Dostupni linkovi

Naša tema je aktuelna pat pozicija u Fubalskom savezu – nemogućnost da se promijeni generalni sekretar, bez obzira na preporuke međunarodnih foruma, ili bolje reći da se bilo šta promijeni u ovoj tužnoj priči o nesposobnim i neodgovornim ljudima, koji su sami sebi mjera. Žalosna, ali ipak mjera. O stanju u fudbalu razgovarali smo sa Slavenom Kovačevićem, uglednim sportskim radnikom i publicistom, direktorom Sportskog društva Bosna i koautorom knjige o sportskom pravu.

RSE: Naš fudbal se u posljednje vrijeme trese. Da li je u pitanju urođena mana ili je to puka refleksija ukupnog ambijenta i interakcija?
Kovačević: Mislim da tu postoji niz organizacionih nedostataka, koji su, nažalost, sakriveni u našim političkim realitetima, koji – evo, kako vidimo – postaju izgovor da se organizuje nešto što je manje funkcionalno od nečeg što bi moglo biti optimalno. Tako i u našem nogometu imamo takve probleme. Kada bismo bili puki posmatrači sa strane, ne bismo mogli vjerovati da ljudi mogu na taj način razmišljati. Tako da je to, ustvari, odraz našeg političkog realiteta.
RSE: Ja se uvijek divim vitalnosti naše fudbalske sile. Šta god se desi, oni najodgovorniji, prvi koji bi trebali pasti, zapravo se učvršćuju u sedlu.
Kovačević: Stanje u Nogometnom savezu BiH je takvo da štiti one koji donose odluke. Za donošenje neke odluke je potrebna dvočetvrtinska većina (12 glasova), što znači, ako bi morali da donesu neku odluku koja ne ide u korist rukovodstva, nikad je neće donijeti. Znači, tu nema ni onog najosnovnijeg demokratskog pristupa – da se odluke donose prostom većinom, da bi se na taj način proces ubrzao. Ali ni to ne bi trebala biti kočnica ljudima koji su spremni raditi za dobrobit nogometnog sporta. Da postoje izvanredni rezultati nogometne selekcije BiH, vjerovatno niko to ne bi spomenuo.

Ako pogledamo ko strukturalno čini Nogometni savez BiH – radi se o dva entitetska Saveza, od kojih svaki ima svoju strukturu. Svi ti ljudi, od državnog pa do opštinskog nogometnog saveza, snose odgovornost.
RSE: Zvaničnici iz fudbala tvrde da ih podržavaju UEFA, FIFA… Te organizacije im tvrde da generalni sekretar ne može biti osoba protiv koje se vodi postupak, a ovi im odgovore da može dok ne bude osuđen, da je Ušanović „k‘o stvoren“ za genseka.
Kovačević: Ti stavovi UEFA-e se mogu tumačiti na razne načine. Ne mora se raditi samo o nivou generalnog sekretara. Pogledajmo i neke stvari koje su se dešavale u neposrednoj prošlosti. To da ne igramo prijateljsku utakmicu s nekom od evropskih ili svjetskih ekipa nije slučajnost. Očigledno je da su tu nešto dešava. To da su zakočena sredstva i što ne dolaze u Nogometni savez BiH, ni to nije slučajnost. To što UEFA govori da tu nešto ne štima, to također nije slučajnost. Pitanje je percepcije ljudi koji vode nogometni sport, da li oni prepoznaju ovaj niz događaja koji se dešava i koji nije slučajan. Ako ga prepoznaju, trebali bi – po meni – da preduzmu korake da se ovakva situacija što prije prevaziđe i da dođemo do tačke od koje možemo ići naprijed. Ako oni to ne prepoznaju, onda imamo problem da ljudi koji vode nogometni sport ne mogu da povežu dva i dva. Očigledno je da će u toj „sapunici“ biti još epizoda. Ali, opet kažem, trebamo se malo i ograditi. Ako pogledamo ko strukturalno čini Nogometni savez BiH – radi se o dva entitetska Saveza, od kojih svaki ima svoju strukturu. Svi ti ljudi, od državnog pa do opštinskog nogometnog saveza, snose odgovornost. Ono što se dešava u Izvršnom odboru je ustvari izraz njihovog interesa i izraz njihove volje. Ako oni na to pristaju, onda tu nema priče. Onda su se oni tako organizovali da žele ovo da rade i to je njihov „projektni zadatak“ koji oni žele da istjeraju do kraja. Da li u entitetskim i opštinskim savezima postoji dovoljna količina volje da se nešto mijenja, ne znam. Ali ako sav balast prebacimo na Izvršni odbor, oni će se zaštititi time da su oni predstavnici nekih drugih nogometnih struktura, nižeg nivoa. I tu se zatvara taj čarobni krug, iz kojeg se teško može izaći.
RSE: Prijetnje međunarodnih foruma vrijede ukoliko se umiješa politika, ukoliko kažu da će se zabraniti nastup reprezentacije ukoliko političari djeluju na nogometne strukture. S druge strane ne vrijede, ukoliko se mi iz nogometnih struktura ponašamo protivno propisima i instrukcijama. Šta bi UEFA u ovakvom jednom slučaju zastoja, apsolutne stagnacije ili pat pozicije, mogla uraditi? Nisu li i oni pomalo rezervisani ili kalkulantski raspoloženi?

Očito da je statut Nogometnog saveza BiH izraz političkog poimanja stvari, da tu postoje izraziti politički uticaji.
Kovačević: Niti jedna međunarodna sportska organizacija, uključujući Olimpijski komitet, neće se umiješati direktno, osim ukoliko ne dođe do narušavanja statuta jedne od tih međunarodnih organizacija. Onda bi se umiješala s ciljem da zaštiti svoj dignitet. Očito da je statut Nogometnog saveza BiH izraz političkog poimanja stvari, da tu postoje izraziti politički uticaji. Ne treba čovjek biti posebno pametan da to vidi. Pitanje je samo u kojem momentu će UEFA ili FIFA politički uticaj na takvom nivou da se više ne može tolerirati. Ako to eskalira do nepodnošljive tačke, onda može doći do neke privremene sankcije, koja će biti u početku vjerovatno finansijska, a onda će, u drugom ili trećem koraku, doći do suspenzije. Da li ti ljudi vide poruke koje dolaze iz međunarodnih fudbalskih struktura da se kreću prema suspenziji, ne znam. Ali je očito da putanja koju su zacrtali vodi ka tome. Možda baš hoće da idu tom putanjom. Možda su se negdje dogovorili da Nogometni savez BiH dovedu do tačke da nas međunarodna nogometna zajednica neće prihvatati.
RSE: Dugo si u sportu, Olimpijskom komitetu, aktivista u stvaranju Zakona o sportu, autor knjige o sportskom pravu… Imamo li mi pravo očekivati ikakvu, inostranu ili domaću, pomoć da se ovo riješi?
Kovačević: Pomoć će doći na način da će naš Nogometni savez doživljavati pritiske finansijske prirode. Ako radi nedonošenja određenih odluka izgubite skoro dva miliona maraka, onda je jasno da tu postoji određeni problem. Problem može eskalirati do te mjere da se ta sredstva potpuno ugase. Ti pritisci će ići do te tačke dok UEFA i FIFA ne procijene da naš Nogometni savez ne ispunjava minimum uslova da bude član međunarodne nogometne porodice. Mene lično je toga strah. Ljudi koji dolaze iz tih struktura i učestvuju na sjednicama Izvršnog odbora, šalju vrlo jasne poruke. Da li neko te poruke ne čuje, ne želi da čuje, ne vidi ili ne želi da vidi, ja ne znam, ali mislim da bi trebali da izvrše korekcije u svom ponašanju i svom poimanju međunarodnih sportskih propisa. Ako ne dođe do toga, mislim da će se ta kula od karata jako brzo urušiti.
RSE: To iscrpljivanje može stvoriti velike frustracije kod navijača, poticati neke negativne tendencije.
Kovačević: Ne smije se slomiti sva ta priča na izboru generalnog sekretara Nogometnog saveza BiH.
RSE: Da, ali to se pokazuje kao svojevrsni čir. Preko toga ljudi zapravo i gledaju da li se nešto mijenja ili ne.
Kovačević: Nogometni savez BiH mora usaglašavati svoj statut sa statutom UEFA i FIFA i to će biti jedan dugotrajan proces. Ovo je možda jedna testna stanica, da vidimo da li postoji minimum volje da se riješe neka formalna pitanja. Izabrati generalnog sekretara – ako ne dođemo na ličnu razinu ko će to biti – je formalnost. Meni smeta da u toj priči imamo uticaje i selektora i nekakvih čaršija i nekakvih kafanskih priča i da oni svi zajedno biraju generalnog sekretara. Generalnog sekretara može izabrati samo Izvršni odbor Nogometnog saveza BiH i snositi punu odgovornost za izbor tog čovjeka. Tu sva priča prestaje.
RSE: Odgovornost u ovoj zemlji ne postoji. Tu riječ treba izbrisati iz rječnika ovih naših jezika.
Kovačević: Da je ovo normalna zemlja, onda ne bismo ni pričali o ovome. U normalnoj zemlji bi sama činjenica što se nije igrala prijateljska utakmica sa nekom od evropskih ili svjetskih reprezentacija bila dovoljan razlog da neko odstupi.
XS
SM
MD
LG