U aktualnoj krizi s dobavom plina iz Rusije hrvatski predsjednik Stjepan Mesić podsjetio je sinoć u središnjem dnevniku Hrvatske televizije na ideju od prije nekoliko godina i mogućem dovoženju plina brodovima iz Qatara, odnosno, ulaganju u ukapljeni plin u čemu bi mogle sudjelovati i Hrvatskoj susjedne zemlje, konkretno Bosna i Hercegovina.
„Pa, ja bih vrlo rado prihvatio da naša jedna delegacija stručnjaka i Hrvatske i Bosne i Hercegovine otputuje u Qatar, da pozovu qatarske stručnjake da dođu k nama i da još jednom izanaliziraju i jednu i drugu lokaciju.“
Riječ je o LNG terminalu na Krku, ali i potencijalnom u Pločama iz kojeg bi se mogla opskrbljivati i šira regija.
„Ja sam razgovarao i s premijerom Sanaderom i on se slaže da bi bilo dobro nastaviti razgovore s Qatarom, ali da se prvo vidi što je s ovim domaćim, odnosno europskim konzorcijem.“
Glasnogovornik Ministarstva gospodarstva Tomislav Mazale podsjeća da je u Hrvatskoj upravo u toku javna rasprava o energetskoj strategiji koja obuhvaća i Adria LNG terminal na otoku Krku ,kao najpovoljniju lokaciju, a i nove dobavne pravce plinovodima, prije svega iz Kaspijskog bazena:
„Taj ,Adria LNG, konzorcij već je formiran, a čine ga najveće europske energetske kompanije. Dakle,to je u završnoj fazi i pitanje je koliko bi se sad taj Qatar uklopio u to i koliko bi ga članice Konzorcija i prihvatile. Međutim, u svakom slučaju tu ostaje mogućnost dogovaranja plina iz Qatara , dakle, da se ugovara plin iz Qatara koji bi se preko budućeg LNG terminala transportirao u Europu.“
Ni energetski strucnjak dr Tonči Tadić iz zagrebačkog Instituta Rudjer Bošković ne vidi ništa loše u plinu iz Qatara, ali podsjeća da su LNG terminali i dovoženje plina brodovima uvijek skuplji od plinovoda:
„Dakle, kad je riječ o nekakvom zajedničkom terminalu koji bi, recimo, bio rađen s BiH koja je u ovom trenutku ostala apsolutno ostakla bez izvora plina, onda i tu treba biti načisto što je čiji udio, tko sve investira u gradnju terminala, čije je terminal vlasništvo, on bi morao biti definitvno vlasništvo Hrvatske i podlijegati apsolutno hrvatskim zakonima, tko provodi daljnju distribuciju plina i, naravno, može li svaka strana zasebno dogovarati daljnje izvore plin za taj terminal. Drugo, potpuno je nejasno zašto u to uključiti samo spomenute države kad interes za kupnju takvog plina, preko te mreže, mogu imati i Madjari, pa i Slovaci, a čak i Česi.“
Direktor za razvoj Plinacra, hrvatske tvrtke koja se bavi transportom plina Goran Frančić podsjeca na projekt Jonsko-jadranskog plinovoda kojem je, uz Hrvatsku, Albaniju i Crnu Goru, sa zadrškom, ali, nedavno, ipak, pristupila i Bosna i Hercegovina:
«A povezivanjem na Jonsko-Jadranski plinovod, ono što je suština i nama, u našim planovima, je mogućnost transportiranja odnosno dobave plina iz Kaspijske regije za područje Jugoistočne Europe, kako same Albanije gdje bi se, eventualno, priključili, tako i Crne Gore i Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Pa, čak, u jednom optimističnom scenariju, kroz taj Jonsko-Jadranski plinovod bi određene količine plina mogle ići i dalje u tranzitu, za Zapadnu Europu.»
