Dostupni linkovi

Protesti radnika, nastavnika, penzionera, poljoprivrednika - kojih je svakodnevno sve više, neminovno nameću pitanje da li BiH očekuje "nemirno proljeće". Uz sve više „otpuštenih radnika“, koji će uz radno mjesto izgubiti pravo na socijalno i zdravstveno osiguranje, povećaće se broj gladnih, a procjenjuje se da će uskoro polovina stanovništva BiH biti ispod granice siromaštva.

U protekla četiri mjeseca u BiH je bez posla ostalo oko 25.000 radnika, od čega, prema podacima entitetskih zavoda za zapošljavanje, 20.000 u Federaciji, a 5.000 u RS. Globalna ekonomska kriza uzrokovaće još više otpuštanja, nema adekvatnih programa zaštite, a ugrožene su i socijalne kategorije za koje u budžetu nema dovoljno sredstava. Firme propadaju, radnici u cilju ostvarenja prava štrajkuju i glađu. Smanjene su čak i nadoknade za porodilje. Sve su ovo elementi koji u BiH utiču na mogućnost socijalnog bunta, koji je najavio i Sindikat BiH.

Jedna od najugroženijih grana jeste oblast industrije tekstila, kože i obuće, gdje je, prema procjenama, ugroženo između 6.000 i 8.000 radnika. Ukoliko Vlada Federacije, s kojom su pokušali postići dogovor, ne pomogne ovoj oblasti, to bi mogao biti okidač za masovne proteste, kaže Amir Međić, sekretar Udruženja tekstila obuće i kože u BiH:

„Problem je u tome da su ekonomske teškoće narasle do tog nivoa da su firme zapale u velike teškoće, posebno financijske - to su problemi s likvidnošću, problemi s obezbjeđenjem posla. To je evidentno i da bi firme opstale, da bi sačuvale radna mjesta, moraju se tražiti rješenja u smislu pomoći poboljšanja likvidnosti, i mi smo to i naveli. Dosadašnja kooperativnost u Vladi, moramo to istaći, je bila na nivou i mi očekujemo i takav nastavak rada. Ukoliko se to ne desi, nema druge - ljudi će sigurno izaći na ulice.“

Socijalni bunt je vrlo vjerovatan, vrlo izvjestan, pogotovo ako uzmete da su na svu priču o ekonomskoj krizi i recesiji predstavnici vlasti odgovorili jedino strategijom povećanja vlastitih primanja.
Šefko Bajić, iz Centra za promociju civilnog društva, smatra kako je socijalni bunt odavno prisutan u nešto ograničenoj formi, i da će biti sve jači:

„Jedini vid borbe za svoja vlastita prava su štrajkovi i štrajkovi glađu. Mi već sad imamo taj socijalni bunt. Da li će on prerasti u masovni socijalni bunt, samo je pitanje dana ili mjeseca. Socijalni bunt je vrlo vjerovatan, vrlo izvjestan, pogotovo ako uzmete da na svu priču o ekonomskoj krizi i recesiji naši predstavnici vlasti su odgovorili jedino strategijom povećanja vlastitih primanja.“

No, vlasti u BiH na sve moguće načine pokušavaju građanima skrenuti pažnju sa stvarnih problema. Isto se može očekivati i sa socijalnim nemirima koji će se zasigurno desiti, ali će biti pokušaja skretanja nihove namjere, vjeruje bivša ministrica finansija RS Svetlana Cenić:

„Mislim da se i buntovi i protesti mogu očekivati u BiH koji će biti isključivo socijalnog karaktera, a koje će vlast pokušati da preoblikuje i usmjeri da ponovo bude nešto nacionalno ili da okrive jedni druge i da proigraju tu igru. Međutim, kakvo je stanje i finansijsko i u privredi i u proizvodnji i kako sve više treba para i sve više nameta, mislim da im ovoga puta neće kao do sada poći za rukom da to kanališu na neku nacionalnu kartu.“

U Centru civilnih inicijativa (CCI) vjeruju kako će se uskoro na masovnim protestima naći svi oni koji su pogođeni ukupno lošom situacijom u BiH i ekonomskom krizom, prenosi Ivica Ćavar i dodaje:

„Kao što znate, CCI su proteklih dana prezentirali analizu rada zakonodavne i izvršne vlasti BiH i Federacije BiH za prošlu, 2008. godinu. Rezultati njihovog rada su katastrofalni i zabrinjavajući. Čudno je građani imaju ovoliko strpljenja i nade da će se nešto pozitivno dogoditi u BiH jer je evidentno da su osobni i često uskostranački interesi naših političara njihov prioritet.“

Sa jednog od protesta u Sarajevu

Međutim, dosadašnji štrajkovi pa i protesti protekli su prilično gluho. Građani su na pozive odgovarali u malom ili neznatnom broju. Čak ni sada kada situacija, prema procjenama, nije bila nikad gora mada je kriza od kraja devedesetih stalno prisutna, građani ne pokazuju većeg interesa za promjene. Uglavnom šute ili očekuju da ih se zaobiđe.

RSE: Je li vrijeme za socijalni bunt u BiH?


„Ne znamo, bogami, zavisi sve kako se živi.“
„Zavisi od primanja.“
„Nemojte mene.“
„Nije vrijeme, nije vrijeme. Svak ima svojih problema.“
„Šta ja znam, kako da nije. Kad jeste, ako sad nije.“
„Kako da ne, to je trebalo biti već ranije.“
„Nemoj, bogati.“
„Biće brzo - prije maja.“

Bajić napominje kako ovakav odnos građana znači da ih vlast ozbiljno ne shvata, te da nisu relevantan faktor u odlučivanju, te savjetuje:

„Kad svako od nas gleda svoj vlastiti interes, mi ne možemo puno uticati na vlast. Ako penzioneri na ulici bore se za svoja prava, a to studente u ovoj zemlji ama baš nikako ne interesuje, onda se ne trebaju studenti iznenaditi kad oni sutra budu na ulici a nikoga ne bude interesovalo. Dakle, ovako stanje ne samo da zahtijeva da se mi kao građani trebamo aktivirati nego isto tako i solidarisati.“

No, jedinstvo se može očekivati tek kad se remen stegne do granice izdržljivosti. Svetlana Cenić:

„Jedino kad ostanemo potpuno gladni onda i progledamo i vidimo, kao ono prevarena žena ili prevareni muž, koja je prevara bila na sceni čitavo vrijeme - da su neki itekako vitalno i nacionalno dobro, a da smo mi u većini slučajeva vitalno i nacionalno loše jer nemamo šta jesti.“
  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG