Mješovito hrvatsko-slovensko povjerenstvo sastalo se danas u Šmarješkim toplicama u Sloveniji po četvrti i vjerojatno posljednji put. Iako je hrvatski supredsjedatelj povjerenstva Davorin Rudolf kazao kako su blizu rješenja, i da bi trebalo nastaviti sa radom, slovenski supredsjedatelj Miha Pogačnik kazao je kako se dva izaslanstva nisu mogla složiti oko dva važna pitanja, i da će dalji rad povjerenstva ovisiti o odluci slovenske vlade. Ovakav današnji ishod nije iznenađenje – akademik Rudolf ga je i najavio u nedavnoj izjavi za naš radio, a novi slovenski premijer Borut Pahor je u niz navrata izrazio očekivanje da će povjerenstvo do konca ovog mjeseca završiti s radom.
Hrvatski premijer Ivo Sanader danas je ponovno naglasio kako Hrvatska ne odustaje od izlaska pred međunarodnu pravosudnu instancu i odbio komentirati inicijativu Europske komisije o političkoj arbitraži između Hrvatske i Slovenije.
„Pozdravljam inicijativu Europske komisije o uključivanje u pregovore oko deblokade – to je bilo ono što sam ja tražio. Tako dugo dok nemamo službeni prijedlog, ja ga neću komentirati i držim se dogovora sa Europskom komisijom i riječi koju sam dao. Predsjednik Komisije je to tražio od obje strane – da ne komentiramo dok se ne završi.“
Podsjetimo, slovenska strana nije bila tako diskretna i u medije je procurilo da bi u arbitraži bili Martti Ahtisaari, Robert Badinter i neka ekspertica. Slovenski premijer Borut Pahor otklonio je odmah mogućnost slovenske deblokade hrvatskih pregovora, dok je ministar vanskih poslova Samuel Žbohar dopustio mogućnost slovenskog popuštanja, a ta je nekonzistentnost slovenske vanjske politike već doživjela kritike u slovenskim medijima. Politički analitičar i profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Branko Caratan nije u izjavi za naš radio optimist oko razvoja događaja.
„Na slovenskoj strani postoji izgleda kolebanje što treba napraviti kao sljedeći korak. Međutim, to sve skupa vodi daljem odugovlačenju da se pristupi rješavanju problema granice i daljem odgađanju nastavka pregovora Europske unije sa Hrvatskom. Takva prolongacija po mom mišljenju nanosi katastrofalne štete hrvatsko-slovenskim odnosima, u perspektivi pogoršava odnose u regiji i može dodatno zakomplicirati čitavu situaciju.“
Doista, kakva je sada situacija? Hrvatska strana nakon 15 godina bilateralnih pregovora na njih više ne računa, dok Slovenci ne žele na međunarodni sud, osim pod vlastitim, nikad do sada primjenjivanim uvjetima. Po ocjeni Caratanovog kolege i eksperta za Europsku uniju Damira Grubiše – dvije države su se ukopale na svojim pozicijama.
„Tako da onda rješenje treba tražiti između toga. Dakle, ne mogu biti pregovori jer nema dovoljno povjerenja između dviju strana i dovoljno je situacija užarena – politički i u javnosti. Sa druge strane, slovenska strana ne želi ići na Međunarodni sud ukoliko se ne primijeni načelo pravičnosti i – rješenje je između toga! Imamo mogućnosti posredovanja i arbitraže. Mislim da su sada obje te varijante na stolu i srećom da je Europska unija konačno poduzela onu svoju glavnu ulogu koju ima, a to je da posreduje i pomaže pri uklanjanju svih onih elemenata koji ugrožavaju mir i sigurnost.“
Dodajmo i da je međunarodni stručnjak za pravo mora hrvatskog podrijetla Davor Vidas iz norveškog 'Fridtjof Nansen Instituta' upozorio danas u otvorenom pismu hrvatskim i slovenskim političarima na njihovu veliku odgovornost, ako se u rješavanju hrvatsko-slovenskog graničnog spora ne bude poštivalo međunarodno pravo. Po njegovim riječima ako bi se u sadašnjoj situaciji, uz eventualno europsko posredovanje, Hrvatska i Slovenija "nagodile" o granici na način koji ne bi imao uporišta u objektivnim, za sve jednakima kriterijima međunarodnog prava, šteta nastala za obje zemlje bila bi dugoročna i, moguće nepredvidiva.
On upozorava na veliku odgovornost Europske unije da se, na prostoru bivše Jugoslavije, gdje su se i kroz noviju povijest granice uglavnom krojile oružjem i - u konačnici - redovito pod političkim patronatom velikih sila, takva praksa stjecanja područja konačno u potpunosti nadomjesti razgraničenjem po međunarodnom pravu.
Vidas kaže kako je potrebno stati na put svakom pozivanju na "povijesne razloge", "moralna prava" ili čak "emocionalne aspekte", koje se koristi kako bi se izbjegla primjena međunarodnog prava u razgraničenju.
