Dostupni linkovi

Zabrinjavajući razmjeri maloljetničke delikvencije


Protesti nakon ubistva Denisa Mrnjavca, prošle godine.

Povodom godišnjice ubistva srednjoškolca Denisa Mrnjavca, prije godinu dana u sarajevskom gradskom tramvaju, danas je održana rasprava o tome kako spriječiti maloljetničku delikvenciju. Da li je ovaj tragični događaj donio bilo kakve pouke i uticao na smanjenje teških krivičnih djela koje čine malodobne osobe?

Iako je od spaljivanja i ubistva starice Ljubice Đokić - Spasojević, te ubistva dječaka Denisa Mrnjavca u sarajevskom tramvaju prošlo godinu dana, institucije zadužene za sistemsko rješenje problema maloljetničke delinkvencije još uvijek se bave papirologijom. Naime, državni zakon o maloljetničkom prijestupništvu još je u proceduri, a strategija za prevenciju koja je na snagu trebala stupiti 2006. godine već kasni u provedbi.

Mićo Letić, inspektor za maloljetničku delinkvenciju u MUP-u Kantona Sarajevo, ističe da, iako je smanjen broj krivičnih djela, u porastu je njihova brutalnost. Svako dalje odlaganje rješenja i resocijalizacije u posljednjih 15-ak godina dovelo je do toga da BiH vrvi od kriminalaca:


„Koliko je maloljetnika kao punoljetno nastavilo da čini krivična djela? Kada uzmemo aspekt višestrukih povratnika, recidivista, koji su evidentirani u izvršenjima krivičnih djela, nećemo uzeti samo kanton Sarajevo, uzećemo čitavu BiH - da li je to armija kriminalaca koja je na ulicama, da li maloljetnici mogu da na jedan direktan način utiču na aspekt sigurnosti i bezbjednosti? Sama ova činjenica nam govori šta je.“

Među 263 maloljetnika koja su počinila krivično djelo, njih 178 je novih prijestupnika, a 50 ih je mlađih od 14 godina, odnosno djece između 9 i 12 godina. Na njihovoj resocijalizaciji društvo ne radi ništa. Zavod za maloljetnike otvorenog tipa Hum ni godinu dana kasnije ne funkcioniše kako treba. Vlada Kantona Sarajevo, ističe premijer Besim Mehmedić, već je krenula u aktivnosti u pogledu rješavanja ovog problema:


„Jedan dio toga je urađen - i to se zove finansijska obaveza u budžetu. Ja sam porazgovarao sa svima i sve ćemo mi to, nadam se, kao vlada obuhvatiti kao jedan od problema sigurnosti, pa kad to napravimo, onda ćemo reći gledajte, ovo je to.“

Nakon što se godinu dana tražila lokacija, gradnja zavoda poluotvorenog tipa trebala bi početi u Orašju. Institucije ovog tipa osnivaju se zakonom, kojeg Parlament još nije usvojio. Do nove ustanove je dug proceduralni put. Dalibor Matić, savjetnik federalnog ministra pravde:


„Ići će zakon po hitnoj proceduri. Ja vjerujem da će već na sljedećem sazivu Parlamenta proći zakon. I nakon donošenja zakona o osnivanju odgojno-popravnog doma za maloljetnike u Orašju, ići ćemo sa raspisivanjem tendera za idejni projekt i nakon toga tenedera za izvođače radova. Ja se nadam da bismo mogli sredinom ove godine početi s izgradnjom doma. Naš je plan da već sredinom sljedeće godine imamo kapacitete gdje ćemo moći primiti maloljetne delinkvente.“

Minka Smajević, nacionalni koordinator za provedbu strategije o maloljetničkoj delinkvenciji, kao jedan od problema što do sada nije rješeno pitanje gradnje doma za smještaj maloljetnika kaže kako su lokalne uprave pružale veliki otpor. Iako je u najidealnijim okolnostima još godinu i po dana do prvih stanovnika doma, Smajević optimistično najavljuje:


„Kada bude izgrađen, on će u cijelosti zamijeniti prijeratni Stolac sa svim svojim kapacitetima, tako da mi nećemo imati problema tog tipa.“

No, delinkvente procedura neće zastrašiti. Sanja Vlaisavljević, direktor Centra za kulturu dijaloga iz Sarajeva, kaže kako je stvarnost daleko od proceduralnih pitanja koja su itekako proturječna:


„Čini mi se da imamo potpuno različite informacije na federalnom i državnom nivou - od toga da je zakon u proceduri, da imamo zakon, da su dobri uslovi u Zenici, s tim što ima jedna mala sitnica koja u principu predstavlja problem u Zenici, a to je što nisu još izolovana odjeljenja za punoljetne i maloljetne, premda je sve u redu, je li, da se ne zavaravamo. Mislim da konkretnih rezultata, nažalost, nemamo. Status Zavoda Hum još nije riješen. On je zavod otvorenog tipa u kojem trenutno borave i mentalno oboljela djeca, u kojem boravi i dijete koje je izvršilo ubsitvo, koji noću čuva samo čuvar koji nije kvalificirana osoba.“

Do tada građanima ostaje da se sami štite, kaže sociolog Nebojša Šavija Valha, te navodi primjer:


„Ja imam jednog kolegu koji je inače mirovni aktivista i koji je nekidan proveo par sati na interentu nastojeći da nađe koji bi pištolj bio najbolji za njegovu ličnu odbranu. Imamo mi tu nekakvu strategiju za koju još uvijek nismo sigurni da li je ona usvojena, da li je verificirana, da li se nešto po tom dešava - gdje stoji, je li, da imaju i alternativni načini, pa eto čovjek je odlučio da izabere alternativni način odbrane sebe i svoga djeteta jer živi u takvom dijelu grada unutar kojeg postoji tih nekoliko malih bandi i naprosto traži nekakav način da se izvuče.“

  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG