Dostupni linkovi

*Poljoprivreda – šansa za održivi povratak u mjestu Krtova, Tuzlanski kanton * U RS prikupljeno oko 6000 potpisa za uspostavu Fonda, iz kojeg bi se nadoknadila «ratna šteta» *Nezaposlenost – osnovni problem povratnika u Banjaluku *Javni poziv za obnovu stambenog fonda u Bugojnu, do 23. aprila

Kada je u malom mjestu Krtova u Tuzlanskom kantonu 1996. godine krenuo povratak, od onog starog prijeratnog i lagodnog života ostalo je tek, još uvijek plodno poljoprivredno zemljište. Sve je bilo razrušeno, ali ta plodna zemlja dovoljan je poticaj obiteljima da se vrate i krenu sve iznova. Tako ovo malo mjesto donosi sa sobom pozitivan primjer povratka. Optimizam je taj koji vodi 224 obitelji. Rajko Vasić, predsjednik Mjesne zajednice Krtova, kaže:

Povratnik Rajko Vasić, Foto: Maja Nikolić
„Mi smo imali želju da se uključimo u plasteničku proizvodnju. Do sada smo radili na otvorenom i gajili krastavce, kornišone i cveklu za „Vegafruit“. Mogli smo solidno da zaradimo, a pošto smo obilazili susjedne opštine i vidjeli da plastenička proizvodnja ima dobar prinos i dobru zaradu, odlučili smo da organizujemo skupove kako bi privukli mještane da se uključe u takvu proizvodnju.“

Može li se živjeti od poljoprivrede? „Može“, kaže Rajko Vasić. Nije lako, ali kome je danas u Bosni i Hercegovini uopće lako?
„Nama je svima jasno da mi još uvijek nemamo državu. Mi koji smo se vratili isključivo živimo od poljoprivrede i ne stidimo se onoga što radimo. Bavimo se i proizvodnjom mlijeka kojeg otkupljujuje Tuzlanska mlijekara. Iako nisu redovne platiše mi živimo onako kako moramo i možemo. Mislim da se narod dosta ulijenio i svi očekuju neku milostinju sa strane. Treba da iskoristimo sve naše resurse i da se bavimo onim što znamo. Zemlja ipak ima svoje čari. Svi bi voljeli da žive u gradu, pa makar da posole kiflu. Niko neće na selo gdje se može živjeti solidno. Ja školujem dvoje djece, živim od poljoprivrede i imam oko 150 duluma obradive površine. Ne žalim se za sada.“

Povratnik Uroš Vidaković ima dosta ambicija. Samo da je novaca:

„Sada bih hteo ili voćarstvo, ili povrtarstvo, ili da gajim krave, ili svinje, piliće....Stvorio sam neke uslove da to radim, međutim nedostaje mi sredstava. Od donacija nisam ništa dobio. Ni marke. Neko je potrošio moj podsticaj za povratak i ja nemam od toga ništa. Mogu se ja baviti i bravarijom ako treba. Imam i traktor, pa bi i od toga mogao nekako živjeti.“

Djeca povratnika u Krtovi, Foto: Maja Nikolić

Povratnika Boška Lukića zatekli smo na njegovom imanju kako priprema zemlju za skorašnje sijanje. Kaže da najviše žali zbog toga što omladina odlazi da živi u grad:

„Nema omladine i nema ko da radi. Imam 62 godine i penzioner sam.Valja raditi, valja sijati. Ja više volim da živim na selu. Tako sam naučio. Volim i kositi, volim i raditi, kopati, kravu imati. U gradu je malo drugačije. Više se leži nego što se radi. Baba i ja imamo 450 konvertibilnih maraka penzije. I opet uzimam gnojivo i valja sijati. Sjeme bi trebaloda bude malo jeftinije, pa bi svijet više i sijao i imao. Ovako se gnojivo mora uzeti i gotovo.“


Povratnici u Krtovu, Foto: Maja Nikolić
Povratnici se uglavnom snalaze sami. Očekivali su pomoć države kako kao poljoprivrednicima, tako i kao povratnicima. Sve je to bilo na kašičicu. Tako je povratnik Uroš Vidaković ostavio poruku za sve one koji su bili dužni pomoći:

„Joooj šta bih ja njima poručio? Išao bih da ih sve smijenimo i izmlatimo i metnemo prave ljude koji će voditi ovaj narod u bolje. A ne ovako. Ne vidimo se od blata nikako. Ne možemo izaći iz blata!“


Krtova ima i osnovnu školu koju danas pohađa tek 7 đaka koji imaju dječije snove:

„Želim da imamo fudbalsko igralište i da imamo više prijatelja koji idu u školu, pa da se više družimo i igramo odbojke ili fudbala.“
„Ja bih želio da imamo internet klub.“

Gdje god otišli ili bili, ipak je za ove ljude Krtova najljepša. Optimizam ovih ljudi nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Jednostavno su navikli da je čitav život ništa drugo osim borba.

Vlada RS ove godine daje 1,7 milion za održivi povratak

Ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Omer Branković razgovarao je s predstavnicima Saveza udruženja izbjeglih, raseljenih i povratnika RS-a. On je podsjetio na obavezu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine da se zaduži za 500 miliona konvertibilnih maraka radi rješavanja izbjegličke problematike.

Što se tiče pomoći Vlade RS-a Omer Branković kaže:

Omer Branković
“Mi smo skromno iz naših sredstava ove godine za održiv povratak izdvojili 1,7 million konvertibilnih maraka. Idemo u nabavku motokultivatora i plastenika kako bi male proizvođače u oblasti poljoprivrede potpomogli.”

Predsjednik Saveza udruženja izbjeglih, raseljenih i povratnika RS-a Veljko Stevanović naveo je da je do sada peticiju za formiranje Fonda za pravičnu naknadu uništene imovine potpisalo od 5.000 do 6.000 ljudi:

“Mi smo pokrenuli inicijativu, odnosno peticiju oko osnivanja Fonda za pravičnu nadoknadu, što znači da mi nemamo ništa protiv onih građana Bosne i Hercegovine koji se istinski žele vratiti u ranija mjesta življenja. Država BiH i oba entiteta bi maksimalno trebali da stanu u zaštitu tih povratnika. Znači ne samo čovjeka vratiti i napraviti mu kuću pa ga ostaviti na cjedilu. Tim ljudima treba maksimalno pomoći. A Dejtonskim mirovnim sporazumom je regulisano da oni koji ne žele da se vrate u ranija mjesta življenja imaju pravo na osnivanje Fonda o pravičnoj nadoknadi. Zašto neko bježi od tog osnivanja Fonda? Mi smo iz tih razloga pokrenuli ovu peticiju i do sada skupili oko 6.000 potpisa. Peticiju ćemo predati Parlamentarnoj skupštini BiH koja će riješiti to pitanje.”


Potpredsjednik Saveza izbjeglih i raseljnih Republike Srpske i predsjednik Udruženja građana povratnika u Banja Luku Kemal Gunić navodi da je potrebno riješiti problem zapošljavanja povratnika kako bi proces povratka mogao biti održiv:

“Najveći problem povratnika u Banja Luci je što nemamo zaposlenje. Poznato je da u gradskoj upravi radi svega 38 Bošnjaka. To je stvarno katastrofa! Prema Ustavu Bosne i Hercegovine nas bi trebalo da bude mnogo više. Naš najveći zadatak je održivi povratak i tražimo otvaranje novih radnih mjesta. Od zidova se ne živi, već od rada!”


Stanislav Čađo
Problem nezaposlenosti povratnika, postavio se i tokom posjete ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Stanislava Čađe, povratnicima u banjalučkom naselju Novoselija. Stanislav Čađo:

„Ovaj sastanak je rezultat našeg ranijeg susreta u kom sam izrazio spremnost da dođem u sredine u kojima ljudi žive i da razgovaramo o svim onim pitanjima koja ih zanimaju a tiču se njihove bezbjednosti. Mogu da kažem da sam i ovog puta stekao utisak o povoljnom bezbjednosnom ambijentu i dobrom funkcionisanju Ministarstva unutrašnjih poslova u smislu osiguranja i što bezbjednije atmosfere u kojima žive i rade pripadnici manjinskih grupa, a među njima i povratnici. Ministarstvo unutrašnjih poslova istu takvu vrstu pristupa pokušava da ugradi i njeguje na cijelom prostoru Republike Srpske i u tom kontekstu mi smo potpuno svjesni da je neophodno i važno da u našem radu postoji određena vrsta senzibiliteta koja nas upućuje na takvu vrstu pristupa. Cijenim da se to na jedan korektan način realizuje od strane Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.“

Predstavnici povratnika u Banja Luku navode:

„U razgovoru sa našim povratnicima bezbjednost je u velikom usponu. Od prethodnog sastanka sa ministrom nije se desio nijedan incident, ili bilo šta što bi nas povratnike vrijeđalo, ili uznemirilo.“


Problem je nezaposlenost povratnika, o čemu dovoljno svjedoči i naredni podatak:

„Žalosno je da od 760 ljudi zaposlenih u školama nema nijednog povratnika Bošnjaka, ili Hrvata. Zašto nema Bošnjaka, ili Hrvata da se zapošljavaju? Na stranu svi amandmani, Ustav, zakoni i propisi kad se niko toga ne pridržava?“

Da li povratnika ima dovoljno u policijskim strukturama?

„Nama je ministar objasnio da kad ovdje završe akademiju Bošnjaci i Hrvati bježe u svoje kantone. Dao nam je i primjer gdje je bilo primljeno 26 Bošnjaka, a sada ih radi samo 8. Ostali su se vratili u svoje kantone. Idu u policiju, ali u Federaciju BiH. Ovdje ne ostaju.“

Poziv za obnovu kuća u Bugojnu

Bugojno
Za obnovu porušenih stambenih jedinica na teritoriji Općine Bugojno, Vlada Srednjobosanskog kantona u 2009. godini izdvojit će 120.000 konvertibilnih maraka. Rok za prijavu zainteresiranih na javni poziv za dodjelu donacije u građevinskom materijalu je 23. april. Pravo na pomoć ostvaruju osobe koje su do 30. aprila 1991. godine imale prebivalište u stambenoj jedinici koja se treba obnoviti.

U obzir će se uzeti i zahtjevi građana koji privremeno borave u šatorskim naseljima, kampovima ili alternativnom smještaju i onih koji su se vratili na predratne adrese stanovanja. Ukoliko građani na području Bosne i Hercegovine nemaju drugu stambenu jedinicu u kojoj bi mogli živjeti u obzir će se uzeti i kuće koje su neuvjetne za stanovanje.

Nakon prikupljanja zahtjeva, resorna služba u Općini Bugojno sačinit će bodovnu listu potencijalnih korisnika i najkasnije sedam dana od isteka javnog poziva proslijediti je na razmatranje nadležnom kantonalnom ministarstvu, koje će na osnovu prijedloga nadležne kantonalne komisije izvršiti konačni odabir korisnika donacije Vlade Srednjo - bosanskog kantona.

(Saradnja : Maja Nikolić, Erduan Katana, Maja Bjelajac)
XS
SM
MD
LG