Dostupni linkovi

Intervju sa Zarijom Franovićem, predsjednikom borda direktora Infrastrukture Željeznice Crne Gore, koji govori o stanju u kome se nalazi kompanija na čijem je čelu, planovima za privatizaciju i kvalitetu i bezbijednosti crnogorske pruge i vozova.

RSE: Gospodine Franoviću, u kakvom je stanju infrastruktura Željeznice Crne Gore?

Franović: Sada su u fazi popisi, sređivanje, dokapitalizacija firme od strane Vlade, preuzimanje kredita za koji je garant bila Vlada, i mogu slobodno da kažem da smo stali na zelenu granu i da smo normalna firma. Da smo firma koja je po bogatstvu u Crnoj Gori odmah iza Elektroprivrede Crne Gore, i firma koja će biti interesantna i već je sada interesantna za strane investitore. Izvršena je sistematizacija, tako da imamo sve sektore kompletno, i mogu reći da smo organizovana firma.

RSE: Upravo je trogodišnjica najveće nesreće koja se ikad desila u Crnoj Gori. Januara 2006. godine, kod Bioča, nadomak Podgorice, iz šina je iskliznuo voz koji je dolazio iz Kolašina. Tom smrtno stradalo 47, a povrijedjeno 220 ljudi. Koliko postojeća infrastruktura sada omogućava bezbjedno putovanje vozom, i što se planira po pitanju daljeg unaprijeđivanja bezbijednosti domaće željeznice?

Franović: Tri godine od željezničke nesreće mi smo napravili jedan projekat vrijedan 60 hiljada eura, a to je da se potpuno revitalizuje, kultiviše i potpuno drugačije sredi spomen obilježje na Bioču. Dobar dio je preuzela Vlada Crne Gore. Deset hiljada mi kako željeznička struktura, vjerovatno će jednim dijelom učestvovati željeznički prevoz kao pravni sljedbenik ili pravni sukcesor toga dijela. Direkcija za saobraćaj svakako, tako da će se to upriličiti, mjesto o kome moramo pažljivo da govorimo sa posebnim pijetetom. 47 žrtava je previše i to je velika rana i veliki bol i za porodice i za čitavu Crnu Goru. Naravno, tu je obavezu preuzela Vlada Crne Gore, treba da se isplate još dodatne nadoknade za postradale, povrijeđene, nanešene bolove kada je u pitanju januar mjesec iako je dobar dio toga isplaćen i rekao bih da tu ima još nekih stvari koje treba završiti. Ja se nadam da će se to završiti u najskorije vrijeme, tako da su to neke osjetljive teme prema kojima moramo biti pažljivi, obazrivi i voditi računa i o tim ljudima i o tim porodicama. Mi smo, otkad je bila ta nesreća raspisali nekoliko stipendija, ali prema informacijama koje sam dobio od mojih saradnika koji mnogo duže rade ovdje, niko se nije javio.

RSE: Kakva je sada bezbijednost pruge?

Franović: Mogu slobodno moralno, odgovorno i materijalno da kažem da je željeznička struktura bezbijedna i sigurna i za vozove i za putnike. Mi imamo jednu zakonsku obavezu. Dvaput u godinu dana da izvršimo mjerenje kontaktne mreže, to je neko specijalno šinsko vozilo koje angažuje Željeznica Srbije i specijalno takođe šinsko vozilo za geometriju kolosjeka. To smo radili mjesec i po dana, dva prije nove godine i dobili smo izvještaj. Svi su izvještaji pozitivni. Na željezničkoj pruzi od Bara do Vrbnice, što predstavlja kičmu crnogorske željezničke infrastrukture nije se pojavila nijedna kritična tačka. Ono što je takođe bilo vrlo značajno, a to je potpisivanje ugovora sa Saobraćajnim fakultetom i sastanak i organizacija sa CIP-om, odnosno Saobraćajnim institutom iz Beograda, što naravno nije rađeno više godina, obišli su sve čelične mostove u Crnoj Gori i nijedan nije kritičan. Naravno, mostovi su pokazali određene svoje slabosti koje treba da se urade sa određenim prioritetima, nešto prije nešto kasnije, ali ništa da je nešto alarmantno, da je kritično i da ugrožava saobraćaj. Drugo što je veoma značajno je da je od strane Vlade puno sredstava angažovano, garant Vlade su međunarodni krediti, krediti Međunarodne invisticione banke koji je potrošen (15 miliona eura), kredit Evropske banke za obnovu i razvoj takođe je garant Vlada Crne Gore, to je 15 miliona eura i ono što je planirano, da kažem za tih 15 miliona eura koji se potroše za četiri godine mi ćemo to potrošiti za 19 mjeseci. U toku su sanacija tri klizišta, dva se već završavajui treći ćemo uraditi negdje krajem proljeća. Rade se sanacije šest tunela. Ostalo nam je od tih 15 miliona još četiri koja su planirana za sanaciju tunela Ostrvice. I taj posao će biti urađen na vijeme. Ono što je planirano za četiri godine biće urađeno za nekih 19 mjeseci. Uradićemo šest kosina između Podgorice i Kolašina i to nam je naravno prioritet. Moram da kažem da smo se mi pripremili prije početka zimske sezone, organizovali smo ekipe na terenu, zatim ekipe koje uklanjaju led u tunelima zbog niskih temperatura. Ugradili smo grijač na sretnicama da ne bi došlo do zamrzavanja zbog ukrštanja vozova i to pitanje smo riješili. Ugradili smo specijalne autostop uređaje, kako ih ljudi iz struke elektroinženjeri nazivaju balize, tako da ukoliko bi se desilo da voz prođe crveno svijetlo automatski ga zaustavlja. Takođe ovih dana ugrađujemo specijalne međustanične senzore, brojače točkova od Vrbnice do Kolašina tako da ćemo imati dosta rezervnih djelova i, na žalost, pokradenih pružnih telefona koji su vrlo bitni ako se nešto desi na pruzi, neki posao da treba da se odradi, tako da ćemo to za narednih petnaest, dvadeset dana završiti. Završen je i generalni remont željezničkoga mosta na Skadarskom jezeru. Završili su mostove Kosovski žrijeb, radi se Tara, zatim ove godine se vrši zamjena pragova i patosnica na mostu na Maloj Rijeci, ali ono što će biti neki poseban izazov jeste i što smo već napravili projekat a to je most na Maloj Rijeci, to je antikorozivna zaštita. Spremni smo i pruga je bezbjedna i sigurna i za vozove i za putnike.

RSE: Željeznica ima imidž gubitaša, firme koja se bori sa dugovima. Kakvo je trenutno finansijsko stanje željeznice. Koliki su dugovi?

Franović: Postoji dug oko 2,5 miliona eura prema Londonskom klubu. To je stari jugoslovenski dug. Dalje, opet starojugoslovenski dug, nekih 25 miliona eura prema Evropskoj banci za obnovu i razvoj, opet korišćenja za izgradnju pruge Beograd Bar i ta sredstva su ušla u konverziju, odnosno prihvatanje toga duga od strane Vlade i ostali dugovi naravno naslijeđeni. Sve te obaveze je preuzela Vlada Crne Gore tako da za narednih par dana, od 31.12. željeznička infrastruktura je stala na zdrave noge, da nam je neto kapital povećan za 13 miliona eura tako da kada preuzme sve obaveze Vlada Crne Gore naše obaveze će biti preko 400 miliona eura. To znači da smo druga po bogatstvu firma u Crnoj Gori.

RSE: Ljudi prije svega doživljavaju željeznicu po izgledu željezničkih stanica i vagona, odnosno vozova kojima putuju. Kada će građani Crne Gore i turisti koji posjećuju Crnu Goru moći da se voze vagonima koji su moderni, udobni i prije svega čisti?

Franović: To je pitanje za željeznički prevoz kada su u pitanju vagoni, vozovi i tako dalje, ali kada se spomenu željezničke stanice to je za Infrastrukturu kao preduzeće vrlo značajno. Danas barska stanica izgleda mnogo, mnogo drugačije. sutomorska stanica isto tako. Jedna mala stanica u Crmnici isto tako. Posvetili smo se tom poslu. Željeznička stanica u Podgorici isto tako. Imamo plan dogradnje, usaglašavanje sa detaljnim urbanističkim planom sa glavnim gradom Podgorice i nadogradnju perona. Kako je samo izgledao restoran. Više nego katastrofalno, ružno, bijedno.Mi smo pod povoljnim uslovima izgradili taj restoran i on izgleda čak i mnogo bolje nego određeni restorani u Podgorici u centru grada. I to smo uradili. Sredili smo stanicu u Kolašinu. Nije to ono kako ja želim, ali jeste naravno bolje nego prethodnih godina. Od jedne male čekaonice za žene, djecu i ljude da ne mrznu obezbijedili smo grijanje, ali smo napravili u planu za javne nabavke za ovu godinu. U programu ili biznis planu za ovu godinu prioritet nam je sjever, a to znači da ćemo tu stanicu srediti do perfekcije. Mojkovačka isto tako. U dobrom dijelu je urađena bijeloopoljska stanica. Zatim su nam u planu da sredimo i stanicu u Šušnju u Baru, zatim stajalište Vranjina, Morača, Aerodrom, Pateš, Mateševo. One nijesu natkrivene. Ima djece ima učenika. Da li je loše vrijeme ili kiša, da li je sunce smeta i jedno i drugo i moramo razmišljati o njima i već smo napravili određene projekcije.

RSE: Već duže vrijeme u centru pažnje domaće javnosti je problematična situacija u kojoj se nalazi podgorički Kombinat aluminijuma i mogućnost njegovog gašenje. Kako bi takav razvoj događaja imao uticaj na vašu kompaniju i kako biste premostili taj problem ukoliko dođe do gašenje KAP-a?

Franović: To je reprolanac koji povezuje čitavu Crnu Goru. Kombinat aluminijuma zapošljava 2215 radnika, Prerada zapošljava 617 radnika. Ono što je vrlo značajno jeste da prevoz prevozi otprilike oko 800 hiljada na nivou godine tereta, iz Kombinata. Mnogo više, oko 330 hiljada tona boksita, prevezli su za dvadesetak dana januara. Tu je u pitanju taj promet, zatim 8,73 posto se tog lučkog pretovara odnosi takođe na Luku Bar. Kombinat aluminijuma po nekim pokazateljima učestvuje sa 3,3 posto bruto društvenog proizvoda. Broj zaposlenih je nekih po Monstatu 7,6, po Institutu za strateške studije 8,75 posto u ukupnoj crnogorskoj privredi, vezani su za šesnaest dobavljača, tako da su oni ukupno vezani za 9 hiljada i nešto zaposlenih ili ukupno taj lanac čini 12.200 radnika. Znači, generalno može da ima uticaja. Za sada se to toliko baš i ne osjeća, ali naravno pokazaće vrijeme.

RSE: Željeznicu očekuje privatizacija. Što će u tom smislu biti sa Infrastrukturom Željeznice Crne Gore? Da li će se uopšte privatizovati, i ako hoće na koji način?

Franović: Ići će svakako u privatizaciju i dobro je da ide u prevoz, da imate operatera, da nemate monopol i na kraju krajeve ko bude bolji, kvalitetniji, ljepši, uslužniji i bolje vozove zašto da se ne vozimo sa njima. Druga stvar, neki djelovi koji nijesu u direktnoj vezi sa saobraćajem, regulisanjem saobraćaja zašto ne ići u privatizaciju ili pak koncesiju.

RSE: Da li projekat Marko Polo 2 možda izdvaja Italiju u tom smislu kao najozbiljnijeg kandidata za privatizaciju Željeznice

Franović: Ja samo prije novogodišnjih praznika obavio jedan razgovor sa "Ital Ferom", Italijanskim Željeznicama koji su zainteresovani za taj dio. Naravno, zainteresovani smo svakako da se uspostavi saradnja sa Željeznicama Srbije, to je jedan od prioriteta i tu je zainteresovanost misije pri francuskoj ambasadi takođe. U svakom slučaju nama je prioritet jedan dio privatizacije, jedan dio koncesija, traženja strateškog partnera za ulaganja, s obzirom da imamo dovoljno državnog kapitala koji je trenotno 69 posto, biće možda čak i 90 posto, tako da ima potpuno dovoljno prostora za dokapitalizaciju koja će biti o strane države, zatim za iznalazak strateškog partnera koji će biti i u menadžemtu, a sve u cilju da napravimo što bolju i kvalitetniju prugu, da se razvijamo i možda napravimo neke nove objekte, zašto da ne razmišljati kao što se i ranije razmišljalo o pruzi Nikšić Čapljina, o Bijelom Polju i Pljevljima.

RSE: Nedavno je objavljeno da je predsjednik borda direktora Željeznica Crne Gore Savo Parača nakon samo pola godine rada dobio otpremninu od 180 hiljada eura, dok je nekoliko članova odbora, predstavnika državnog kapitala, dobilo po 45 hiljada eura. Kako vi komentarišete cijeli slučaj? Naime, ako je sve i bilo po zakonu da li je moralno uzimati tolike otpremnine nakon rada od samo nekoliko mjeseci i to u preduzeću koje se bori sa izvjesnim teškoćama?

Franović: Naravno da su te otpremnine vrlo interesantna tema. Ako ćemo da se držimo slova zakona, one su zakonite. A da su velike i prevelike, naravno, po meni je da jesu i ja nijesam taj koji je kompetentan time da se bavi i ja nijesam taj koji je dobio bilo kakvu otpremninu, tako da neka o tome razmišlja neko drugi. Vidim da je donesena odluka na Vladi da se vrati taj novac Prema tome postoje organi i resorno ministarstvo koje treba o tome da razmišlja, a da li je premnogo, ako ćemo iskreno, po meni jeste.

  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

XS
SM
MD
LG