Dostupni linkovi

Munjevita karijera kćerke bivše ministrice pravosuđa, koja je u vrijeme mandata svoje majke u dvije godine prešla put od sudske vježbenice do sutkinje, otvara pitanje – koliko je nepotizam još prisutan u Hrvatskoj i postoji li način da se on iskorijeni?

Iva Lovrin, kćer donedavne ministrice pravosuđa, Ane Lovrin, diplomirala je pravo i nakon stažiranja, krajem travnja 2006. godine, položila pravosudni ispit. Svega koji dan kasnije raspoređena je na mjesto sudske savjetnice, prvo na određeno, pa potom i na neodređeno vrijeme. Vrijeme prolazi i točno dvije godine nakon što je njena kćer stekla sve uvjete za zvanje suca, ministrica Lovrin raspisuje natječaj za tri sudačka mjesta upravo u Zadru, otkuda je došla u Zagreb na ministarsku funkciju i gdje njena kćer živi i radi. Sudačko vijeće zadarskog suda u svom mišljenju rangira Ivu Lovrin tek kao četvrtu od 13 kandidata, međutim nadležna instanca u Zagrebu – Državno sudačko vijeće - za troje novih sudaca u Zadru bira najviše rangiranog po ocjeni zadarskog sudačkog vijeća - ministričinu kćer i kandidata koji po stručnoj ocjeni zadarskih starijih kolega nije dobio nijedan glas, ali je zato predsjednik kninskog tenis-kluba.

Sociolog i župnik, don Ivan Grubišić, kaže da se doista nastavlja praksa nepotizma iz devedesetih, samo što se mnogo toga ne zna i o tome se ne govori:

"Mislim da je to javna tajna, a poneki slučajevi izađu u javnost, o kojima se onda piše. Mislim da to nisu pojedinačni slučajevi, nego da puno toga ima u državnoj administraciji, koja je glomazna. Napravljena su istraživanja u kakvim su vezama, rodbinskim ili stranačkim, određeni ljudi. Iz njih se vidi da je stranačka ili rodbinska pripadnost odlučujuća za popunjavanje određenih mjesta."

Dekan zagrebačkog Pravnog fakulteta i najuvaženiji hrvatski ekspert za fenomen korupcije, Josip Kregar, podsjeća da je ministrica Lovrin već u jednom drugom slučaju, kada je imala diskreciono pravo, pokazala da postupa prema stranačkim i osobnim načelima, a ne u duhu i slovu zakona. Radilo se o izboru bilježnika:

"Imenovala je svoju pomoćnicu iz svoje administracije, koja nije bila na listi bilježničke komore niti je imala ikakvog iskustva u javnom bilježništvu. Tada se već pokazalo da postupa prema stranačkim i osobnim načelima. Ovo je samo jedna ružna potvrda da se to odnosi i na njenu kćerku, neposrednog potomka."

"Zlatno vrijeme" nepotizma u Hrvatskoj bile su devedesete, kada je većina članova obitelji Tuđman bila uspješna u poslovnim poduhvatima, a prednjačio je unuk koji je imao i vlastitu banku:

"Gdje god se stvara mogućnost u pogledu korištenja vlasti i pozicije, tamo se najčešće uključuju najbliži rođaci i suradnici. A onda oni koriste činjenicu karizmatskog vođe da ostvare sasvim niske osobne individualne i materijalne ciljeve."

Nepotizam nije karakteristika samo suvremenog hrvatskog društva, nego je podjednako tako bio prisutan i u socijalizmu. Jedino što je stalno, to su mentalni sklopovi, objašnjava don Ivan Grubišić:

"Bez obzira kako se oni opravdavali – ideološki, svjetonazorski ili rodbinski - mentalni sklop je takav da se on teško mijenja, bez obzira na društveno uređenje. Kod nas još uvijek ti mentalni sklopovi puno toga uvjetuju i određuju i po njima se uglavnom ljudi i ponašaju."

Nepotizam i zapošljavanje potomaka posebno je prisutno u akademskoj zajednici. Svi su znali da na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti tri familije drže pola predmeta, pa nitko u Zagrebu nije bio ni iznenađen kada je otkriveno da se upravo na tom fakultetu najviše trgovalo ocjenama. Rektorski zbor zagrebačkog Sveučilišta sprema jedan dokument u koje će nastojati artikulirati kriterije kojima bi se izbjegao nepotizam, a naglasak će u prvom redu biti na tome da se kod kandidiranja nikakve rodbinske veze ne smiju sakrivati.

  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG