Dostupni linkovi

Da li bi i Srbija trebala u NATO?


Nakon što su Hrvatska i Albanija postale članice NATO-a, postavlja se pitanje kako će to uticati na poziciju Srbije u regionu i u odnosu na taj vojni savez. Opredeljenost Srbije je da je vojno neutralna, ali je i članica NATO programa Partnerstvo za mir.

Prijem Hrvatske i Albanije u NATO, u godini kada taj vojni savez slavi 60 godina postojanja, još jednom je pred ovdašnju javnost postavio dilemu da li bi i Srbija trebalo da pristupi Severnoatlantskoj alijansi. Iako zvaničnici u Beogradu kažu da to pitanje još nije na dnevnom redu, činjenica je da je Srbija sada skoro potpuno okružena državama članicama NATO-a, sistema koji je izrazito važan za regionalnu bezbednost, ali i u političkom, pa čak, i ekonomskom smislu.

Vojni analitičar Aleksandar Radić, urednik biltena Defence and security, izjavio je za naš program da je nakon prijema Hrvatske i Albanije u NATO došao trenutak da zvanični Beograd odluči kakav dugotrajan odnos želi sa tim savezom jer, kako je rekao, vojna neutralnost Srbije nije dorečena:

"Nedostaje precizna definicija onoga šta želimo i kako bi to u praksi trebalo da izgleda, tako da je to moguće tumačiti onako kako to nekome u datom trenutku odgovara. Postoji raskorak između onoga što pričamo i onoga što činimo, u mnogo čemu se približavamo NATO-u, a s druge strane, naš eventualni ulazak u NATO je tabu tema."


Ako je zemlja apsolutno neutralna, onda je vojna neutralnost jedna od neutralnosti. Ako je zemlja u nekom savezu, onda ona ne može biti vojno neutralna. Dakle, vojna neutralnost sama po sebi ne postoji.
General u penziji Slobodan Kosovac, funkcioner Atlantskog saveta Srbije, rekao je za naš program da Srbija, kao prvo, mora bezbednosno da se organizuje, i da vojna neutralnost u praksi jednostavno ne može da postoji:

"Ako je zemlja apsolutno neutralna, onda je vojna neutralnost jedna od neutralnosti. Ako je zemlja u nekom savezu, onda ona ne može biti vojno neutralna. Dakle, vojna neutralnost sama po sebi ne postoji. Najbogatije zemlje na svetu ne mogu da kažu da su neutralne jer neutralnost podrazumeva i tehnološku i industrijsku i svaku drugu neutralnost."


Nekoliko meseci pre jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova, u novembru 2007, srpski parlament konstatovao je da je krajem 2006. Srbija postala članica NATO programa Partnerstvo za mir i doneo odluku o vojnoj neutralnosti. Na desetogodišnjicu NATO bombardovanja Srbije ministar odbrane Dragan Štutanovac rekao je da je to proteklih godina otežavalo odnose sa Severnoatlantskom alijansom, ali da je dodatnu komplikaciju donelo to što NATO, kroz KFOR i sada EULEX, obučava i oprema kosovske snage bezbednosti, za koje Beograd smatra da predstavljaju paravojnu formaciju:

Dragan Šutanovac
"Imamo najlošije odnose sa NATO-om od svih zemalja u Evropi. Da budem vrlo precizan, jedina smo zemlja koja, iako je članica Partnerstva za mir, još uvek nije otvorila svoju kancelariju – očekujem da ćemo to uraditi ove godine. Bez obzira na to što imamo lošu memoriju moramo graditi budućnost, ne samo zarad istorije već i zarad mladih pokolenja koja dolaze. Ubeđeni smo da u budućem vremenu u okviru Partnerstva za mir postoje razni kapaciteti koje naša vojska i samoodbrana mogu da crpe i nama je to jedini cilj."

I pored toga što je najavljeno otvaranje kancelarije Srbije u centrali NATO-a u Briselu, vojna neutralnost ostaje do daljeg što, kako kaže Šutanovac, koči evroatlantski put koji je bio zacrtan ranijih godina:

"Ne samo u pravcu učlanjenja u sam NATO, jer to je stvar koja je još uvek veoma imaginarna, ne možemo da kažemo da ćemo se učlaniti već mora neko da nas pozove. Više nismo mogli da se krećemo u pravcu punog partnerstva u okviru Partnerstva za mir jer je bio stopiran potpis za bezbednost tog sporazuma. Na žalost, to je urađeno tek prošle godine, 1. oktobra."


Treba uvažiti, ako se to odvija kroz NATO, da ipak postoje brojni limiti u komunikaciji sa tim državama, ako nismo deo alijanse.
Dakle, kada su skoro svi u regionu u NATO, logično se nameće i pitanje da li Srbija može imati bezbednosne probleme ukoliko ostane van sistema. Na to Aleksandar Radić kaže:

"Nas u ovom trenutku niko ne ugrožava direktno, ali naravno da je potrebno razviti što kvalitetnije veze u regionu. To se smatra jednim od zvaničnih prioriteta, ali treba uvažiti, ako se to odvija kroz NATO, da ipak postoje brojni limiti u komunikaciji sa tim državama, ako nismo deo Alijanse."

Slobodan Kosovac zaključuje da bi, uprkos svemu, prioritet Srbije ipak trebalo da budu evroatlantske integracije, ali da se na tom trnovitom putu nalazi jedan ozbiljan problem:

"Problem se zove Kosovo. Pristalica sam legalne politike ove zemlje, Kosovo je sastavni deo Srbije i Kosovo u sadašnjoj situaciji ne može na ovakav vanpravni način da se izdvoji iz Srbije. Ako je to uslov za bilo kakvu integraciju, onda sam protiv takve integracije."

Srbija ovih dana usvaja strategije nacionalne bezbednosti i odbrane, čime će biti regulisana mnoga pitanja, i najavljeno da će jedan od prioriteta njene vojske biti učešće u mirovnim misijama, a prve moguće destinacije su Čad i Liban.
XS
SM
MD
LG