Iako i sam političar, profesor i dramski pisac Dragan Koprivica činjenicu da Crna Gora nema precizno definisanu strategiju u kulturi koja bi, po njegovom sudu da o tome neko vodi računa, mogla biti najbolji crnogorski brend ovako objašnjava:
"U okviru današnjih stavova političkih snaga čini mi se da je za kulturu i dalje ostavljeno počasno i dosta tužno na posljednje mjesto."
Kao ilustraciju brige, odnosno nebrige, o tome da sve kulture i etničke zajednice koje egzistiraju dobiju šansu profesor Koprivica navodi:
"Ako uzmete podatak da KIC Tuzi za godinu dana ima nekolike stotine eura, onda je to priča bez presedana, i priča koja vodi ka totalnoj devastaciji pogleda na kulturu u Crnoj Gori."
Sa druge strane, publicista Rajko Cerović navodi da država Crna Gora ne brine naročito ni o promociji crnogorske nacionalne kulture, pa navodi:
"U Crnoj Gori djeluje Srpska pravoslavna crkva, to je direkto upreno protiv crnogorske nacionalnosti u Crnoj Gori, subjektiviteta i tako dalje, ne treba to da obrazlažemo i još uvijek to traje. Država se ne usuđuje da tu napravi neki značajan prelom jer crkva je prije svega i institucija kulture tako da ne možemo reći ni da su Crnogorci baš ravnopravni."
Cerović, kao i ostali sagovornici, kaže da još ne postoji valjani državni, kulturni koncept ili strategija:
"Recimo, pojava nekih kulturnih institucija manjinskih naroda prihvata se sa poštovanjem i odobravanjem, nema nekih otpora kao što je formiranje institucije Almanah koje objavljuje rezultate istraživanja islamske kulture u Crnoj Gori, islamske tradicije i tako dalje. Nije to nekom državnom voljom napravljeno, nego je niklo u jednom spontanom trenutku kada su se intelektualci te nacionalnosti organizovali, krenuli, još uvijek su subvencije te vrste nedovoljno izražene, ali se ljudi snalaze i sada se osniva hrvatski radio u Tivtu. Očekuje se da će tih institucija biti sve više."
Upravo pomenuti Almanah za njegovanje i promociju bošnjačko-muslimanskog kulturnog nasljeđa sopstvenim je snagama na kulturnu scenu izbacio niz kvalitetnih produkata. Urednik i istoričar doktor Šerbo Rastoder kaže da pomaka ima, ali da teško može da se govori o ravnopravnoj koegzistenciji različitih kultura, posebno ako se uzmu u obzir egzaktni podaci:
"A oni su takvi da sve ono što pripada kulturi manjinskih zajednica se finansira posredstvom fondova namijenjenih nevladinim organizacijama. Što to znači? To znači da ne postoji niti jedna institucija kulture manjinskog naroda u Crnoj Gori, bar da ja znam, koja bi bila budžetski vezana na neki način i čije bi finansiranje bilo budžetski vezano. Sa druge strane, najveći izvor prihoda za finansiranje kulture manjinskih zajednica je novoosnovani Fond za manjine saglasno novom Ustavu i novom Zakonu o manjinama. Ja sam pisao tom fondu i o činjenici da su sredstva tog fonda nevjerovatno mala, odnosno za taj fond se izdvaja O,15 posto budžeta, a kolika je ta stavka dovoljno je uporediti sa činjenicom da se za Javni servis po novom zakonu izdvaja sedam puta više iz budžeta. Jedna insitucija od izuzetnog značaja je očigledno i prevashodno iznad svega i za vladajuću elitu po budžetu ima sedam puta veći budžet nego što ima Fond za manjine koji bi na neki način trebalo da opsluži kulturne potrebe i zahtjeve negdje preko 50 posto crnogorskog stanovništva."
