„Devedesetih godina je, na jedan vrlo jedak i ironičan način, komentirao političku i društvenu zbilju, jedan krah vrijednosti i etičkog sustava koji je do tad postojao, kao i nemogućnost konstituiranja jednog novog etičkog sustava, unatoč svim proklamacijama o duhovnoj obnovi.“
Igor Mandić je na svoj poznati način kazao kako je sve o Arsenu napisao u eseju davne 1983. godine:
„Ja se bogami više oko Arsena neću truditi – dosta mi ga je. Sedamdeseta mi je godina tek i dosta je bilo.“
Ljubljanski šansonjer i frontman „Lačnog Franza“, Zoran Predin, trebao je na skupu održati referat na temu „Tamna strana Arsena“, međutim...
„Polako smo došli do najavljene teme, koja je ipak toliko kompleksna i prepuna osjetljivih i diskutabilnih podataka, da zbog nedostatka vremena predlažem dragom laureatu da je, ako smijem, izložim povodom njegove osamdesetogodišnjice. Neka se nakupi još malo materijala. A do tada – Bog te živija, Arsene!“
Arsen se nakon operacija teške bolesti i još niza operacija preporodio, ali nismo izdržali ne postaviti vrlo obično pitanje:
Otkud Vam energija?
„To me pitaju svi, na čelu sa mojom ženom. Sad sam se i ja počeo to pitati. Ali, što drugo imam nego raditi? Ustanem u pola šest ujutro, najprije čitam, onda slušam, do prije pola jedanaest ne kontaktiram i onda počinjem pisati… Nemam hobija, ne idem pješke na Kraljičin zdenac, ne skijam, nakon bolesti sam prestao roniti. Bio sam odličan plivač, međutim gotovo je i to. Dakle, ostaje mi raditi, u okviru svojih skromnih sila.“
Iako je u Zagrebu 51 godinu, Arsen je Šibenčanin i Mediteranac i – ako ima neku pouku i poruku – ona nije ništa drugačija nego rimskog cara u ostavci, Dioklecijana, pred dvije tisuće godina:
Objašnjena je zagonetka
sad kad na vrata kuca smrt;
trebalo nam je otpočetka
gajiti smokvu, kopati vrt.
Koliko mora i planina
da se na kraju stekne nauk:
prava je mudrost kraj Solina
saditi kupus, dame i gospodo, saditi luk.
