Dostupni linkovi

Smirivanje panike vladajućeg kartela


Kopaonik
Kopaonik

Trodnevni skup ekonomista, bankara i političara, koji se u organizaciji Saveza ekonomista Srbije održao na Kopaoniku, koštao je najmanje 300.000 evra, ali nije ponudio ništa drugo do pilulu za umirenje vladajućoj klasi i njenim tajkunima.

Ocene o ekonomskoj krizi u zemlji koje su se čule na srpskom Davosu, kako je nazvan ekonomski forum na Kopaoniku, i projekcije izlaska iz nje, ne komuniciraju uopšte sa stvarnosti Srbije, ocenjuje ekonomista Miroslav Prokopijević:

"Organizacija skupa na Kopaoniku je više služila da se smiri panika u kartelu koji dominira na domaćoj sceni, a to je kartel tajkuna, političara koji su trenutno na vlasti i njihovih sluga koji su na intelektualnoj sceni. To je bio skup čije pretenzije zapravo ne bi trebalo tražiti mimo poruke da se dođe do pomirujuće slike stvari. Postavlja se pitanje kakvog smisla ima umirujuća slika stvari ako je ono što vidimo kao stvarnu sliku sve više zabrinjavajuće. Prvi naši ekonomisti koji su rekli da će 2009. godina možda biti negativna rekli su to početkom februara. Za razliku od toga, ja sam negde u septembru prošle godine rekao da će 2009. godina biti negativna i pri tome, naravno, ostajem. Ovo što je do sada stiglo o privrednoj aktivnosti i prikupljenom porezu samo pokazuje da će Srbija u 2009. godini sasvim sigurno imati negativan dohodak i pitanje je samo koliki će on biti, jer je to sada nemoguće utvrditi. Poruke vladajućeg kartela sa Kopaonika otprilike podsećaju na onu situaciju sa mrešćenjem šarana - dok se vode borbe za Beograd, Radio Beograd pušta emisiju Mrešćenje šarana."

Svetska ekonomska i finansijska kriza, najveća u poslednjih pedeset godina, koja će bez posla ostaviti stotine miliona radnika, trajaće mnogo duže nego što se početkom prošle jeseni pretpostavljalo, kaže Milan Ćulibrk, glavni urednik Ekonomist magazina. Savetovanje na Kopaoniku je, stoga, trebalo da se odvija po drugačijem scenariju:

"Smatram da je savetovanje trebalo da ima potpuno drugačiji karakter. Naime, kada su predstavnici Vlade Srbije iznosili svoje mere i poglede o tome šta bi dalje trebalo raditi, možda je trebalo otvoriti jednu širu debatu kako bi se svim učesnicima skupa, a bilo ih je oko 400, omogućilo da i oni kažu šta je po njihovom mišljenu prava mera, a gde Vlada greši, i da eventualno sugerišu šta bi još trebalo učiniti da se barem ublaže posledice ove evidentne krize, koja će, po svemu sudeći, potrajati i narednih godina."

Uprkos tome što to znaju, u Vladi ne čine ništa da poboljšaju poslovnu klimu za strana ulaganja u Srbiju. Srpska privreda izuzetno zavisi od priliva inostranog kapitala i ako želi veći priliv, mora da smanji rizik stranih ulaganja i poveća konkurentnost. U ovoj zemlji se stalno govori o konkurentnosti, ali se malo radi da se ona poboljoša. Od kako postoji Nacionalni savet za unapređenje konkurentosti, situacija se zapravo i pogoršala, ocenjuje ekonomista Mihailo Crnobrnja. Po ključnim indikatorima globalnog indeksa konkurentnosti Srbija se, među 134 zemlje, nalazi ispod 100. mesta. A po stepenu ekonomskih sloboda, među 43 evropske zemlje, zauzima samo začelje - 37. mesto.

Ekonomski ministri, poznati po ni na čemu zasnovanom optimizmu, kao što su Božidar Đelić i Mlađan Dinkić, i dalje nude lažne pilule za ublažavanje bolova, obećavajući ovogodišnju inflaciju od 10 odsto i oko tri milijarde evra koji bi iz Rusije ove godine mogli da uđu u Srbiju. Ekonomisti koji ne beže od realnosti, poput Miroslava Prokopijevića, to ovako komentarišu:

"Ti ljudi uvek nađu načina da toj nekoj realnoj cifri dodaju još nekoliko nula. Otprilike poslednjih nekoliko meseci nije bilo nijednog stranog ulaganja u Srbiji, osim nekih desetak miliona evra. Kada se NIS ostavi po strani, takvih ulaganja nema, a nema ih ni u najavi. Gde oni uspevaju da ih nađu, to je verovatno za Riplija."

Milan Ćulibrik kaže da je, i globalno gledano, situacija tako crna da ni najveći ekonomski umovi nisu u stanju da predvide kada će se iz krize izaći:

"Jer nema nikakvih istorijskih paralela sa ovim što se trenutno događa. Kada se kriza pojavila, procenjivalo se da će trajati od šest do devet meseci, maksimalno godinu dana, a sada većina eksperata procenjuje da bi kriza mogla da potraje barem tri godine. Dakle, ne mogu da sagledaju ni razmere krize ni njenu dubinu. Čini mi se da u Srbiji još ne postoji dovoljna svest o tome koliko će ova kriza biti duboka i žestoka."

Ima ekonomista, poput Saše Đogovića i Dragana Đuričina, koji smatraju da je Srbija već ušla u recesiju. Miroslav Prokopijević kaže da se to još formalno nije dogodilo, ali da zemlju, čija je privreda već dva uzastopna kvartala u minusu, po svoj prilici, takav scenario za koji mesec čeka:

"Formalno Srbija još uvek nije u recesiji, ali kada se završi kvartal biće itekako. Ovo je godina u kojoj će stopa inflacije biti viša nego što to očekuju zvaničnici, verovatno negde između 20-30 odsto na godišnjem nivou. Ovo će biti godina u kojoj će dinar značajnije pasti, ovo će biti godina u kojoj će i dohodak značajnije pasti itd. Neke firme i neki pojedinci imaće velike probleme sa servisiranjem duga, a da li će i banke imati problema sa svojim bilansima zbog toga, to ćemo tek videti - imaće ih sigurno samo je pitanje kojih će biti dimenzija."

XS
SM
MD
LG