Ko god ovih dana dobije visokoplaćeni posao Visokog predstavnika on će teško imati više uspjeha od svojih predhodnika. Usprkos svim riječima, proklamacijama, obećanjima, nadanjima - novi visoki predstavnik nema nikakve šanse da donese boljitak. Naime, da bi se bilo šta uradilo u BiH potrebnsu TRI istinske volja za promjene kojih danas jednostavno nema.
Prije svih potrebna je volja medjunarodne zajednice. Ona je, u stvari, zbir različitih i često sukobljenih interesa. Kad si ti sukobljeni interesi dogovoraraju oni završi samo na onome gdje se oni slažu, a to su tek, u slučaju BiH, opći principi. Posao Visokog predstavnika dolazi sa gotovo neograničenom moći. Ali, kako se oni koji ga plaćaju ne mogu dogovoriti kako tu moć koristiti, Visoki predstavnik ostaje frustriran i izgubljen negdje izmedju realnosti i deklaracija. “Kao da jašete mrtvog konja” - reče prije koji tjedan frustrirani Miroslav Lajčak.
Carl Bildt, Carlos Westendorp, Wolfgang Petritsch, Lord Ashdown, Christian Schwarz-Schilling i Miroslav Lajcak su dakle imali ovlašćenja ali ih nisu mogli upotrebljavati da nešto promijene nego da zadrže postojeće. EU i SAD su osigurali milijarde kao financijsku pomoć BiH, poslednji podaci govore da je samo EU za takozvani Zapadni Balkan (pa i BiH) odvojila 8 milijardi eura koji treba da budu potrošeni u periodu 2007-2010. Veliki dio toga će otići za troškove Visokog predstavnika i njegove ekipe.
Druga volja koja nedostaje da dodje do promjena je volja domaćih političara. Položaj i ponašanje Visokog predstavnika je za domaće vladare pobjednička pozicija. Oni pod pritiscima donose kompromise i čim izadju iz konferencijskih sala odmah rade suprotno. Oni nemaju čega da se boje pa podcjenjuju i Visokog predstavnika. “Mi preuveličavamo medjunarodne predstavnike. Da su oni zaista toliko stručnjaci oni nebi sada imali ekonomsku krizu. Svi njihovi savjeti o ekonomiji su pod znakom pitanja baš u njihovim zemljama.” - kaže Milorad Dodik. Shvaćajući da odlazeći Lajčak neće u svojim zadnjim tjednima trenirati disciplinu lokalne su se vodje na brzinu sastali i dogovorili da se BiH podijeli na četiri regije. Odmah nakon dogovora su se posvadjali dijeleći te regije po nacionalnim linijama - baš kako su ih dijelili i prije rata. Oni se radije bave nacionalnim mapama nego da smanje nezaposlenost koja je na nivou od 40% ili da povećavaju plaće čiji je prosjek svega 600 dolara.
Treća istinska volja za promjenama koja nedostaje je volja gradjana BiH. Odlazeći Miroslav Lajčak je prije četiri mjeseca rekao: “Nijedan se političar ne usudjuje da govori protiv EU. Ali, ljudi bi morali biti svjesni da nacionalisti predstavljaju prepreku za članstvo u EU…...i trebali bi ih poslati kući. Ali, ta svijest još ne dolazi do izražaja na izborima.” Radio Slobodna Evropa je nedavno izvjestio da čekovi Bosanaca i Hercegovaca koji stižu roditeljima, rodjacima i prijateljima iz inozemstva predstavljaju za 70% veću sumu od stranih investicija u zemlji!! Jedna moja kolegica mi je rekla da će u BiH doći do promjena “kad mi prestanemo slati novac rodjacima jer će oni tada biti natjerani da glasaju za promjene da bi preživjeli! Sada im ne pada na pamet da rade za 500 maraka kad od mene dobijaju 500 dolara !” Jedna ugledna predstavnica evropskog parlamenta je izjavila za naš radio da promjena u BiH neće biti sve dok Visoki predstavnici imaju tako velike plaće “jer im je interes da posao traje što duže”. Kasnije je povukla tu izjavu pa ne mogu navesti njeno ime.
Taj pakt tri nepostojeće volje održava postojeće stanje. Visoki predstavnik ima ovlasti da donosi zakone i pravila dok je obaveza njihovog sprovodjenja u rukama lokalnih političara. Visoki predstavnik nema političku volju medjunarodne zajednice da ih na to prisili, a domaći političari nemaju interesa da zakone provedu pa na kraju odgovoran nije niko. Povijest ne poznaje primjer da iste one ideologije, čak i isti ljudi, koji su doveli do rata i koje su ratovali jedni protiv drugih sada imaju ovlasti da čuvaju mir i razvijaju zemlju na sasvim suprotnim principima od onih radi kojih su ratovali!?
Novi Visoki predstavnik će imati još jedan, dodatni problem, u poredjenju sa svojim prethodnicima - recesiju. Članice EU su više koncentrirane na rješavanje svojih problema nego onih u BiH; oni će trebati više novca i vremena za svoje probleme što znači manje i vremena i novca za BiH; oni će više raditi na koheziji unutar EU nego na koheziji unutar BiH; EU će morati skratiti pomoć za BiH, a ekonomska kriza će spriječiti čak i one male promjene koje su preduvjet za pridruživanje Evropskoj Uniji. Nova administracija u SAD će teško naći vremena za Balkan pa će interes SAD, baš kao i EU, radije biti da se spriječi novi sukog nego da se nešto promijeni.
Od prosinca 1995-e godine svijet je u BiH poslao šest Visokih predstavnika, sedmi će uskoro biti imenovan. On (ona) će obilježiti 15-u godišnjicu postojanja ove funkcije čija je prvobitna namjera bila da nadgleda poslijeratni razvoj u BiH i osigura stabilnu demokraciju. Što je započelo kao ambiciozni plan odvlačenja BiH ka EU svelo se na baby sitting 15 godina kasnije. Jedan je ljutiti čitalac naše stranice na temu izbora novog Visokog predstavnika ovako komentirao: “Bez obzira ko će biti izabran, Britanac Emyr Jones Perry ili Grk Alexandroa P. Mallis BiH se ne piše dobro zbog ustrojstva nacionalističkih torova na čelu sa čobanima... Došlo vrijeme čobana i visokih predstavnika... Jao se bosanskohercegovačkim narodima...”