Dostupni linkovi

Sedamdeseta obljetnica života Arsena Dedića


Arsen Dedić

U Hrvatskom društvu pisaca obilježena je u ponedjeljak sedamdeseta obljetnica života njihovog člana, šansonjera, pjesnika i člana Kluba liječenih Šibenčana – Arsena Dedića.

Dvadeset i šest knjiga poezije, nebrojene gramofonske ploče i CD-i, rad na glazbi za 235 kazališnih predstava, to je samo vidljivi dio traga što ga je za sobom ostavila, po ocjeni Vjerana Zuppe, jedna od nekoliko najvažnijih i najutjecajnijih osoba hrvatske kulture – Arsen Dedić. Jedan od velikih pjesnika ljubavi, ali bez opasnosti da ode u patos i kič, jer je i najsnažniji sentiment znao ispreplesti sa ironijom i autoironijom, kazao je Velimir Visković. Iako načet ozbiljnom bolešću, Arsen ni u devedesetima nije šutio:

„Devedesetih godina je, na jedan vrlo jedak i ironičan način, komentirao političku i društvenu zbilju, jedan krah vrijednosti i etičkog sustava koji je do tad postojao, kao i nemogućnost konstituiranja jednog novog etičkog sustava, unatoč svim proklamacijama o duhovnoj obnovi.“

Igor Mandić je na svoj poznati način kazao kako je sve o Arsenu napisao u eseju davne 1983. godine:

„Ja se bogami više oko Arsena neću truditi – dosta mi ga je. Sedamdeseta mi je godina tek i dosta je bilo.“

Ljubljanski šansonjer i frontman „Lačnog Franza“, Zoran Predin, trebao je na skupu održati referat na temu „Tamna strana Arsena“, međutim...

„Polako smo došli do najavljene teme, koja je ipak toliko kompleksna i prepuna osjetljivih i diskutabilnih podataka, da zbog nedostatka vremena predlažem dragom laureatu da je, ako smijem, izložim povodom njegove osamdesetogodišnjice. Neka se nakupi još malo materijala. A do tada – Bog te živija, Arsene!“

Arsen se nakon operacija teške bolesti i još niza operacija preporodio, ali nismo izdržali ne postaviti vrlo obično pitanje:

Otkud Vam energija?

„To me pitaju svi, na čelu sa mojom ženom. Sad sam se i ja počeo to pitati. Ali, što drugo imam nego raditi? Ustanem u pola šest ujutro, najprije čitam, onda slušam, do prije pola jedanaest ne kontaktiram i onda počinjem pisati… Nemam hobija, ne idem pješke na Kraljičin zdenac, ne skijam, nakon bolesti sam prestao roniti. Bio sam odličan plivač, međutim gotovo je i to. Dakle, ostaje mi raditi, u okviru svojih skromnih sila.“


Iako je u Zagrebu 51 godinu, Arsen je Šibenčanin i Mediteranac i – ako ima neku pouku i poruku – ona nije ništa drugačija nego rimskog cara u ostavci, Dioklecijana, pred dvije tisuće godina:

Objašnjena je zagonetka

sad kad na vrata kuca smrt;

trebalo nam je otpočetka

gajiti smokvu, kopati vrt.

Koliko mora i planina

da se na kraju stekne nauk:

prava je mudrost kraj Solina

saditi kupus, dame i gospodo, saditi luk.

  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG