“Mislim da Abraham Lincoln ima rezonancu sa Amerikancima jer on predstavlja ono što mi volimo da mislimo da je američki san. On se vinuo do vrha iz neobično skromnih prilika. On je to učinio snagom svojih napora. On je takođe uspješno predsjedavao tokom najveće krize u istoriji zemlje – Građanskim ratom. Naravno, on je odgovoran za najizuzetniji potez u američkoj a možda i u ljudskoj istoriji, a to je uspostava ljudskih prava i emancipacija robova.”
RSE: Da se osvrnemo na Lincolnov dolazak na vlast, od njegovih dječačkih dana kada je živio u siromašnim uslovima. Kako je tako nešto moguće?
"Lincoln je rođen u brvnari. Njegov otac je bio skroman i ne pretjerano uspješan farmer, a takođe je pravio oramare i radio je svojim rukama. Abraham je sigurno želio i bio je sposoban da radi taj posao. Ali, on je imao veće težnje, uprkos tome što nije imao veliku naobrazbu. On je za svog života imao ukupno 11 mjeseci školovanja. On je u stvari bio samouk. On je sebe dovoljno naučio o pravu kako bi bio sposoban da prakticira zakon u SAD. On je konstantno čitao novine te je bio dobro informiran o političkim stvarima. A bio je i ljubazan. On je bio vrsta čovjeka kakva ljudi teže da budu.”
RSE: Spomenuli ste da je Lincoln uspješno predsjedavao tokom najteže krize u američkoj istoriji – Građanskim ratom. Kako su događaji koji su doveli do te krize oblikovali Lincolnove političke ideale i kasniji tok njegove karijere?
“Kriza je počela kada se stvorila mogućnost da robstvo bude prošireno u područja gdje robstvo nikad prije nije bilo (novo stvorene američke države,kao što su California, New Mexico i Arizona). Ta mogućnost se pojavila tokom 1850-ih. Ta mogućnost je vratila Abrahama Lincolna u politiku. On je postao lider novoformirane Republikanske partije. Republikanska partija se u osnovi zalagala da robstvo ne bi trebalo biti prošireno u područja gdje nikad prije nije postojalo. Lincoln je izabran za lidera partije na toj platform 1860. godine. Po prvi i jedini put, značajan broj Amrikanaca odlučio je da neće prihvatiti rezultate predsjedničkih izbora. Kao rezultat toga, 11 američkih država se otcijepilo – jednostavno u iščekivanju šta bi Republikanci, predvođeni Lincolnom, mogli da urade”.
(Svih 11 država nalazilo se u južnom dijelu SAD: South Carolina, Mississippi, Florida, Alabama, Georgia, Louisiana, Texas, Virginia, Arkansas, North Carolina, and Tennessee.)
"Lincoln je imao nekoliko stvari da razmotri. Jedna je bila lojalnost graničnih robovskih država, kao što su Maryland, Delaware,Kentucky i Missouri. U ovim državama ropstvo je bilo legalno, ali su ostale lojalne Uniji tokom Građanskog rata. Lincoln nije želio da ih odvrati kao što bi to sigurno uradio da je ubrzao ukidanje ropstva jednim svojim potpisom. Proklamacija o emancipaciji je sigurno imala budućnost. Ono što je značajno jeste da gdje god je armija Unije krenula, ropstvo je nestajalo. Ova mogućnost je doprla čak i do robova. Oni su igrali značajnu ulogu u svojoj emancipaciji tako što su stali na stranu Unije. Mislim da je Lincoln predvidio ovu mogućnost kada je potpisivao Proklamaciju. Ali, on je takođe bio zabrinut da će Proklamacija biti osporavana na sudovima nakon završetka Građanskog rata. Nakon objave Proklamacije, on je gotovo odmah počeo ohrabrivati Kongres da se pozabavi sa 13. amandmanom na američki Ustav, koji bi zaista ukinuo robstvo umjesto puke emancipacije robova.”
RSE: Mnogo je toga napisano o govoru koji je Lincoln dao na bojnom polju u Gettysburgu, Pennsylvania, 1863. godine. Zašto se taj govor smatra toliko važnim za američku istoriju?
"U osnovi, ono što je poenta govora u Gettysburgu, što se Lincolna tiče, jeste da je Građanski rat imao novu misiju: da su svi ljudi stvoreni jednaki i obdareni od svog stvoritelja sa pravom na život, slobodu i sreću. To je vrlo snažno nagovještavalo da će Građanski rat biti rat za ukidanje robstva, kao i ponovno uspostavljane Unije. Lincoln je ovo rekao u absolutno elegantnoj prozi. To je vjerovatno jedan od razloga zašto je to toliko nezaboravno, jer je tako kratko. To je govor kojeg je vrlo lako razumjeti i prilagoditi mu se”.
RSE: Koje lekcije Lincolnov život i politička karijera mogu koristiti novoj američkoj administraciji predsjednika Baracka Obame u pokušajima rješavanja ekonomske krize u SAD?
"Ono što je naročito važno je da se uspostavi kvalitetno vodstvo. Postoji potreba da se više komunicira sa ljudima. Lincoln je to uradio brojnim javnim pismima koje je pisao tokom svog predsjedavanja, u kojima je jasno naglašavao svoju poziciju u vezi određenih spornih pitanja. Komunikacija je danas mnogo lakša. Ali, vrlo je važno da je komunikacija predsjednika bude prihvaćena u javnosti. U ovom trenutku izgleda da u predsjednku Obami imamo nekoga ko je sposoban da to učini. Sigurno je da se kriza u kojoj se danas nalazimo ne može porediti sa krizom Unije tokom 1860-ih”.
RSE: Oni koji su gledali inauguraciju predsjednika Obame prošlog mjeseca u Washingtonu mogli su da primjete da je Obama koristio istu Bibliju koju je Lincon korisio za svoju drugu inauguraciju 1865. Kakva su bila vaša razmišljanja kada ste vidjeli tkz. Lincolnovu Bibliju tokom Obamine inauguracije?
"Mislim da identificiranje Obame sa Lincolnom nije neprikladno. Mislim da sam bio iznenađen jer prethodni predsjednici to nisu uradili.”
Lincolnov govor u Gettysburgu
Lincolnov govor u Gettysburgu:
“Prije 87 godina naši su očevi na ovom kontinentu stvorili novu državu, začetu u slobodi i posvećenu ideji da su svi ljudi rođeni jednaki. Sad smo u velikom građanskom ratu koji će pokazati da li ova ili bilo koja druga država, stvorena i posvećena u istom duhu, može opstati na duže vrijeme. Sastali smo se na velikom bojištu ovog rata. Došli smo posvetiti dio ovog polja kao zadnje počivalište onih koji su svoje živote položili da bi ova zemlja mogla živjeti. Prikladno je i ispravno da to učinimo.”
“Međutim, u jednom širem smislu, mi nismo ti koji možemo posvetiti i blagosloviti ovaj komad zemlje. Ovi hrabri ljudi, poginuli i živi, svojom
su borbom posvetili ovo tlo i to daleko nadilazi našu jadnu mogućnost da tome nešto dodamo ili oduzmemo. Svijet će tek malo zabilježiti i neće dugo pamtiti ono što mi sada ovdje kažemo, ali neće nikad zaboraviti ono što su ovi vojnici ovdje učinili. Stoga je na nama koji živimo da se ovdje posvetimo tom nedovršenom poslu, koji su oni što su se ovdje borili tako plemenito unaprijedili. Mi se ovdje moramo posvetiti velikom zadatku koji je pred nama – ugledati se u one koji su slavno umrli i preuzeti na sebe stvar za koju su oni pružili najveći dokaz odanosti, moramo ovdje jasno zaključiti da oni nisu umrli uzaludno – tako da ova zemlje, vođena Bogom, doživi novo rođenje slobode – i da vlada naroda, od naroda i za narod ne nestane s lica Zemlje.”
