Zakonsko normiranje položaja vjerskih zajednica u Hrvatskoj dovelo je do diskriminacije nekih od njih, a uz postojećih četrdesetak priznatih vjerskih zajednica postoji ih još barem toliko koje država ne želi priznati, upozorila je Ankica Marinović iz Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu. Kronološki, prvo su sklopljena četiri međudržavna sporazuma s Vatikanom koji su regulirali položaj Katoličke crkve, a tek nekoliko godina kasnije krovni Zakon o vjerskim zajednicama, koji je u mnogome bio uvjetovan rješenjima iz sporazuma s Vatikanom, pa su se i druge veće vjerske zajednice, osim katolika, okoristile rješenjima iz tih sporazuma:
„Katolička crkva je u hrvatskoj državi dobila prava kakva gotovo nigdje nije dobila. Automatski su i ostale vjerske zajednice koje su potpisale ugovor dobile više prava nego su i u snu mogle očekivati i nego im je država namjeravala dati. Ali svoje diskreciono pravo u izboru zajednica s kojima želi i s kojima ne želi sklopiti ugovor, država je argumentirala neshvatljivo i šlampavo.“
I glavni rabin Židovske vjerske zajednice Bet Israel Kotel Da Don, upozorio je na nedovoljan senzibilitet prema malim vjerskim zajednicama u hrvatskom zakonodavstvu. Tek zajedničkom akcijom sa predsjednikom Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj Šefkom Omerbašićem uspio je ugraditi u Zakon o poljoprivredi amandman da se ne omamljuju životinje određene za obredno klanje, što je inače zakonska obaveza. Pravo pripadnika manjinskih vjerskih zajednica na slobodan dan kada je njihov vjerski praznik nije zakonski jasno normirano, pa sve ovisi o volji šefa, a u Hrvatskoj vojsci, osim katoličkih svećenika, nema drugih:
„Osim brige za vojnike katolike, u vojsci nitko ne brine o vojnicima židovima, muslimanima ili vojnicima bilo koje druge vjere. “
Jasmin Milić, senior Protestantske reformirane crkve, koja u Hrvatskoj postoji u kontinuitetu od Reformacije, prozvao je hrvatsku Vladu da „u hodu“ mijenja kriterije za vjerske zajednice. Prezbiterijanci su zakonski priznati, ali ne mogu sklopiti ugovor sa državom, pa se ne priznaju brakovi što ih on sklapa kao župnik u Tordincima, niti djeca mogu ići na vlastiti vjeronauk u školi:
„Tražimo samo da nam se omogući da provodimo zakon, ali nemamo sugovornika. Nažalost, komisija se prema nama odnosi bahato. Mi moramo stalno ovako reagirati, već pet-šest godina. Već sam sam sebi dosadan, ali želim da ostvarim naša prava.“
Među slabije obrazovanim građanima Hrvatske raširene su predrasude da se islam kroz povijest širio silom, da su svi muslimani potencijalni teroristi i slično, upozorio je imam Mirza Mešić:
„Zato mislim da je ubuduće glavni zadatak cjelokupnog hrvatskog društva, posebno obrazovnog dijela, da educira mlade o drugom i drugačijem, o islamu i muslimanima.“
Predstavnici Srpske pravoslavne crkve su se ispričali zauzetošću, ali je potpredsjednik Srpskog narodnog vijeća, Saša Milošević, kazao kako obnova devastiranih vjerskih objekata teče sukladno financijskim mogućnostima Hrvatske, ali da su problemi među ostalim u sporom povratu imovine nacionalizirane nakon 1945. godine i u kompliciranom dobijanju radnih dozvola za svećenike koji dolaze iz Srbije ili Bosne i Hercegovine.
Predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske Zoran Milanović se – kako su lokalni izbori sve bliže – založio za bolji dijalog sa Katoličkom crkvom:
„Sa svima razgovaramo, za sve imamo razumijevanja. U tom dijalogu kojem stremimo je znalo biti nekakvih možda i nesporazuma i gluhih kanala, naročito sa Katoličkom crkvom. Ako ih je bilo, ja onda osobno, u ime stranke, preuzimam odgovornost za to. Učinit ćemo sve da taj dijalog bude intenzivan i stalan.“
