoslavije nego i čitavog svijeta. Nijesu mogli čak neki avioni ni da slete zbog toga koliko je bilo tih aviona. Ja sam radio na aerodromu pa sam helikopterom pošao u Bar. Vidio sam paniku, razrušene kuće..."
"Drmalo je sa svih strana. Bar je stradao, hotel "Agava"... I sela crmnička su bila razrušena. Kotor, kao Kotor je bio najviše uzdrman."
U godinama poslije zemljotresa u Crnoj Gori je bio angažovan veliki broj svjetskih stručnjaka za seizmologiju, planiranje i urbanizam. Prvi put u svijetu usvojen je koncept po kom je smanjenje seizmičkog rizika trebalo uvesti u proces urbanističkog planiranja. Međutim, rezultati rada na projektu pod patronatom Ujedinjanih Nacija i pomenute studije nijesu našle primjenu u odgovarajućem zakonodavstvu i prostornom planiranju. Sav trud je bio uzaludan.
Profesor Građevinskog fakulteta Radenko Pejović je nedavno, za naš program, rekao da su kontrole u gradjevinarstvu nedovoljne, a broj inspektora mali. Profesor Pejović je označio građevinske crne tačke:
"To su uglavnom primorske opštine. U prvom redu tu je Budva. Objekti su dosta gusto građeni čak i na relativno strmim padinama, što može da bude dosta rizično u slučaju dejstva zemljotresa."
Građani strahuju da zgrade u Crnoj Gori ne bi mogle da se odupru novom zemljotresu:
"Strahujem, baš strahujem. Baš sam jutros razgovarao sa ženom. Bogami strahujemo."
"Radi se bez kontrola velikih zgrada. To će jednog dana, ne daj Bože da dođe do toga, sve će ići u seriji jedna za drugom. Zgrade su primane bez kontrole."
"Poslije zemljotresa, to je bilo vjerovatno bilo po nekim standardima i po propisima. Međutim, to se poslije zaboravi, i mislim da kontrola nije sigurna kod tih koji primaju velike zgrade."
Ovako se zemljotresa koji je 15. aprila 1979. godine pogodio Crnu Goru sjeća političar Predrag Popović, koji je u vrijeme zemljotresa živio u Ulcinju. U tadašnjem razornom zemljotresu sa magnitudom od 7 stepeni Rihterove skale i intenzitetom od 9 Merkalijeve, poginuo je 101 čovjek, a šteta koju je Crna Gora pretrpjela, procijenjena je na 4,5 milijardi dolara. Stradali su svi primorski gradovi, razoreno je 250 naselja. Olakšavajuća okolnost za Crnu Goru bila je tadašnja zajednička država Jugoslavija, jer je uz veliku pomoć svih republika uspjela da uništeno ubrzo obnovi.
Na čelu tadašnjeg Republičkog fonda za obnovu prodručja stradalog od zemljotresa je bio Ilija Popović. Njegov sin Predrag Popović kaže da i danas postoji svjedočanstvo o velikoj solidarnosti svih jugoslovenskih republika:
"Radilo se o ogromnim sredstvima. Tu su bile u pitanju milijarde i milijarde američkih dolara pomoći. Preko 60 posto je otišlo na teret Srbije, a ostatak na teret ostalih republika članica, s tim što su manje davale one članice koje su bile manje razvijene. O svemu tome postoji kompletna dokumentacija u Arhivu."
Crveni krst je tada imao naročito značajnu ulogu. Sadašnji direktor Crvenog krsta Crne Gore je i tada bio na čelu ove organizacije. Slobodan Kalezić kaže da su sjećanja na veliki zemljotres koji se zbio prije trideset godina i danas veoma živa, da u njemu bude snažene emocije, ali da se od velike tragedije sjeća upravo velike solidarnosti. "Solidarnost je bila najveći motiv", kaže Slobodan Kalezić, sjećajući se tadašnjih aktivnosti Crvenog krsta:
"Crveni krst je bio veoma značajan faktor u svemu tome, i ja sam stvarno zahvalan što sam u prilici da danas to i kažem, i da tu solidarnost istaknem, iz prostog razloga što je meni lično to u tom trenutku dalo podstrek. Solidarnost je nešto što podstiče čovjeka."
O tadašnjoj jugoslovenskoj solidarnosti svjedoče i građani Pogorice:
"Cijela bivša Jugoslavije je pomogla Crnoj Gori, primorju osobito."
"Na aerodrom Pogorica su tada slijetali avioni i baš je bila velika pomoć. Ne samo cijele Jugoslavije nego i čitavog svijeta. Nijesu mogli čak neki avioni ni da slete zbog toga koliko je bilo tih aviona. Ja sam radio na aerodromu pa sam helikopterom pošao u Bar. Vidio sam paniku, razrušene kuće..."
"Drmalo je sa svih strana. Bar je stradao, hotel "Agava"... I sela crmnička su bila razrušena. Kotor, kao Kotor je bio najviše uzdrman."
U godinama poslije zemljotresa u Crnoj Gori je bio angažovan veliki broj svjetskih stručnjaka za seizmologiju, planiranje i urbanizam. Prvi put u svijetu usvojen je koncept po kom je smanjenje seizmičkog rizika trebalo uvesti u proces urbanističkog planiranja. Međutim, rezultati rada na projektu pod patronatom Ujedinjanih Nacija i pomenute studije nijesu našle primjenu u odgovarajućem zakonodavstvu i prostornom planiranju. Sav trud je bio uzaludan.
Profesor Građevinskog fakulteta Radenko Pejović je nedavno, za naš program, rekao da su kontrole u gradjevinarstvu nedovoljne, a broj inspektora mali. Profesor Pejović je označio građevinske crne tačke:
"To su uglavnom primorske opštine. U prvom redu tu je Budva. Objekti su dosta gusto građeni čak i na relativno strmim padinama, što može da bude dosta rizično u slučaju dejstva zemljotresa."
Građani strahuju da zgrade u Crnoj Gori ne bi mogle da se odupru novom zemljotresu:
"Strahujem, baš strahujem. Baš sam jutros razgovarao sa ženom. Bogami strahujemo."
"Radi se bez kontrola velikih zgrada. To će jednog dana, ne daj Bože da dođe do toga, sve će ići u seriji jedna za drugom. Zgrade su primane bez kontrole."
"Poslije zemljotresa, to je bilo vjerovatno bilo po nekim standardima i po propisima. Međutim, to se poslije zaboravi, i mislim da kontrola nije sigurna kod tih koji primaju velike zgrade."
