Dostupni linkovi

Tvrtko Kulenović - umjetnik bez granica


Tvrtko Kulenović

U vrijeme kada se porodica kao institucija urušava, porodica - iz ugla akademika Tvrtka Kulenovića, romanopisca, esejiste, scenariste, umjetnika, ne poznaje granice. Tako su se okupili poštovaoci i poznavaoci njegovog djela ex yu prostora, te zemalja širom svijeta, da progovore o vrijednosti književnog djela čovjeka koji s jednakom strašću promišlja o ljubavi, identitetu,vremenu i ratovima, o imaginarnom svijetu i dalekim predjelima, o melanholiji i smrti.

Presjek književnog opusa Tvrtka Kulenovića možda najbolje prenosi njegov prijatelj još iz gimnazijskih dana, reditelj Boro Drašković iz Beograda, koji kaže:

„Svaki čitalac se identifikuje s njegovim tekstovima pre svega zbog toga što je on izuzetan pisac i što naprosto svakom svojom knjigom iznenađuje. Taman nam se čini da smo razaznali šta on misli o temi o kojoj govori, o žanru koji i on dovodi u pitanje, a onda nova knjiga nam pokazuje da se o svemu tome treba ponovo razmišljati.“


Rođen u Šapcu, školovan u Beogradu, zaljubljenik u Indiju, Aziju, sa privremenim adresama stanovanja u Nju Delhiju, Čikagu, Novom Sadu, Zagrebu, Tvrtko Kulenović je nakon proputovanja svijetom odlučio da se skrasi u Sarajevu. Rat i vrijeme bile su neizbježne teme u njegovim djelima, kaže njegov kolega Almir Bašović iz Sarajeva:

„Rat za njega predstavlja nekakve posebne intenzitete, posebne vrijednosti, situacije u kojima čovjek se ne odriče smisla, ne odriče se predstava o vrijednostima, ma kako teška egzistencijalna situacija bila u ratu. U ’Jesenjoj violini’, kao jednoj vrsti rezimea, Tvrtko Kulenović rezignirano zaključuje kako je užasna posljedica svih ratova, dakle i Drugog svjetskog rata i Španskog građanskog Sarajeva i opsade Sarajeva od 1992. do 1995. to što nestaje čitav jedan svijet građanske porodice.“

Enver Kazaz osvrće se na problem pripadnosti identiteta u djelima Tvrtka Kulenovića:

„Sve preplitanje brojih motiva, elemenata različitih kultura, knjiga, slika, svega onoga što ulazi u njegov opus, zapravo proizilazi iz otvorenosti njegovog bića koje podrazumijeva jednu vrstu nevjerovatno fluidnog identiteta. Tvrtko Kulenović nikada sebi nije u životu dozvolio da ijedan jedini segment, sloj, sekvenca, kako god želite, u njegovom identitetu postane suštinska, da ona okošta, da postane tvrda i da unutarnji dijalog između beskrajnih slojeva njegovog bića se uvijek zaustavlja na tom jednom i temeljnom i suštinskom elementu u njegovom biću.“


Među teoretičarima i književnim kritičarima, zbog raznovrsnosti izražavanja, postoji dilema da li Kulenović prakticira romansiranje eseja ili esejizaciju romana. Muharem Bazdulj iz Travnika, pisac mlađe generacije, kaže:

„Po mom mišljenju, naročito ova dva romana ’Istorija bolesti’ i ’Jesenja violina’ nisu kao što su pojedini kritičari za prethodne Kulenovićeve romane rekli - da su oni ustvari esjeiziranje romana. Ja sam pokušao da izađem s tezom da u ova dva romana se radi o romansiranju eseja.“


Pisac „Čovjekove porodice“, „Jesenje violine“, „Kasina“, „Istorije bolesti“ i drugih, rijetka intelektualna figura i izvrsni poznavalac pozorišnog svijeta, posebno azijskog teatra, svjetski putnik i putopisac Tvrtko Kulenović uvrstio je među svoja izabrana djela i knjigu putopisa „Mehanika fluida“. Od vremena kad je na prelazu u sedamdesete otkrivao Indiju, pa sve do danas, ostaje veliki zaljubljenik te čudesne zemlje. Sve je počelo od jednog fliuda, kaže Kulenović:

„Jedan broj mojih drugova je bio na isti način fasciniran - i bio nam dosadio Zapad. Čuj, dosadio nam Zapad - nismo ni bili na Zapadu, ali dosadile nam te vrijednosti već. I onda smo tražili nešto drugo. Vidio sam jednu skulpturu koja me oduševila - par u zagrljaju. Taj par u zagrljaju je zračio takvom energijom, tako nečim jednom u dvoje i dvoje u jednom, ma nevjerovatno. Ne mogu ja to opisati. Mislim da je iz pećine Adžanta blizu Bombaja. I odjednom sam shvatio - pa ovo je ono što ja hoću. Ja hoću da idem na ovakvu umjetnost gdje je život prikazan ovakav, gdje zrači, gdje rastura energiju - to me zanima.“


Ima šta da ostavi iza sebe, a na nama je da procijenimo nije li vrijedno da njegovu ostavštinu prenesemo i onima koji tek stasavaju.
XS
SM
MD
LG