Dostupni linkovi

U selu Kamanje, u gornjem toku rijeke Kupe, uz slovensko-hrvatsku granicu Božić se čeka bez potrošačke groznice, čuvaju se uglavnom stari običaji, ali prihvaćaju i neki novi.

Sedamdesetogodišnja Marica Mateljan iz Malog Vrha Kamanjskog kaže da joj je od novih najdraže kićenje kuća žaruljicama, pa cijelo selo ovih blagdanskih dana, 'svitli kak' u Betlehemu':

«Sve je siromašnije, al' se ljudi boriju nekak da se to postavi, ta ukrasna rasvita. Lampice se najprije postaviju i rasvetljeno sve je. Na Božić i na Novu godinu bu celu noć svitelo i - lipo bude.»

RSE: A što je sa poklonima?

«Eeee,od poklona pri nas tega niko nima. Ništa ni triba pod bor! Niiiišta. To ni običaj. Prij' su znali davat samo jedni drugima 'božićnicu' –jabuku i tak' nekaj.....to su tak mladi jeni drugema, al' poklona nema pri nas još za sad nigdo. I na to niko niš i ne misli, na to da bi kaj dobio...»

U Mateljanovoj su kući tri obitelji, svatko u svojem dijelu – u sredini Vilko i Marica, u prizemlju njihov sin Marijan i supruga Jožica, a u potkrovlju nedavno oženjeni unuk Marko i njegova Lidija:

«Aaaa, priprema se za Božić ki kak' more. Al' saki ima za Božić obavezno puricu, a može bit i mlada kokica, ni važno. Mi svi i koljemo i onda imamo kaj jesti i pripravit. Kobasa obavezno mora bit. Prije to nismo smeli, a sada možemo to jesti i na Badnjak. Za večeru na Badnjak je obavezno i sarma. I onda, nakon večere, idemo k' 'ponoćki'. A pri' se ni smilo jist dok se ni došlo od ponoćke. Sad se slobodno jede..hahaha. Veliju da kad se dite rodi, da onda triba vesel bit, a na postit. To su sad tak' napravili, da, da. Isus se rodil i onda je veselje, pucaju i tak.»

Čak dok se na Badnjak u Kamanju i postilo, rijetko je tko jeo bakalar:

«Mi smo uvik 'mali one male ribice, nismo bakalar nigdar. Nis' ga nigdar ni kušala. I ne znam kak' izgleda,haha. Pri nas, to su bile obične, male ribice, a ne bakalar. Nam' je on preskup, mi rajše kaj je jeftinije..hahah.»

Nakon večere je Ponoćka u crkvi koju rijetko tko propušta:

«Ja još nisam izostavila nijednu, navršila sam 70 let, ali 50 put' sam bila na Ponoćki, to sam sigurna, a i puno više.To...to mi je nekakvo veselje, idem s društvom, onak' po noći, točno u pol noći. Stižu u crkvu sa svih strana. A moj Vilko (muž) neće baš više ić' ,on rajše prespi doma.»

...tiha noć,sveta noć.....

« Baš tu vu Kamanju, kad idemo s Ponoćke, onda ki je brže došal doma, gorjilo nam je v peći, onda smo morali 'zroštat' žerjavku i veli - 'koliko iskirc' toliko pipic!' hehehe. Pilića, znate. Baca se van žar i lete iskrice...da,da..koliko iskric' toliko pipic'.....

Na sam Božić sva je obitelj na okupu.

«Imamo uvik nekaj od 'živaćeg' (perad) i od svinjskega, a kolači i gibanice, to se isto peče, to je obavezno. Da, da, kolači moraju bit'...i orihnjača. Orihnjača i kolači i, onda, ideju i gosti. Mala dica iz sela dojdeju. Pri' su znali da su dobili samo narandžu ili 'božićnicu-jabuku' ili tak' nekaj, a danas samo novce prosiju,heheh. Samo, na Božić ženske ne smiju ić' v' selo, ni curice...samo muški, jer kažu da je onda sreća ak' muški dojde prvi u kuću, da prvi čestita Božić neg' ženska.»

RSE: Kako se čestita Božić, kako se kaže?

«Sretan Božić! Da,da,i drugo ništa. Tak i župnik v crikvi nam čestita-sretan Božić! I kaj ?!»

  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG