Reihl Kirova udovica Jadranka ne odustaje i najavljuje – sada su na redu naručitelji.
Vrhovni sud Hrvatske će – kako se očekuje – za desetak dana na svojim stranicama objaviti odluku povodom žalbi na presudu Antunu Gudelju, nepravomoćno osuđenom na 20 godina zatvora zbog ubojstva osječke policije Josipa Reihl – Kira i dvojice lokalnih političara i teško ranjavanje trećeg 1. srpnja 1991. godine nedaleko Osijeka. Gudelj je kao pričuvni hrvatski policajac pucao po automobilu u kojem su se nalazila njih četvorica, iako je isti automobil s istim putnicima nedugo prije prošao kroz taj nadzorni punkt, dakle znao je tko se unutra nalazi.
Iako je mjesto zločina bilo prepuno hrvatske policije, Gudelj mirno odlazi, prelazi granicu i živi u Australiji. Na suđenju u odsutnosti dobija 20 godina, a kada se 1996. pojavljuje na aerodromu u Frankfurtu, Njemačka ga izručuje Hrvatskoj. Postupak se obnavlja, ali Vrhovni sud Hrvatske vrlo čudnom interpretacijom propisa na ubojstvo tri osobe i teško ranjavanje četvrte primjenjuje Zakon o općem oprostu, i Gudelj je ponovno slobodan i ponovnu odlazi u Australiju.
Pred 9 godina, početkom mandata Račanove vlade, Vrhovni sud ustanovljuje da nije bilo temelja za primjenu oprosta, ponovno kreće Interpolova tjeralica za Gudeljem i on je 2007. godine izručen Hrvatskoj i na suđenju u Osijeku ponovno je prvostupanski osuđen na 20 godina zatvora za višestruko bezobzirno ubojstvo i teško ranjavanje. Vlatka Kuić iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava koja je monitorirala cijeli postupak na osječkom Županijskom sudu bila je jučer i na sjednici Vrhovnog suda Hrvatske na kojoj se raspravljalo o žalbama, i u izjavi za naš radio ona ne očekuje dalje razvlačenje ovog postupka.
„Postupak traje već preko deset godina i ja vjerujem da bi to sada trebalo završiti i da Vrhovni sud nema nikakvih razloga vratiti suđenje na početak. Mislim da Vrhovni sud neće prihvatiti tezu Gudeljevih branitelja da je ovaj postupak već bio presuđen primjenom Zakona o općem oprostu i da će potvrditi osuđujuću presudu.“
Zašto je Reihl Kir ubijen? Donedavni dugogodišnji voditelj osječkog centra HHO-a Jaroslav Pecnik kaže za naš radio kako je smetao onima koji su željeli kaos:
„Ja osobno mislim da je gospodin Reihl Kir morao platiti glavom naprosto stoga što ta politika koju je on zagovarao i nad kojom je doista bdio - smirivanje svih mogućih tenzija koje su namjerno bile potpirivane od onih - bilo ih je i na hrvatskoj i na srpskoj strani, ali sada govorim o hrvatskoj gdje ih se moglo kontrolirati - kojima je rat naprosto trebao.“
Udovica ubijenog šefa osječke policije Jadranka Reihl Kir vjerojatno je najzaslužnija što ubojica ipak – kako se čini – neće ostati nekažnjen. Međutim, kako nam je kazala, potvrda prvostupanjske kazne nju ne zadovoljava.
„To za mene nije nikakvo rješenje, odnosno nije okončan slučaj. Ja tražim nalogodavce, a materijal koji sam dostavila Državnom odvjetništvu i MUP-u ukazuje da postoje nalogodavci, a na Državnom odvjetništvu i na MUP-u je da istraže i da pokrenu novi postupak za naručitelje ubojstva.“
Mediji tu u prvom redu spominju Branimira Glavaša, koji se i osobno sukobljavao sa Reihl Kirom. Pecnik kaže kako su napori Reihl Kira za suzbijanje kaosa smetali ne samo političkom ekstremizmu nego i mutnim poslovima, često objedinjenom u istoj osobi. On podsjeća na pisanje beogradskog „Vremena“ kako je Glavaš početkom devesetih bio u mutnim poslovima zajedno sa izvjesnim Radom Leskovcem, kojem je Glavaš taman pred izbijanje pravog rata ostao dužan 300.000 maraka.
„I – gle čuda! Kada je sve završilo, prvi kredit Hrvatske banke za obnovu i razvoj dobio je upravo gospodin Leskovac, i to u vrijednosti 300.000 maraka. Spominjalo se tada da je to vraćanje Glavaševog duga. To je jedan mali insert koji pokazuje da se vjerojatno trgovalo i drugim stvarima i to cijelo vrijeme rata. Na koncu, to nije tajna – vidimo što se dešavalo u Bosni – nafta i tako dalje!“
Vrhovni sud Hrvatske će – kako se očekuje – za desetak dana na svojim stranicama objaviti odluku povodom žalbi na presudu Antunu Gudelju, nepravomoćno osuđenom na 20 godina zatvora zbog ubojstva osječke policije Josipa Reihl – Kira i dvojice lokalnih političara i teško ranjavanje trećeg 1. srpnja 1991. godine nedaleko Osijeka. Gudelj je kao pričuvni hrvatski policajac pucao po automobilu u kojem su se nalazila njih četvorica, iako je isti automobil s istim putnicima nedugo prije prošao kroz taj nadzorni punkt, dakle znao je tko se unutra nalazi.
Iako je mjesto zločina bilo prepuno hrvatske policije, Gudelj mirno odlazi, prelazi granicu i živi u Australiji. Na suđenju u odsutnosti dobija 20 godina, a kada se 1996. pojavljuje na aerodromu u Frankfurtu, Njemačka ga izručuje Hrvatskoj. Postupak se obnavlja, ali Vrhovni sud Hrvatske vrlo čudnom interpretacijom propisa na ubojstvo tri osobe i teško ranjavanje četvrte primjenjuje Zakon o općem oprostu, i Gudelj je ponovno slobodan i ponovnu odlazi u Australiju.
Pred 9 godina, početkom mandata Račanove vlade, Vrhovni sud ustanovljuje da nije bilo temelja za primjenu oprosta, ponovno kreće Interpolova tjeralica za Gudeljem i on je 2007. godine izručen Hrvatskoj i na suđenju u Osijeku ponovno je prvostupanski osuđen na 20 godina zatvora za višestruko bezobzirno ubojstvo i teško ranjavanje. Vlatka Kuić iz osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava koja je monitorirala cijeli postupak na osječkom Županijskom sudu bila je jučer i na sjednici Vrhovnog suda Hrvatske na kojoj se raspravljalo o žalbama, i u izjavi za naš radio ona ne očekuje dalje razvlačenje ovog postupka.
„Postupak traje već preko deset godina i ja vjerujem da bi to sada trebalo završiti i da Vrhovni sud nema nikakvih razloga vratiti suđenje na početak. Mislim da Vrhovni sud neće prihvatiti tezu Gudeljevih branitelja da je ovaj postupak već bio presuđen primjenom Zakona o općem oprostu i da će potvrditi osuđujuću presudu.“
Zašto je Reihl Kir ubijen? Donedavni dugogodišnji voditelj osječkog centra HHO-a Jaroslav Pecnik kaže za naš radio kako je smetao onima koji su željeli kaos:
„Ja osobno mislim da je gospodin Reihl Kir morao platiti glavom naprosto stoga što ta politika koju je on zagovarao i nad kojom je doista bdio - smirivanje svih mogućih tenzija koje su namjerno bile potpirivane od onih - bilo ih je i na hrvatskoj i na srpskoj strani, ali sada govorim o hrvatskoj gdje ih se moglo kontrolirati - kojima je rat naprosto trebao.“
Udovica ubijenog šefa osječke policije Jadranka Reihl Kir vjerojatno je najzaslužnija što ubojica ipak – kako se čini – neće ostati nekažnjen. Međutim, kako nam je kazala, potvrda prvostupanjske kazne nju ne zadovoljava.
„To za mene nije nikakvo rješenje, odnosno nije okončan slučaj. Ja tražim nalogodavce, a materijal koji sam dostavila Državnom odvjetništvu i MUP-u ukazuje da postoje nalogodavci, a na Državnom odvjetništvu i na MUP-u je da istraže i da pokrenu novi postupak za naručitelje ubojstva.“
Mediji tu u prvom redu spominju Branimira Glavaša, koji se i osobno sukobljavao sa Reihl Kirom. Pecnik kaže kako su napori Reihl Kira za suzbijanje kaosa smetali ne samo političkom ekstremizmu nego i mutnim poslovima, često objedinjenom u istoj osobi. On podsjeća na pisanje beogradskog „Vremena“ kako je Glavaš početkom devesetih bio u mutnim poslovima zajedno sa izvjesnim Radom Leskovcem, kojem je Glavaš taman pred izbijanje pravog rata ostao dužan 300.000 maraka.
„I – gle čuda! Kada je sve završilo, prvi kredit Hrvatske banke za obnovu i razvoj dobio je upravo gospodin Leskovac, i to u vrijednosti 300.000 maraka. Spominjalo se tada da je to vraćanje Glavaševog duga. To je jedan mali insert koji pokazuje da se vjerojatno trgovalo i drugim stvarima i to cijelo vrijeme rata. Na koncu, to nije tajna – vidimo što se dešavalo u Bosni – nafta i tako dalje!“
