Dostupni linkovi

Iz BiH otišlo 200.000 Hrvata


Katedrala Srca Isusova u Sarajevu, Foto: Midhat Poturović

Broj Hrvata koji žive u glavnom gradu BiH dvostruko je manji od predratnog. Od 37.000, koliko ih je u Sarajevu živjelo prije rata, prema podacima nevladinih organizacija ostalo je oko 20.000. Nije bolja situacija ni u ostalim dijelovima BiH.

Budući da se popis stanovništva još uvijek čeka, procjena je da u BiH sada živi oko 570.000 Hrvata, odnosno da je zemlju zauvijek napustilo njih skoro 200.000. Na odlazak Hrvata, ali i drugih koji ne vide perspektivu u BiH, upozorio je nedavno i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.


Prema procjenama Katoličke crkve u BiH, samo u prošloj godini iz Sarajeva se iselilo oko 1.000 Hrvata. Na to je nedavno upozorio i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Odlazak, kada je riječ o Sarajevu, motivisan je ne samo političkim nego i privrednim razlozima, smatra Puljić dodajući kako i etničke razlike ostaju bitna prepreka za istinski suživot. Predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak, profesor Franjo Topić smatra da su razlozi odlaska iz glavnog grada BiH uglavnom ekonomske prirode:

Franjo Topić
„Mislim da je ovdje vrlo važno razlikovati politička, nacionalna, vjerska, kulturna prava. Često se u ovoj zemlji sve gleda kroz politička prava, ali to je samo jedan dio. Mnogi idu, sele se odavdje, u ovom slučaju Hrvati, ko biva nemaju dovoljno političkih prava, pa se sele, recimo, u Austriju ili u Australiju gdje nemaju nikakvih političkih prava, ne mogu ni glasati. Treba reći ako je bolje, nema posao, naći će bolji posao, to je ok, hvala Bogu. 12 miliona Talijana živi u Americi - nisu otišli ni radi politike, ni radi države ni nacije, nego su otišli jer im je bolji posao, bolja plaća.“

Predsjednik Helsinškog komiteta BiH Srđan Dizdarević kaže da Hrvati iseljavaju iz mjesta gdje nisu brojčano dominantni. Nastavlja se nacionalna homogenizacija i mijenjanje nacionalne strukture stanovništva u BiH, upozorava on:

„I dalje teče iseljavanje iz RS bez obzira na to što je broj Hrvata sveden na dramatično mali broj, i dalje se nastavlja odlazak Hrvata iz Sarajeva kao glavnog grada, mada je također već taj broj nakon rata manji od tri posto učešća u ukupnoj populaciji. Generalno gledano, mislim da se može govoriti o tome da iz svih dijelova BiH gdje Hrvati nisu dominantni teče njihovo iseljavanje.“

Što se tiče odlaska Hrvata iz zemlje postoje i posebni razlozi, a najvažniji je nezadovoljstvo ustavnim rješenjem koje je dao Dejtonski mirovni sporazum, kaže profesor sa Sveučilišta u Mostaru Božo Žepić:

„Posebno su nezadovoljni i frustrirani naknadnim promjenama i revizijom Dejtona na štetu hrvatskoga naroda i njegove konstitutivnosti u ovoj zemlji, tako da ta neravnopravnost, koja je u biti jako izražena po mnogim pitanjima u odnosu na druga dva naroda, stvara jednu frustriranu situaciju, frustriranost kod građana iz reda hrvatskog naroda i zato više odlaze.“

Katolička crkva Sv. Josipa u Sarajevu, Foto: Midhat Poturović
Zastupnik u Parlamentu Federacije BiH Ante Čolak smatra da je jedan od temeljnih razloga odlaska Hrvata iz BiH ustavno uređenje, ali i nedostatak odgovornosti političara koji su vodili tzv. hrvatsku politiku. U BiH su svi diskriminisani zavisno gdje žive, tako da ni Sarajevo nije izuzetak, navodi Čolak:


„Ali bi Sarajevo trebalo biti izuzetak ako želi uistinu biti glavni grad BiH, tako da je pitanje možemo li govoriti o onom Sarajevu, o onome što bi ono trebalo biti dok god postoji volja elita u Sarajevu da se zadrži status kvo i da ono figurira kroz istočno i bliskoistočno Sarajevo.“

Preciznih analitičkih podataka o broju Hrvata koji su se iselili iz Sarajeva posljednjih nekoliko godina nema. S druge strane, analize uposlenih u javnim preduzećima i ustanovama u Kantonu Sarajevo govore da na čelnim funkcijama nema nijednog Hrvata. Od 22 direktorska mjesta, na 21 su postavljeni Bošnjaci, na jednom Srbin. Slična je situacija i sa direktorskim pozicijama u osnovnim i srednjim školama u Sarajevu. Ovi podaci sami za sebe govore, kaže profesor Šaćir Filandra:

„Od Sarajeva se zapravo očekuje kao od glavnog grada države da nacionalnu ravnopravnost zaživi i implementira u punom obimu. Ako bi se taj model oprobao u Sarajevu i zaživio u Sarajevu, sasvim bi bilo lakše insistirati na provođenju tog modela u drugim dijelovima BiH. U suprotnom, loše stanje ovdje generiraće i lošije stanje u drugim sredinama, i u toj smo zapravo praksi, tako da se varakamo, uvjetno rečeno, između veće i manje etničke segregacije.“

Ako bi jačala hrvatska pozicija u Sarajevu, onda bi se hrvatska politika morala neminovno mijenjati ka Sarajevu kao glavnom gradu, ka BiH, ka sveobuhvatnom prihvatanju BiH kao svoje države.
Predsjednik Naše stranke Bojan Bajić više puta je objavljivao autorske tekstove u kojima upozorava da se iz BiH iseljavaju mladi ljudi hrvatske i srpske nacionalnosti. Osnovni razlog, po njemu, je to što nacionalne politike i Hrvata i Srba ignorišu Sarajevo kao glavni grad BiH:

„Političke elite i najsnažnije političke stranke zagovaraju koncept etnoteritorijalizacije koji predviđa formiranje trećeg entiteta i u tu kombinaciju se nikako ne uklapa Sarajevo kao glavni grad BiH. Ako bi jačala hrvatska pozicija u Sarajevu, onda bi se hrvatska politika morala neminovno mijenjati ka Sarajevu kao glavnom gradu, ka BiH, ka sveobuhvatnom prihvatanju BiH kao svoje države, a to onda znači i Posavina, to znači i Banja Luka - i sva druga mjesta koja nisu zapadna Hercegovina.“

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG