Zagrepčanka Lidija Knezović spada u najnoviju oštećenu grupu hrvatskih umirovljenika:
"Išla sam u mirovinu sa 55 godina života i 31 godinom staža. Od toga sam bila 25,5 godina u prvom stupu, a ostalo u drugom stupu. Diplomirani sam ekonomista, imala sam visoko pozicionirana radna mjesta, radila sam u dobrim firmama. Dobivam 2.500 kuna mirovine. To je oko 20 posto prosječne plaće za tih 31 godinu. To je nešto prestrašno."
Lidija Knezović neće gladovati jer joj i suprug ima mirovinu, djeca su završila škole, a kako je cijeli život imala vrlo dobra primanja, ima i nešto zalihe, ali svejedno se osjeća poniženo i prevareno jer s mirovinom od 2.500 kuna, oko 350 eura, ne bi mogla plaćati ni režije:
"Ne, ne bih mogla jer su režije 2.000 kuna. Mene boli ta nepravda i ta gluhoća - što ste dulje u drugom stupu, to ste više oštećeni."
Zasad je oko 300 takvih slučajeva, najnovijih opet očajnih penzionera u Hrvatskoj i Hrvatska stranka umirovljenika (HSU) poziva Vladu da im, dok ih ne bude na tisuće, prizna povratak u prvi mirovinski stup s kojim bi, što je apsurd, imali veće mirovine. Predsjednik HSU-a, Silvano Hrelja:
"Ne može se provoditi reforma ako postoje strukture koje su žrtve te mirovinske reforme. Ne mogu stari umirovljenici na temelju puno godina uplate doprinosa, pa i ovi nakon 1. siječnja 1999. godine, biti žrtve mirovinske reforme i sustavno biti osiromašivani, da bi ovi koji tek dolaze nastupili na tu siromašnu razinu i možda tek nakon 2035. godine se osjećali nešto bolje."
Član Upravnog vijeća HSU-a, Željko Šemper:
"Do 1998. godine imamo stare umirovljenike. Oni su bili u mirovini po Zakonu o invalidskom i mirovinskom osiguranju. Od 1. 1. 1999. godine je u okviru mirovinske reforme donijet Zakon o mirovinskom osiguranju. Te zovemo novi umirovljenici. Kada je krenula ova reforma, 2002. godine, i kada su izašle prve mirovine iz drugog stupa, sve te generacije su međusobno oštećene. Novi umirovljenici bili su oštećeni za 35 posto u odnosu na prosječnu mirovinu starih umirovljenika. Novi će još više biti oštećeni u odnosu na ove prethodne."
Jer, pojašnjava Šemper, ovi su se "prethodni" nakon osam godina borbe ipak uspjeli izboriti za dodatak na mirovinu koji umanjuje razliku sa starim umirovljenicima, nastalu zbog izračuna mirovina na temelju cijelog radnog staža, a ne 10 najboljih godina. Sad ih pak čeka nova borba za oštećene u nedovoljno pripremljenoj priči s drugim mirovinskim stupom:
"Poznato je da su stari umirovljenici, koji su bili oštećeni zbog duga, prva obeštećenja dobili nakon osam godina borbe. Novi umirovljenici vode borbu i nakon osam godina dobili smo Zakon o dodatku. Mi ne bi željeli da i najnoviji umirovljenici čekaju osam godina. Mi smo sada smanjili razliku prema onim starima na 25 posto, što znači da još uvijek imamo četvrtinu novca manje mirovine od stare. Još uvijek smo oštećeni za 25 posto. Ovi novi su oštećeni po 500, 600, 800 kuna, a to je još tridesetak posto."
Uspješna ekonomistica, Lidija Knezović, kaže da se mnoge njezine kolegice, kad su čule kolika joj je penzija, "ni mrtve" ne daju u mirovinu, a namjeravale su, kao i ona:
"Mislila sam da odem u mirovinu, da pomognem mojoj djeci, da skuham, da čuvam unučiće i da uživam, da se šećem po šoping centrima i po kavama, a mladi neka rade, da nisu bez posla. Otišla sam sa jednom lijepom i čistom namjerom. Onda sam se srela sa tom tragedijom da nakon 30 i nešto godina staža nemam za kruh – to me baca u totalnu depresiju."
