Rudari za sebe kažu da zarađuju hljeb sa devet kora. Koliko je težak rudarski posao dovoljno je reći da ovi ljudi rade većinom od 300 do 600 metara ispod zemlje. U BiH nema savremenog transportnog sistema, pa ponekad prelaze i tri, četiri kilometra pješke. Sve to, naravno, ugrožava njihovu sigurnost na poslu. Posljednja nesreća dogodila se u Zenici prije tri dana kada je smrtno stradao Almir Babić, dok je nekoliko njegovih kolega teško povrijeđeno.
Nakon ove nesreće rudari u Zenici su potreseni, ali Mehmed Oruč, koji je već 26 godina rudar, kaže da se raditi mora:
„Mi svaki dan živimo sa činjenicom da se može desiti takva jedna vrsta nesreće. U svakom momentu vam se može desiti nešto, ne samo ova upala metana, govorim o tome da dolazi do obrušavanja, do padanja kamenja itd. Pomirili smo se sa činjenicom da je to naša profesija, koja nam je jedini izvor za prehranu porodice i za egzistenciju. Idemo, radimo - to nam je u podsvijesti da je naš komarat izgubio život - ali, Bože moj, i dalje se mora živjeti.“
Rudari u BiH nemaju plate dostojne svog napornog rada, a rade s opremom starijom od 30 godina. Cijena uglja je najniža u Evropi, a ipak 73,5 posto struje u BiH nastaje zahvaljujući isključivo uglju. Predsjednik Sindikata rudnika uglja u BiH Jakub Ljubović kaže da država ne vodi računa o rudarima:
Stara oprema i zastarjele metode rada razlog su zbog kojih rudari često stradaju, kaže glavni tehnički inspektor Miro Mehmedbašić. Ne može se isključiti ni ljudski faktor, ističe Mehmedbašić:
„Na godišnjem nivou za sve naše rudnike, a ima i rudnika, kao što je zenički, koji imaju tri jame, mi imamo povreda, što lakših što težih, dvije, tri po jednoj jami i po jednom površinskom kopu.“
Pomoćnik ministra za energiju, rudarstvo i industriju Federacije BiH Sakib Sljevčević kaže da su uslovi za kolektivnu sigrunost rudara u devet rudnika u Federaciji obezbijeđeni i da oni ne mogu uticati na višu silu:
„To što smi mi iz Ministarstva preduzeli sa rudnicima je da smo sisteme kolektivne zaštite praktično podigli na maksimalan nivo. Obnovili smo sve centrale - to su metanometrijske, odnosno centrale za daljinsku kontrolu plinskih parametara, ali tu ima još da se radi.“
U Republici Srpskoj najveći broj povreda dešava se kod kvalifikovanih radnika na održavanju rudarskih mašina, pri čemu se najčešće povređuju ekstremiteti, a uzroci povreda su uglavnom neopreznost na radu. Predsjednik Sindikata metalske industrije i rudarstva RS Tane Peulić kaže da nema ovako teških povreda rudara kao u Federaciji:
„Kod nas su sve površinski kopovi. To je malo razlika u odnosu na rudnike u Federaciji jer tamo su jamski kopovi, tamo često dolazi do tih eksplozija u jamama. Mi nemamo jamskih kopova.“ 
„Mislim da bi vlasti u državi trebale ubrzano raditi da nađu zajednički jezik i da riješe problem rudnika ne samo u Zenici nego i u Federaciji. Njihovo prebacivanje loptice s jednog na drugog će nas svaki dan dovoditi u poziciju da gubimo po jedan i možda čak i više života. Ja bih volio da se ovo što prije završi u smislu modernizacije i humanizacije rada radnika, da kroz segment elektroprivrede federalno ministarstvo to ubrza, da se olakša tom radniku i da mu se bar koliko-toliko osigura njegov život.“
Rudari priželjukuju bolje uslove za rad, a nadaju da se nesreća poput one 1990. godine u Rudniku lignita Dobrinja, koja je najveća rudarska nesreća u BiH, više neće ponoviti.
