Kako sada stvari stoje, BiH mogla bi dočekati ulazak u Evropsku uniju kao zemlja sa veoma ozbiljnim problemom depopulacije, odnosno gubitka stanovništva. Stopa prirodnog priraštaja u stalnom je padu u poslijeratnom periodu, a prošle godine je prvi put bila negativna. U 2007. godini, prema podacima državne Agencije za statistiku, broj umrlih je bio za oko 1.200 veći od broja novorođenih osoba. Koliko je situacija ozbiljna govori i podatak da je 1996. broj rođenih bio za preko 20.000 veći od broja umrlih, a podaci pokazuju da se pogoršavanje demografske slike i nastavlja i u ovoj godini.
Demograf iz Sarajeva Ilijas Bošnjović:
„Ovo još takoreći nestabilno društveno i političko stanje u BiH samo pogoršava tu inače nepovoljnu situaciju. I zaista mi iz godine u godinu imamo da je stanovništvo BiH u situaciji da je taj način reprodukcije zapao u jednu situaciju koja ne izgleda dobro.“
Nizak priraštaj na državnom nivou posebno je uzrokovan manjkom rođene djece u RS. Više umrlih od rođenih bilježi se još od 2002. godine, a procjene su da u tom entitetu za oko pet godina nestane oko 10.000 novih školaraca. Savjet za demografsku politiku pri entitetskoj vladi priprema populacionu politiku koja bi trebala činiti niz mjera da bi se natalitet povećao. Potpredsjednik Savjeta Draško Milinković:
U Federaciji BiH takođe je prisutan pad priraštaja, ali je on još uvijek blago pozitivan. Iako svjesni problema depopulacije, u tom entitetu za sada nema konkretnih mjera populacione politike. Pomoćnik ministra rada i socijalne politike Federacije BiH Asim Zečević kaže da je podrška vidljiva jedino u dijelu finansijske pomoći porodiljama, ali da se i to ne primjenjuje u svim kantonima:
„To su vrlo simbolične podrške u odnosu na problem koji objektivno postoji u BiH kad je riječ o populaciji. Mi smo zemlja koja malo na to polaže i prilično starimo, tako da će to jednog dana biti veliki problem. Imaćemo veliki broj starog stanovništva i postavljaće se pitanje kako osigurati potrebna sredstva za zaštitu takvog stanovništva - i ko će ta sredstva zaraditi.“
„Tako se ljudi tuže uvijek iznova kad sam među njima, u selima gdje su ostaci ostataka:’Biskupe, mi ovdje ne pripadamo nikome. Nama kažu predsjednici mjesne zajednice i općine nemamo mi s vama ništa. Idite nabiskupu, nek on se za vas pobrine. Nek vam on obnovi kuću, nek vam on nabavi kravu, ili napravi put, il’dovede struju.’ Netko ko bi se, sad hipotetički govorim, malo pozabavio brojkama može izračunati godinu i dan kada će zadnji katolik ovdje umrijeti i nestati.“
O razlozima slabog nataliteta, možda, bi najbolje mogli reći roditelji koji danas u BiH imaju više djece. Banjalučanin Jovan Radovanović, otac četvoro djece i predsjednik banjalučkog Udruženja roditelja sa četvoro i više djece, smatra da vlast zatvara oči pred stvarnim potrebama višečlanih porodica:
„Nije njima materijalni problem zato što su im puni džepovi, ali onima koji nemaju? U preko 70 posto tih porodica nijedno ne radi. A treba šestero usta nahraniti, samo da je četvero djece.“
Demograf iz Istočnog Sarajeva Stevo Pašalić kaže da su vrlo jasni potezi koje bi trebalo preduzeti da se poveća procenat priraštaja:
„Nemamo mi tu šta da izmišljamo ponovo toplu vodu. To su, prije svega, direktna materijalna davanja za treće i četvrto dijete u nekom iznosu - obično se ide na prosječan lični dohodak, za što mi u ovom trenutku, vjerovatno, nemamo novac - da bismo dostigli prostu zamjenu generacija. Ako bismo to počeli da primjenjujemo odmah, pretpostavka je da bismo za narednih 15-ak godina uspjeli da izjednačimo broj rođenih i broj umrlih. Ovdje ne pominjemo drugu bitnu demografsku komponentu, a to su migracije, odnosno migracioni saldo. Ako bismo to dodali, a mi smo još uvijek emigracioni prostor, onda se demografska slika usložnjava, nažalost, u negativnom smislu.“
Ilijas Bošnjović mišljenja je da bi jasna populaciona politika na nivou države mogla popraviti situaciju, ali da će do toga teško doći dok se ne stabilizuje situacija u zemlji, odnosno dok politički lideri problem prirodnog priraštaja ne stave na prvo mjesto svojih prioriteta.
