Dostupni linkovi

Uoči Svjetskog prvenstva u rukometu


Arena Zagreb sportska dvorana sa 15.200 mjesta

Još je tjedan dana do početka Svjetskog prvenstva u rukometu za muškarce koje će se održati u sedam hrvatskih gradova. Sve je spremno za početak 16. siječnja, Hrvatska će nakon prvenstva biti bogatija za šest potpuno novih sportskih dvorana, a siromašnija za odgovor na pitanje – a tko će te dvorane održavati?

Na 21. po redu Svjetskom prvenstvu u rukometu za muškarce, sudjelovat će 24 reprezentacije, kvalifikacije će se igrati u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Zadru, Poreču, Puli i Varaždinu, a finale u glavnom gradu Hrvatske 1. veljače. U svim ovim gradovima, osim Pule, izgrađene su i potpuno nove dvorane, u kojima će se održavati svjetsko prvenstvo, a koje poslije ostaju gradovima i dvoranskim sportašima svih uzrasta, rangova i sportova. Hrvatski sportaši se nadaju što boljem plasmanu, a o koristima što će ih od svjetskog prvenstva imati hrvatska ekonomija i turizam, za naš radio govori glasnogovornik Prvenstva i Hrvatskog rukometnog saveza Zlatko Turkalj:

„Svjetsko prvenstvo će Hrvatskoj donijeti ogromnu korist, koja će se mjeriti u desetinama ili stotinama milijuna dolara marketinške vrijednosti u prisutnosti naših gradova i države na televiziji. Te sekunde i minute su od neprocjenjive vrijednosti za turizam i za promociju naše države. Finale prošlog Svjetskog prvenstva u Njemačkoj je gledano u više od 130 zemalja, što u izravnom prijenosu, što u snimci.“

Promocija ovogodišnjeg svjetskog rukometnog prvenstva održana je ujesen u 12 europskih metropola, a u njoj je osobno sudjelovao i državni tajnik u Ministarstvu turizma Branko Grgić. U kriznim vremenima treba ponuditi tržištu novi pristup i nove vrijednosti, a Grgić je sa promocija po emitivnim tržištima ponio dojam da je Hrvatska u tome uspjela:

„S obzirom kako je bilo na prezentaciji u Štokholmu, Kopenhagenu, Frankfurtu, Madridu i tako dalje, nadamo se da će doći određen broj gostiju i da će prezentacija hrvatskog turizma kroz održavanje Svjetskog prvenstva utjecati na njihovo odlučivanje.“

Izgradnja dvorana bila je popraćena nizom problema – od pucanja gradske vlasti u Osijeku, jer je tadašnji gradonačelnik, pravaš Anto Đapić, podnio ostavku nakon što je ulovljen da je udvostručio cijenu osječke dvorane, do odbijanja varaždinskih i porečkih vlasti da dodatno financiraju Svjetsko prvenstvo. Dvorane su građene na principu javno-privatnog partnerstva, i – ako je vjerovati političarima – troškovi nisu opteretili lokalne proračune.

Kako god bilo, kada 1. veljače navečer rukometaši krenu kućama, ostat će pitanje održavanja tih dvorana. Kolega novinar Branko Madunić napravio je malu analizu funkcioniranja takvih dvorana – primjerice, u budimpeštanskoj „Sportareni“, sa 12 i po tisuća mjesta, održava se svega tri ili četiri događaja mjesečno, dok čelni ljudi beogradske „Beoarene“, sa 20 tisuća mjesta, kažu da će biti profitabilni ako uspiju godišnje organizirati od 150 do 160 priredbi. Nijemci su već sa samim održavanjem prošlog svjetskog prvenstva zaradili – sa 600 tisuća posjetitelja i sa prosječnom cijenom ulaznice od pedesetak eura samo od ulaznica zaradilo 30 milijuna eura:

„Oni imaju strahovito veliko tržište, kod njih je rukomet jako popularan – iako je, doduše, popularan i u Hrvatskoj – tako da je to njima bilo profitabilno. Ali sudeći prema slučaju Budimpešte i Beograda, mislim da se to neće isplatiti financijski. S druge strane, kad se gleda ovo što se sada događa, kako to sada izgleda, čini se da su te dvorane pune, da ljudima treba igara. Tako da se ne usuđujem dati konačnu prognozu.“

A da interes doista postoji, potvrđuje i jučerašnji događaj iz Splita, kada su brojni građani čekali besplatne karte za sutrašnji prijateljski susret hrvatskih i slovenskih rukometaša u novoizgrađenoj dvorani. Sretnici su uspjeli dobiti karte:

„Treba čekati za rukometaše, zaslužili su to. Ovo je veliki događaj za Hrvatsku.“

„Čekamo sat i po.“

„Hoću da vidim rukomet, ali i dvoranu. Dva sata smo čekali, smrzli smo se, sad idemo popiti čaj.“

Oni Splićani koji su ostali bez karata reagirali su – kao pravi Mediteranci – burno:

„Čekamo ovdje od 10 uri i nema karata. Nisu normalni!“

„Policajci su sa strane dovodili ljude i uzimali karte.“

  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

XS
SM
MD
LG