Dostupni linkovi

Amerika i svijet mnogo očekuju od Baracka Obame, 44. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Prvi Afroamerikanac koji ulazi u Bijelu kuću 20. ovog mjeseca ima veliki teret na svojim plećima – američka privreda je u recesiji, ekonomska kriza je po mnogima dublja od one 1932. godine.

Samo u prosincu je bez posla ostalo pola milijuna ljudi. Tu su i drugi zaostaci Bushove administracije – Irak i Afganistan, neriješeno bliskoistočno pitanje usprkos odlučnim najavama Georga Busha da će do kraja svoga mandata biti priznata palestinska država i potpisan mirovni sporazum sa Izraelom, te trajna borba protiv terorizma. Da li je u sadašnjim okolnostima Balkan ostao po strani? Da li će se promijeniti odnos nove administracije u kojoj se uz državnu tajnicu Hillary Clinton nalazi i veliki broj suradnika koji dobro poznaju Balkan? Što države regije očekuju od američke administracije koja počinje raditi punom parom odmah nakon predsjedničke inauguracije?

Mladi senator Barack Obama ušao je u utrku za Bijelu kuću početkom januara 2008. godine. Mnogi mu nisu davali veliku šansu. No, već je tada bilo jasno da je on drugačiji političar od onih koji sjede u Washingtonu, čovjek koji ima i viziju i karizmu i koji umije svoje ideje predstaviti biračima. Amerika je trebala promjene, te promjene očekuje i ostatak svijeta:

„Izabrali smo nadu umjesto straha, jedinstvo umjesto podjela i poslali smo jasnu poruku – promjena dolazi u Ameriku.“

Dana 28. avgusta se desio povijesni događaj – Barack Obama dobio je nominaciju Demokrata i ulazi u predsjedničku utrku. Novembar 2008. godine će se pamtiti po povijesnom izboru 44. američkom predsjednika. Barack Obama 4. studenog izabran je za prvog Afroamerikanca koji će biti šef jedne od najmoćnijih država svijeta. Njegov izborni slogan „Mi možemo“, doveo je na birališta veliki broj mladih. U Čikagu je, pred desetinama tisuća svojih pristaša kazao:

„Noćas, zbog onog što smo učinili na ovim izborima, u ovom odlučnom trenutku, kažem – promjena je stigla u Ameriku.“

Pogledajte RSE video na engleskom jeziku: Barack Obama drži govor nakon pobjede na predsjedničkim izborima.


Svjetski mediji proteklih godinu dana napisali su brojne tekstove o Baracku Obami i o tome što se očekuju od novog predsjednika. Ugledni kolumnist New York Timesa, Rićard Cohen, napisao je da od predsjednika očekuje „magični realizam“. Odličan govornik, koji zadivljuje mase, jest jedna vrsta magije, ali Cohen ističe, kako je i sam Obama vrlo realistično spustio očekivanja, jer su se stvari od njegova izbora u studenom, do kraja 2008. godine izuzetno pogoršale. Proteklih godina popularnost Amerike u očima svijeta je padala, prvenstveno zbog načina na koji je Washington vodio ratove i borbu protiv terorizma. Obama je i u toku kampanje više puta govorio o toma da su važna i diplomatska sredstva u borbi za postizanje cilja. Tako je govorila i buduća američka državna tajnica Hillary Clinton na senatskom saslušanju:

Hillary Clinton na saslušanju u Senatu u cilju potvrde njene nominacije na mjesto državne sekretarke

„Naša nacija mora biti primjer, a ne tako da drugima diktira što trebaju raditi. Naša povijest pokazuje da smo najdjelotvorniji kada uspostavimo harmoniju između naših ciljeva u inozemstvu i domaćih vrijednosti.“

Šef washingtonskog biroa New York Timesa, David Sanger, istaknuo je kako će sigurno Obamin prvi zadatak nakon inauguracije biti odluka da li će nastaviti operacije koje je započela prethodna administracija:

„On je naslijedio mnogo onoga što je predsjednik Bush počeo. Morat će donijeti neke teške odluke o tome da li će nastaviti provoditi naslijeđe prethodne administracije. Morat će na neke izazove brzo odgovoriti, čak i prije nego ih bude razumio.“

Analitičari ističu da odnosi Washingtona i Moskve određuju i odnose na svjetskoj političkoj sceni. Iako je George Bush često znao reći da je Vladimir Putin njegov prijatelj, odnosi Rusije i SAD posljednjih godina bili su daleko od prijateljskih. Namjera Amerike da uspostavi antiraketni štit u srednjoj Evropi izazvao je negativne i vrlo oštre reakcije Moskve. Mnogi su govorili da je hladni rat ponovno na djelu. No, i Obama, kao i aktualni ruski predsjednik Dmitrij Medvedjev već su nekoliko puta rekli da se nadaju pozitivnom razvoju odnosa. Medvedev je to rekao i 15. januara, kada se u Moskvi sastao sa ruskim veleposlanikom u SAD Sergejem Kisljakom:

„Naravno da se nadamo da će se dolaskom nove američke administracije naši odnosi poboljšati, posebno zato što je u posljednje vrijeme bilo dosta problema u međusobnim odnosima. Imali smo različite poglede na mnoge stvari, ali ima mnogo toga oko čega se slažemo. Sudeći prema izjavama izabranog predsjednika i članova njegove administracije, postoji volja za daljnjim poboljšanjem naših odnosa.“

Blagonaklonost, ali i sumnja u radikalne promjene

A gdje je Balkan u američkoj budućoj vanjskoj politici? Razne znanstvene institucije i ekspertne grupe u Washingtonu, posljednjih mjeseci su upozoravale da je Balkan poprilično izvan fokusa administracije Georga Busha, da je od 2001. godine neopravdano zanemaren, iako stanje nije blistavo – od Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije do Kosova. Kakva su očekivanja u zemljama regije? Počinjemo sa Bosnom i Hercegovinom (BiH). Žana Kovačević:

Procjenjuje se da će u Washington stići oko četiri miliona ljudi u danu kada će Barack Obama ući u Bijelu kuću kao 44. američki predsjednik. Otprilike isti broj Bosanaca i Hercegovaca na drugoj strani svijeta s naklonošću gleda na novog američkog predsjednika. Istovremeno, analitičari procjenjuju da njegova administracija neće učiniti ništa radikalno novo u politici prema Balkanu i BiH.

Profesor sarajevskog Univerziteta Gajo Sekulić smatra da bi Obama kao novi predsjednik SAD teoretski mogao nešto uraditi za BiH, ali ga već na početku mandata očekuju unutrašnji problemi i nasljeđe loše Bushove vanjske politike:

Gajo Sekulić, profesor Univerziteta u Sarajevu

„Neki analitičari, kao što je poznati ekonomist i analitičar današnje geopolitike Wallerstein, smatraju da će Obama, poslije vjerovatnog izvlačenja iz Iraka i Afganistana i suočen sa nerješivim izraelsko-palestinskim problemom, biti suočen i sa jednim novim svjetskim žarištem, a to je Pakistan – s jačanjem Talibana, s elementima Al Kaide, u jednoj sasvim novoj političkoj situaciji. Da li će se on tu snaći, Wallerstein nije siguran, ali ima šansu za novi početak. Dakle, Obama će u listi prioriteta možda biti doveden u situaciju da mu možda 101. prioritet bude naš region i Bosna i Hercegovina.“

Profesor Sekulić stoga smatra da od Obame ne treba puno očekivati:

„Sam Obama neće ništa činiti ni za BiH ni za region, ukoliko to ne urade naše prve komšije i mi sami i ukoliko to ne uradi Evropska unija (EU). Međutim, od EU, sa ovakvom birokracijom, ne očekujem ništa. Obama nije Deda Mraz. Od njega ne treba ništa posebno očekivati. ,Uzdaj se‘ u se i u svoje kljuse‘. Mi se moramo demokratski obračunati s domaćom bandom svih vrsta – političkom, mafijaškom, privrednom i tako dalje.“

Sam Obama neće ništa činiti ni za BiH ni za region, ukoliko to ne urade naše prve komšije i mi sami i ukoliko to ne uradi Evropska unija (EU). Međutim, od EU, sa ovakvom birokracijom, ne očekujem ništa. Obama nije Deda Mraz...

Bosanski franjevac Marko Oršolić ističe da bi novi američki predsjednik Barack Obama trebao nastaviti sa politikom koja je do sada vođena prema BiH, odnosno nastojanjima da se ona prihvati kao istorijska činjenica i nezavisna država:

„Da afirmira BiH kao historijsku tvorevinu, zasebnu državu, a ne BiH kao nekakvu ,sklepotinu‘ od ostatka Hrvatske, ostatka Srbije i nekakve ,Muslimanije‘, čemu teže mnoge nacionalne ideologije. U tom smislu dobrim dijelom uspijevaju da zbune našu i svjetsku javnost. BiH kao historijska tvorevina može opstati. U tom smislu je veoma važno da se poštuju ljudska prava, da se naglašavaju prava žena, djece, takozvanih manjina… Ono što je također u ovom trenutku veoma važno, u ovim velikim ekonomskim krizama, to je činjenica da su mnogi ljudi marginalizirani, osiromašeni, obespravljeni, bez prava na rad i praktično na život dostojan čovjeka. Nadam se da će nam u tom pogledu nova američka administracija pomoći.“

Američka politika se definiše dugoročno i ne može se očekivati bilo kakva promjena, a naročito ne prema Balkanu, koji je u ovo vrijeme bliskoistočne i srednjeistočne krize apsolutno marginalizovan, naglašava dugogodišnji spoljnopolitički novinar Mufid Memija:

„Američki predsjednik bi, po nekom logosu historije, trebao da bude globalni promotor slobode i društvene pravde. Ako bi on to bio, mi bismo od Baracka Obame mogli očekivati da, napokon, napusti tu politiku duplih standarda u svijetu. To je loša politika, koja i Americi stvara nepremostive teškoće. Mi u BiH bismo se, u tom slučaju, mogli nadati da će Amerika investirati svoju ogromnu političku snagu i svoj ogroman demokratski autoritet u izgradnju bosanskohercegovačke dostojnosti, koja će se bazirati na najvišim standardima ljudskih prava. Međutim, to se neće dogoditi, jer savremena politika nije područje koje promovira istinu i pravdu, već interese. U tom smislu, ja sa velikim žaljenjem moram kazati da nemam velikih očekivanja. Mislim da će Barack Obama biti samo 44. u nizu američkih predsjednika.“

Ovakvo mišljenje dijeli i sarajevski profesor i predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualca BiH „Krug 99“ Hidajet Repovac:

Za Baracka Obamu je Bosna i Hercegovina sada definitivno marginalno pitanje, ukoliko nas neko ne ubaci u kontekst američkih razmišljanja o stanju u BiH i o svemu što nam prijeti. Obami je ostavljen i rat u Iraku i problem Afganistana, sada mu je nametnut i ovaj izraelsko-palestinski sukob...

„Za Baracka Obamu je Bosna i Hercegovina sada definitivno marginalno pitanje, ukoliko nas neko ne ubaci u kontekst američkih razmišljanja o stanju u BiH i o svemu što nam prijeti. Obami je ostavljen i rat u Iraku i problem Afganistana, sada mu je nametnut i ovaj izraelsko-palestinski sukob. Obamina administracija ima ogroman teret na svojim plećima, a još nije ni počela funkcionirati. Stoga ne vjerujem da ćemo mi biti među prvima na ljestvici stvari koje će ta administracija morati rješavati. Upravo u tome i jeste naša tužna i tragična pozicija, o nama niko ne vodi računa. Ili ako vodi, vodi samo u vlastitom interesu – da izvuče neku korist baveći se nama.“

Jedini koji čvrsto vjeruju i nadaju se će imati direktne i konkretne koristi i pomoći od novog američkog predsjednika su radnici travničke konfekcije Borac u kojoj se šiju odijela za Baracka Obamu, i to u četiri boje. Vjerujući u njegov planetarni uspjeh kao novog lidera, nadaju se i dobroj prodaji nove linije muške mode koja je nazvana „Obama“. Direktor marketinga Borac- Travnik Ahmed Ćurić:

„Već je pet-šest eminentnih kupaca uputilo zahtjev za uspostavljanje poslovne saradnje. Nije nam cilj obući predsjednika, već nam je cilj obući što više Amerikanaca.“

Crna Gora sa nadom u produbljivanje saradnje

Službena Crna Gora od administracije novog američkog predsjednika očekuje nastavak i produbljivanje dobre saradnje, prije svega na polju investicija kao i NATO integracija. Nevladin sektor veći pritisak na vlasti zbog kriminala i korupcije u zemlji, opozicija pomoć u smjeni vlasti, a analitičari procjenjuju da će i Crnoj Gori i ostatku svijeta Barack Obama najviše pomoći ako svojoj zemlji vrati ugled koji je nekada imala. Iz Podgorice, Biljana Jovićević:

Šef crnogorske diplomatije Milan Roćen očekuje da će nova američka administracija, predvođena Barackom Obamom, na listi prioriteta imati i zapadni Balkan, a to obećava sastav njegov tima u kojem su brojni poznavaoci prilika na ovim prostorima. Dobra saradnja Crne Gore sa Sjedinjenim Američkim Državama će u tom slučaju biti još konkretnija i bolja:

Milan Roćen, ministar inostranih poslova

„Polazeći od značaja koji Amerika ima kao vodeća zemlja u svijetu, sasvim je logično da u svim zemljama, pa tako i u Crnoj Gori, postoji veliko interesovanje za politiku i poteze nove administracije na čelu sa novim predsjednikom Barackom Obamom. Isto tako je logično da se mi nadamo da će pitanje zapadnog Balkana biti na listi američkih prioriteta, tim prije što sastav Obaminog tima uključuje pojedince koji izuzetno dobro poznaju prilike u regionu i koji su dali značajan doprinos razrješenju krize na prostorima bivše Jugoslavije. Što se Crne Gore tiče, očekujemo dalje snaženje partnerstva i kontinuitet podrške SAD naših evropskih i euroatlantskih ciljeva. Takoše očekujemo unapređenje saradnje na ekonomskom, vojnom, kulturnom i svakom drugom planu, kao i održavanje kontakata na najvišim i svim drugim nivoima. Očekujemo od Obamine administracije jačanje saradnje na međunarodnom planu, sa posebnim fokusom na multilateralizam kao najefikasniji pristup u rješavanju konflikata. Dalje očekujemo paket efikasnih poteza za izlazak iz globalne ekonomske i finansijske krize, poteze i konkretne akcije u zaštiti životne sredine, u oblasti klimatskih promjena. Očekujemo suzbijanja terorizma i svih drugih izazova s kojima se danas susreće suvremeni svijet.“

Vanja Ćalović, izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora, oštar kritičar vlasti, čiji prioriteti djelovanja su borba protiv kriminala i korupcije, upravo na tom polju fokusirala je očekivanja od Obamine administracije:

„Ja se nadam da će nova američka administracija, osim pomoći razvoju malih i srednjih poduzeća i ekonomskom razvoju Crne Gore, što su američki programi koje sprovode u kontinuitetu, u nekom narednom periodu nastaviti da se bavi problemom korupcije i organizovanog kriminala, prvenstveno iz razloga što su upravo to ključne prepreke ekonomskom razvoju države, a i iz razloga što to može dovesti u pitanje bezbijednost regiona u smislu povezanosti struktura organizovanog kriminala, koja očigledno postoji na nivou kompletnog regiona i koja vrlo vjerovatno može ugroziti neke ozbiljnije procese integracije. Tako da se nadam da će se zaista prepoznati značaj te faze u kojoj se nalazi Crna Gora, a u kojoj se mi suočavamo sa zarobljavanjem države od strane nekoliko pojedinaca i kompanija koje kontrolišu većinu ekonomija, a samim tim donose ključne političke i društvene odluke.“

Politički komentator Draško Đuranović kaže da bi se na osnovu dosadašnjih komentara političara i analitičara dalo zaključiti da je Barack Obama bio crnogorski kandidat na američkim izborima. Svi od njega mnogo očekuju, naravno svako iz svog ugla:

Crnogorska vlast se nada da bi nova američka administracija mogla oživjeti posustalu crnogorsku ekonomiju, da bi Obama – makar indirektno – mogao učiniti ono što oni sami nijesu u stanju. I crnogorska opozicija željno očekuje Obamin mandat, smatrajući da će Washington tada konačno okrenuti leđa Podgorici...

„Crnogorska vlast očekuje da će novi predsjednik pokrenuti lanac američkih investicija, što nije bio slučaj za vladavine Georgea Busha. Crnogorska vlast se nada da bi nova američka administracija mogla oživjeti posustalu crnogorsku ekonomiju, da bi Obama – makar indirektno – mogao učiniti ono što oni sami nijesu u stanju. I crnogorska opozicija željno očekuje Obamin mandat, smatrajući da će Washington tada konačno okrenuti leđa Podgorici. Opozicija i opozicioni intelektualci već javno ispoljavaju očekivanja, da će nova američka vlast odriješiti državnu kesu, finansirati broje opozicione projekte i tako pomoći da se ukloni crnogorska vlast – ono što njima samima do sada nije polazilo za rukom. U suštini, ovdje neki grozničavo gaje nadu da bi Đukanović mogao biti detronizovan, kao nekada Milošević – uz obilnu pomoć i logistiku iz inostranstva. Čini se da i jedni i drugi griješe. Američki predsjednik će imati pune ruke posla da podigne američku ekonomiju, a ne da oporavlja crnogorsku, baš kao što Washington nema strateškog interesa da se upliće u unutrašnje političke crnogorske igre. Uostalom, Barack Obama se sigurno nijednog jutra neće probuditi s pitanjem – kako pomoći Crnoj Gori. Očekivanja od nove Amerike otkrivaju stare mane. Mnogi bi željeli da njihove teške poslove obavi neko drugi, da ovdašnje bitke bije neko sa strane. To već nije realno. Ali, novi američki predsjednik bi ipak mogao da ima uticaja na crnogorske prilike. Barack Obama je već postao svjetski simbol, ne samo promjena, nego one ustreptale nade u snagu običnog čovjeka. Njegova pobjeda je osvijetlila jedan drugi put. Ako američki predsjednik ostvari makar dio svojih obećanja, to će biti politički preokret. Tada bi Obama postao univerzalni uzor, ne samo da manjine imaju šansu, nego i pokazatelj da vrlina nije nestala i da ima šanse za sve nas. Tada bi taj američki virus pozitivne energije mogao da zarazi i Crnogorce i da omogući – da parafraziram onu staru misao jednog američkog predsjednika – da se svi zapitamo: ne što neko može učiniti za nas, nego što mi možemo da učinimo da sebe promijenimo.“

Veća šansa za bolje odnose

U Srbiji, kao i u drugim državama regije, aktualno je pitanje na koji će se način delovanje administraciji Baracka Obama odraziti na stanje u samoj zemlji. Očekivanja su velika. Koliko su ona i realna, istraživao je Nebojša Grabež:

Živorad Kovačević, bivši ambasador u Washingtonu:

„Mislim da Srbija od nove američke administracije ne treba ništa posebno da očekuje. Niti će ta administracija promeniti stav prema Kosovu, koji Srbiju najviše interesuje, niti su Srbija i Kosovo u redu od 20 prioriteta nove administracije.“

Živorad Kovačević

Ono što Srbija može najviše da očekuje i da priželjkuje, to je – po mišljenju Kovačevića – novi opšti spoljnopolitički kurs nove administracije, koji će – delom u suštini, a delom u stilu, što je ne manje važno – biti drugačiji:

„Manje arogantan u nastojanju da bolje razume svet, da svet više sluša nove tonove iz Washingtona. Onda će i za Srbiju šanse biti mnogo bolje da sa tom administracijom uspostavi normalne odnose. Odnosi sada nisu sasvim normalni. Tako da su očekivanja sveta u odnosu na predsednika Obamu najrealističnija iz same Srbije, a ne specifično u odnosu na Srbiju.“

Jelena Milić, direktorka Centra za evroatlantske integracije, primećuje da je srpska javnost sa zaprepašćenjem primila vest da je Hillary Clinton izabrana za ministra spoljnih poslova, a Biden za potpredsednika, jer se njihova imena u velikoj meri vezuju za politiku koja je zagovarala i izvršila bombardovanje Srbije:

„Ja bih volela da upozorim srpsku javnost da do bombarodvanja uopšte ne bi došlo da su politike, vrednosti i sugestije tih ljudi bile saslušane.“

Napominjući da su prioriteti američke spoljne politike u ovom trenutku daleko od geografske pozicije Srbije, Jelena Milić kaže da je dobro što je predsednik Tadić eksplicitno rekao da među spoljnopolitičkim prioritetima Srbije mora da bude jačanje veza sa Sjedinjenim Američkim Državama, ali ipak naglašava:

Što se Srbije tiče, mislim da, i kad je Kosovo u pitanju, ona zaista mora da se koncentriše na to i da se prilagođava Evropskoj uniji tamo gde ona ima zajedničku vanjsku politiku. Ta se politika, u onim oblastima gde smo mi bitni, mnogo ne razlikuje od onoga što su i američki interesi...

„Što se Srbije tiče, mislim da, i kad je Kosovo u pitanju i sve živo, ona zaista mora da se koncentriše na to i da se prilagođava Evropskoj uniji tamo gde ona ima zajedničku vanjsku politiku. Ta se politika, u onim oblastima gde smo mi bitni, mnogo ne razlikuje od onoga što su i američki interesi. To Srbija mora da ima u vidu. Znači, bez obzira što je predsednik Tadić rekao – Rusija, EU, Amerika – mi moramo da razumemo da su veze između Rusije sa jedne strane i EU i Amerike sa druge stranke ipak različite, da je EU u tom smislu mnogo bliža SAD.“

Gledano iz ekonomskog ugla, novog američkog predsednika i njegovu administraciju, sačekaće izuzetno neprijatna situacija, budući da je oko 2,5 miliona stanovnika ostalo bez posla i da mnoge firme, prvenstveno automobilska industrija, očekuju pomoć države. Kao odgovor, Obamina administracija sačinila je jedan ambiciozan plan podrške privredi od 850 milijardi dolara, međutim postavlja se pitanje koliko će on, u ovim teškim vremenima, biti zaista delotvoran. Analitičar Milan Čulibrk smatra da je novi predsednik pred velikim izazovom, jer se od njega očekuje da pokaže prve efekte već u prvim danima nakon inauguracije:

„Zato očekujem da će u relativno kratkom roku doći do pozitivnih pomaka. Pre svega će to delovati psihološki i stabilizirajuće na celu situaciju. Ukoliko želi da pokaže da je u stanju da izvuče američku privredu iz krize i da spreči dalju recesiju, onda će predsednik Obama morati brzo da deluje i njegove mere će morati da daju značajne efekte.“

To bi, po mišljenju Čulibrka, moglo da ima pozitivne posledice po ceo svet, jer – kako kaže – kriza je nastala u Americi i dok se tamo ne reši, neće doći do stabilizacije ni u ostatku planete:

„Zato, ukoliko predsednik Obama i njegova administracija uspeju da spreče dalju recesiju, ukoliko uspeju da nagoveste oporavak američke ekonomije, to bi moglo zaista da ima dobre posledice po ceo svet, pa samim tim i ovaj ovde region, koji iako nema nikakve direktne veze, i on je pogođen posledicama globalne ekonomske krize.“

U čitavom spektru pogleda na budući kurs američke politike prema Srbiji dominantna je linija koja od dolaska Obamine administracije ne očekuje neke bitnije promene. Ovakav stav, reditelj Gorčin Stojanović ilustruje na sledeći način:

„Obama je unutrašnja stvar SAD. Razlika između Clintona i Busha u američkoj politici nije tako drastična, osim što je Bushova politike proizvela mnogo više ljudskih žrtava. Prema tome, za Srbiju je gotovo potpuno irelevantno šta će i kako raditi Obamina administracija. Znak novog vremena – da je konačno čovek druge boje kože došao na čelo SAD – ne govori ništa, osim da je ta politika tamo jedinstvena, da je razlika između crnog i belog, kao i između Republikanaca i Demokrata tako mala da se meri pre svega odnosom prema zdravstvenom sistemu u SAD i visini poreza.“

Najbolje je ostajanje van sfere interesa nove administracije?

Većina sugovornika u Hrvatskoj vjeruje da će novi američki predsjednik, ukoliko samo ustraje na vrijednostima i obećanjima iz svojih programa, indirektno olakšati gospodarsku situaciju i podići razinu demokracije i u samoj Hrvatskoj. Dio analitičara upozorava, međutim, da bi mala Hrvatska za Amerikance mogla postati važna samo ukoliko se nađe u velikim teškoćama, što znači da joj je i bolje ostati izvan „takvog interesa“. Iz Zagreba, Ankica Barbir Mladinović:

Dr Vesna Pusić, sveučilišna profesorica i oporbena saborska zastupnica iz redova Hrvatske narodne stranke, voljela bi da i novi američki predsjednik za svog mandata posjeti Hrvatsku:

Vesna Pusić, sveučilišna profesorica i saborska zastupnica iz redova Hrvatske narodne stranke

„Ja bih svakako voljela da Barack Obama kao predsjednik SAD posjeti Hrvatsku. To bi imalo pozitivni učinak za nas, za regiju. A ako uspije da postigne i vrijednosti koje promovira, to će za nas biti vrlo značajno. Što se tiče Hrvatske i regije jugoistočne Evrope, svakako bilo važno napredovanje zemalja regije prema članstvu u NATO, a naročito jačanje NATO u smislu političkog potencijala koje on ima. Dakle, ne sa tolikim naglaskom na vojni potencijal, koliko naglaskom na političku suradnju, koja je za nas izrazito važna.“

Fran Višnar, neovisni analitičar:

„Ja bih najviše volio da se novi američki predsjednik svom snagom usmjeri prema rješavanju ove velike gospodarske krize. Jer, cijeli taj poremećaj na burzama, to suludo davanje kredita i cijela ta politika, potekla je iz Amerike. I red je da novi američki predsjednik, sa novom samosviješću, sa vrlo preciznim uputama i mnogim zahvatima koje mora napraviti njegova vlada, poboljša to stanje, da ta recesija ipak bude lakša. To je za mene glavni problem koji će pogoditi Hrvatsku i pogađa je vrlo konkretno. Tu su, naravno, i teški međunarodni problemi i konflikti, ali ovaj ekonomski aspekt, to je za mene najvažnije.“

Dr Ivan Grdešić, sveučilišni profesor i bivši hrvatski veleposlanik u SAD:

„Kad je riječ o samoj Hrvatskoj, mislim da je mnogo toga političkog i strateškog riješeno ulaskom Hrvatske u NATO savezništvo, pa tako i savezništvom sa SAD. Ono što bih ja sasvim konkretno volio vidjeti jeste povećanje gospodarske suradnje i više američkih kompanija u suradnji sa hrvatskim kopanijama. Također bih osobno volio vidjeti ojačane obrazovne i znanstvene programe, razmjene i suradnje sa američkim kolegama.“

Republika Hrvatska je sa Sjedinjenim Američkim Državama već razvila savezničke i partnerske odnose, ističe glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Berislav Živković, te izražava nadu da će ih u mandatu Baracka Obame i dalje unaprjeđivati:

„Ne vjerujem da će dolaskom Baracka Obame doći do neke promjene u međudržavnim odnosima. U tom kontekstu, definitivno očekujemo nastavak dosadašnje politike. Hrvatska je spremna nastaviti blisku suradnju sa SAD u jačanju zajedničkih vrijednosti, slobode i demokracije, na kojima počiva čvrsto hrvatsko-američko prijateljstvo i političko partnerstvo. Posebno se veselimo jačanju našeg partnerstva kada Hrvatska pristupi NATO u proljeće ove godine. Uvjereni smo da će svakodnevna suradnja u NATO savezu dodatno osnažiti naše prijateljstvo.“

Bivši ministar vanjskih poslova i SDP-ov saborski zastupnik Tonino Picula:

„Dođe mi da parafraziram onu staru Kennedyjevu, kojom se on obratio vlastitim sunarodnjacima: ,Nemojte se pitati što Amerika može uraditi za vas, već se pitajte što vi možete napraviti za Ameriku‘. Moglo bi se i tako gledati na nekakve bilateralne odnose Zagreba i Washingtona, odnosno što mi možemo ponuditi Americi, odnosno što očekujemo od Amerike. Mislim da Hrvatska tu i dalje treba slati jasne poruke da se ne vidi odvojeno od svog balkanskog susjedstva i da će vlastitim demokratskim razvojem doprinositi imidžu demokracije i poželjnosti članstva u EU i u NATO i za ostatak jugoistočne Evrope. Utoliko ćemo biti i američki saveznik. Bojim se da partneri SAD koji su nestabilni, koji nemaju demokratsku staturu, Americi povremeno služe za neke njezine vanjskopolitičke izlete, ali sami puno ne profitiraju. Vjerujem da sa Hrvatskom to neće biti slučaj.“

I na kraju, još jedan sveučilišni profesor i politički analitičar, dr Žarko Puhovski:

Za Hrvatsku je najvjerojatnije najbolje da uopće ne bude na rasporedu, jer bi ona za Amerikance mogla biti važna samo ako se nađe u veoma velikim poteškoćama...

„Sa stajališta svih, i Hrvatske i SAD i svijeta, bilo bi dobro da Obama ne bude razočarenje. A meni se čini da je u zadnja dva mjeseca učinio sve da razočara one koji su bili na njegovoj strani, jer se potpuno nekritički i bespogovorno vezao uz staru Clintonovu administraciju. Još mu samo fali Monika Lewinski, pa da stvar bude kompletna. To mnogo ne obećava. Nadamo se da će nešto napraviti na opće svjetskoj razini, ali ne vjerujem da će zbog privredne krize i zbog pokušaja da izađe iz Iraka, što je pitanje hoće li uspjeti, Hrvatska uopće doći na dnevni red. Tako da je za Hrvatsku najvjerojatnije najbolje da uopće ne bude na rasporedu, jer bi ona za Amerikance mogla biti važna samo ako se nađe u veoma velikim poteškoćama.“

Ne očekuju se promene

Na Kosovu ističu da se neće ništa promijeniti u odnosu prema tom dijelu svijeta dolaskom predsjednika Baracka Obame i nove demokratske administracije. Iz Prištine, Gzim Baxhaku:

Portparol Vlade Kosova Memli Krasniqi kaže kako su vlada i narod Kosova pozdravili izuzetno demokratske izbore u Sjedinjenim Američkim Državama i izbor predsednika Obame i njegovih saradnika na najznačajnije funkcije u novoj američkoj administraciji:

„Posebno smo pozdravili izbor senatora Bidena za podpredsednika Sjedinjenih Američkih Država i gospođe Clinton za državnog sekretara. Njih dvoje su prijatelji Kosova i poznavaoci kretanja na Balkanu."

Krasniqi izražava očekivanje vlasti u Prištini da nova vlada produbi, već izuzetno dobre odnose između SAD i Kosova:

„Mi smo za to dobili garancije predstavnika nove američke administracije.“

Ismail Hasani, univerzitetski profesor
Univerzitetski profesor i politički analitičar Ismail Hasani kaže kako američka spoljna politika ima kontinuitet i da ne očekuje neke promene u odnosu na Kosovo:

„Ja mislim da projekat Kosova, ono što mi nazivamo multietničkom i nezavisnom državom, ne možemo svoditi na stvar menjanja američkih administracija. Iako je jako dobro što su deo nove administracije upravo ljudi koji su dobri poznavaoci balkanskih prilika.“

Sjedinjene Američke Države su prva zemlja koja je priznala nezavisnost Kosova i neke najave promene američke politike prema Kosovu ne stoje, kaže profesor Hasani:

Samim tim što projekat Kosova ne podrazumeva projekcije pojedinaca, odnosno predsednika Busha, već je to projekat konsolidovanih demokratija, što SAD jesu.“

Hasani ističe da krizna žarišta imaju svoj uticaj na spoljnopolitičke prioritete američke vlade, međutim to ne može skrenuti pažnju i sa drugih prioriteta:

Jugoistočna Evropa, odnosno Kosovo je potencijalno žarište za poremećaj političkih i diplomatskih odnosa na čitavom kontinentu...

„Jugoistočna Evropa, odnosno Kosovo je potencijalno žarište za poremećaj političkih i diplomatskih odnosa na čitavom kontinentu.“

I građani Kosova su ubeđeni da će Amerika nastaviti podjednako da podržava Kosovo i nakon promena u Beloj kući:

„Amerika nas je podržavala kada nam je bilo najteže i ubeđen sam da će nas uvek podržavati“, kaže Mexhit Kajtazi iz Pištine.

„Verujem da će predsednik Obama slediti put prethodne američke administracije. Vlada SAD, bez obzira na promenu predsednika, ne menja principe. One koje je imala, i dalje ostaju na snazi. Tako da verujem da će principe koje je imala administracija predsednika Busha imati i administracija predsednika Obame“, kaže Jahir Bekteshi.

  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana. Dobitnica novinarske nagrade 'Lorenzo Natali'  2008. koje dodjeljuje Evropska komisija u saradnji sa Reporterima bez granica i Svjetskim udruženjem novinara. 

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG