Dostupni linkovi

Gore nego lani, a bolje nego dogodine


Javne kuhinje u Sarajevu imaju sve više korisnika

Godinu koja je na izmaku obilježila je globalna financijska kriza i recesija koja je zahvatila najveće svjetske ekonomije. Potresi nisu zaobišli ni države regije. Još početkom jeseni, političari su govorili da kriza neće zakucati na balkanska vrata, pa su počeli mijenjati mišljenje. Neke su države došle „u bananu“, kako je to primijetio hrvatski premijer, no i druge su se tranzicijske ekonomije počele drmati. Godina 2008 bi se rado zaboravila. Mnogi su ostali bez posla, mnoge penzije su ispod ljudskog dostojanstva, a mnogi niti u perspektivi ne mogu računati da će živjeti od svoga rada. Ekonomisti predviđaju da će i 2009. godina biti godina teškog življenja.

Navlačenje budžeta i izvlačenje iz novčanika


U Bosni i Hercegovini (BiH) izgleda da većina političari ne shvaća koliko je ozbiljno stanje u gospodarstvu zemlje. Ekonomisti i sindikalci, mnogo su pesimističniji kada je u pitanju godina 2009. Zašto politika ne želi shvatiti koliko je duboka kriza koja već trese Bosnu i Hercegovinu – istraživala Maja Bjelajac:


Da će 2009. biti teža od godine koja je na izmaku, mišljenja je profesor međunarodne ekonomije na univerzitetima u Sarajevu i Mostaru Vjekoslav Domljan. Navodeći ekonomske parametre koji na to ukazuju, objašnjava da BiH može očekivati manju stopu privrednog rasta koja će se kretati između četiri i po i šest posto:


„Možemo očekivati probleme, pogotovo u izvoznom sektoru. S jedne strane će konkurencija biti oštrija, a s druge strane, kod nas se javni rashodi povećavaju, prema tome naša privreda će biti manje konkurentna u težim izvoznim uvjetima na tržištu. Naravno, to će se dalje odraziti i na zaposlenost i na plaće i tako dalje.“


Bosna i Hercegovina će indirektno osjetiti posljedice recesije, tvrdi ekonomski analitičar Dražen Simić:


„Činjenica je da će u budžetima faliti novca, što zbog primjene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (što znači manje novca od carina), što zbog generalne situacije u kojoj su se našli budžeti, što zbog nerealnih obećanja o socijalnim davanjima. Tako da će država vjerojatno posegnuti za svim mogućim sredstvima da namakne što je moguće više novca; što je loša vijest za privredu koja je ionako opterećena doprinosima i različitim indirektnim i direktnim porezima. Tako da postoji realna opasnost da će, u najboljoj varijanti, država zadržati sadašnji nivo opterećenja, a u onoj lošijoj, da će se poslužiti vlastitom maštom da smisli što je moguće više različitih načina da navuče novac u budžet.“

Požar se ne gasi lončićem vode


Najveći problem je što vlasti BiH, na svim nivoima, ne žele priznati koliko smo pogođeni ekonomskom krizom, objašnjava ekonomista Svetlana Cenić:


„Vlasti troše preambiciozno i preoptimistično, zaboravljajući kakvo je stanje na terenu, odnosno namjerno ne žele da vide kakvo je stanje na terenu. A dok god to ne priznaju, ništa neće ni uraditi na rješavanju tog pitanja. I tako se vrtimo u krugu njihovog odbijanja da vide istinu i naše potrebe da vidimo da neko to konačno rješava. A ne da se naknadno požar gasi lončićem vode, što je, izgleda, namjera.“

Odnos najviše penzije i najviše plate u Republici Srpskoj (RS) je jedan naprema 32. U Federaciji je iznad 20.
Jedna poslovica kaže da siromaštvo i strah stvaraju lažljivce. Otuda možda i tvrdnje bosanskohercegovačkih vlasti da kriza neće pogoditi zemlju u kojoj je gotovo petina stanovnika siromašna. Predsjednik Sindikata BiH Edhem Biber smatra da vladajuće strukture govore istinu kada kažu da ih kriza neće pogoditi. Ona će pogoditi građane BiH, kaže Biber, jer su vlasti BiH sebi dodijelile evropske plate:

„Odnos najviše penzije i najviše plate u Republici Srpskoj (RS) je jedan naprema 32. U Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) je iznad 20. To je pokazatelj poremećenih parametara ovdje. Elita se obezbijedila i ne vodi puno računa o običnom čovjeku.“


Kada je riječ o prognozama za narednu godinu, u Savezu sindikata RS najviše strahuju od niskih plata. Predsjednica Saveza Ranka Mišić se pita kako preživjeti 2009. godinu sa platama u privredi koje se kreću između 250 i 420 konvertibilnih maraka:


„Zabrinuti smo jer u okruženju, a evo i u BiH, neka preduzeća već najavljuju smanjenje već ionako malih plata; isto tako najavljuju i otpuštanje radnika. Tu postoji još jedan jako opravdan strah, a to je zloupotreba ekonomske krize od strane pojedinih poslodavaca. Ne smijemo zaboraviti da mi imamo najjeftiniju radnu snagu u okruženju i sigurno da će biti vrlo zanimljivo pratiti ova dešavanja kada su u pitanju radna mjesta – da li će se zaista raditi o posljedici ekonomske krize ili o samovolji poslodavaca koji će prijetiti radnicima rečenicom: ,Ili ćeš raditi za 100-200 maraka ili ćeš ostati bez radnog mjesta!‘.“


Ekonomista Svetlana Cenić podsjeća na neodgovornost bosanskohercegovačkih vlasti koje povećavaju akcize, poreze i doprinose, u situaciji kada cijeli svijet smanjuje opterećenja na građane i privredu. A kome će se na kraju ispostaviti račun, Cenićeva nema dilemu:


„Ja sa žaljenjem konstatujem da će svu tu neodgovornost da plati običan građanin.„


Nevolja tera da se političarima poveruje


Građani Srbije, njih 82 posto anketiranih, vjeruje da će svjetska ekonomska kriza utjecati na situaciju u Srbiji, njihov budžet, i prvi put vjeruju upozorenjima domaćih političara. Također i privrednici ističu da će smanjena potražnja, na izvoznim tržištima, utjecati na proizvodnju i pad životnog standarda. Priredio Radovan Borović:


Za većinu građana Srbije, nova 2009. godina će biti puna neizvesnosti, protkane strahom od posledica svetske ekonomske krize. Prognoze o posledicama krize izazivaju strah i od gubitka radnog mesta, ali i od manje novca za životne potrebe:


„Kad se približava nešto što je loše, čini mi se da uvek dolazi brže. Sve što možemo da uradimo je da pokušamo da nam i ta 2009. godina prođe što bolje.“

„Biće kako ispade. Neće biti dobro, to je sigurno. Uglavnom štedim na izlascima.“

P
rvi put, čini se, građani Srbije su spremni da poveruju svojim političarima. Kako se procenjuje, ekonomsku krizu i njene posledice prvi će osetiti privrednici, i to pre svaga izvoznici, zbog krize potražnje na svetskom tržištu. Vlada Srbije namerava preduzeti mere za ublažavanje efekata svetske finasijske krize i povećanjem iznosa sredstava za garanciju izvoznih poslova, kaže potpredsednik Vlade Božidar Đelić:


„Prioritet svih prioriteta će biti očuvanje radnih mesta. Naši građani ne mogu očekivati sledeće godine značajan napredak svog životnog standarda, ali sve mere koje mi u ovom momentu preduzimamo su orijentisane na to da sledeće godine ne dođe do pada njihovog životnog standarda.“


Kompanija Hemopharm, koja posluje u sastavu nemačkog koncerna Strade, naprotiv, u izvozu vidi svoju šansu. Direktor Hemopharma Miodrag Babić:


„Planiramo rasti. Od nove godine ćemo imati pozitivnu razliku od preko 50 miliona eura, a dogodine blizu 100 miliona eura. To je prilika za nabavke sa nižim troškovima, što će Strade grupa da iskoristi, uključujući Hemopharm.“


Automobilski pogoni u Kragujevcu

I najavljeni dolazak Fiata u kragujevačku Zastavu, u svetlu globalne ekonomske krize, postao je posao pod znakom pitanja. Međutim, čelnici srpske vlade uveravaju javnost da je ugovor sa Fiatom velika izvozna šansa Srbije. Ministar Mlađan Dinkić:


„Čuli ste da je Fiat zatvorio svoje fabrike u Italiji. S druge strane, neke njegove druge fabrike u svetu nastavile da rade. Čak, štaviše, u Poljskoj je proizvodnja povećana. Tu se proizvode modeli ,Panda‘ i ,Ćinkvećento‘, za kojima je povećana potražnja u svetu. Imajući u vidu da će se u Kragujevcu proizvoditi mali gradski automobili, ovdje će se taj projekat realizovati. Imamo potpisan ugovor, kreće anketiranje radnika, kreće rekonstrukcija fabrike, uskoro se aktivira linija za proizvodnju fiata ,Punto‘. Mi nastavljamo naš projekat.“


Oko 60 odsto izvoza Srbije proizvodi se u šest sektora koji su direktno izloženi uticajima krize na svetsko tržište. Jedan od izvoznika na tržište regiona je Ball Packaging Europe. Menadžer ove kompanije Miloš Uzelac, ovako je odgovorio na naše pitanje – da li strahuje za smanjene izvoznih aktivnosti:

„Postoji jedna doza straha, ali mi preduzetnici i privrednici moramo da razmišljamo hrabro, moramo da idemo napred bez obzira na sve to. Videli ste da Nemci pokušavaju da prebace svoj deo ovde kod nas, što znači da oni imaju krizu tamo. Prebacivanjem pogona ovde, faktički će doći do smanjivanja njihovih gubitaka, odnosno do povećanja broja radnih mesta kod nas. Tako da mi na taj način osećamo te nekakve post efekte njihove krize.“


Ipak anketa 100 najvećih izvoznika Srbije pokazuje da je moguća stagnacija izvoza. Iako se kriza već odražava na pojedine delatnosti u Srbiji, privrednici procenjuju da posledice u Srbiji neće biti toliko izražene kao u razvijenim zemljama. Prvo čega se građani odriču u ekonomskoj krizi je luksuz. Kako se to smatra privilegijom bogatih, pitanje je šta je kome luksuz i ko se čega mora odreći:

„Nemam puno od čega da uštedim, pošto sam student. Možda jedino na izlascima, zimovanjima i letovanjima.“

„Nema ništa, tako da nemam ni od čega da uštedim. Mene se ova kriza neće dotaći – niti šta imam, niti šta želim.“
„Očekujem da ću živeti lošije. Već su krenule najave od strane poslodavaca da će smanjiti plate za nekih 10-20 posto. To me se direktno dotiče, s obzirom da živim od svoje plate, nemam dodatni izvor prihoda. Tako da očekujem lošiji kvalitet života sledeće godine.“

Beograd, život u "kartonskom gradu"

I na kraju, ako je za utehu, i pored svetske ekonomske krize, kreditni rejting Srbije nije oboren.


Sindikati upozoravaju


Ocjene 2008. godine, u Crnoj Gori se kreću od sasvim pozivnih do krajnje negativnih. Realna ocjena se nalazi, vjerovatno, negdje u sredini, ali je sigurno da kraj tekuće godine obilježava strahovanje za budućnost, zbog nadolazeće ekonomske krize. Iz Podgorice Esad Krcić:


U Savezu sindikata, 2008. godina se ocjenjuje kao godina rješavanja nekoliko elementarnih socijalnih problema, ali se uprkos određenim pozitivnim pokazateljima, izražava nezadovoljstvo povećanjem cijena, koje je poništilo značaj povećanja plata. Predstavnik Sindikata Zoran Đurišić kaže da je naročito važno što su građanima, koji su tokom tranzicije ostali bez posla, isplaćene naknade:

Nekoliko puta smo energično protestovali protiv povećanja cijena. Sada opet energično tražimo da se subvencije goriva, električne energije i tako dalje odraze i na pad cijena.
„Žrtve tranzicije smo na neki način pokušali da obeštetimo. Naravno, to obeštećenje nije adekvatno, ali smo uradili koliko smo mogli i mislim da je s te strane uspješno. Drugo, stopa nezaposlenosti je jako mala. Međutim, ono što nas brine je povećanje cijena zajedno sa povećanjem plata. Nekoliko puta smo energično protestovali protiv povećanja cijena. Sada opet energično tražimo da se subvencije goriva, električne energije i tako dalje odraze i na pad cijena. Međutim, to su već relacije koje rješava tržište, koje rješava država, koje Sindikat sam ne može da riješi, osim u okviru socijalnog partnerstva sa vladom i poslodavcima.“

Tekuća 2008. godina je za zaposlene u Crnoj Gori godina poraza, smatraju u Uniji slobodnih sindikata, u kojoj kažu da se 2008. godina, po svom pogubnom značaju za radnike, može smatrati istorijskom.


U ovoj godini je usvojen neoliberalni Zakon o radu, kojim su svi radnici dovedeni u najamni odnos, a s druge strane, krupnom kapitalu je data dodatna mogućnost da profitira na teret zaposlenih, kaže Srđa Keković, generalni sekretar Unije, koja nastoji da se, kao konkurentski sindikat, nametne kao jedan od socijalnih partnera:


„Osim toga, tokom godine smo imali novo povećanje cijena roba i usluga, a svi znamo da od januara 2007. godine nije došlo do povećanja najniže cijene rada za koju su najdirektnije vezana sva socijalna davanja, pa samim tim i penzije i mnogo šta drugo. I konačno, to je bila godina u kojoj je Vlada Crne Gore nastavila da ignoriše većinski dio sindikalnog pokreta Crne Gore, koji je 1. novembra ove godine bio primoran da formira Uniju slobodnih sindikata. Posljedice nekomunikacije sa sindikatima se mogu vidjeti na standardu građana.“


Ekonomski analitičar Vasilije Kostić smatra da će se 2008. godina, i pored određenih negativnih pokazatelja, ipak zabilježiti kao uspješna za crnogorsku ekonomiju:


„Određeni ekonomski pokazatelji bi mogli biti bolji. Ali, sve u svemu, 2008. godina je definitivno uspješna kada se radi o ekonomiji. Rast društvenog bruto proizvoda u Crnoj Gori je u 2008. godini ostvaren po izuzetno visokoj stopi (oko osam posto), što znači da je Crna Gora imala ekspanzivan ekonomski rast. Pokazatelj za koji se može reći da nije bio dobar u prošloj godini je konstantan rast uvoza crnogorske privrede. Što upućuje upućuje na slabu konkurentnost crnogorske privrede i visoku uvoznu zavisnost, zatim inflaciju i visoku državnu potrošnju.“


Predviđanja za narednu godinu karakterišu efekti globalne ekonomske krize. U sindikatima najviše strahuju od gubitka radnih mjesta. Zoran Đurišić, iz Saveza samostalnih sindikata, ipak smatra da je najopasnije ako globalna ekonomska kriza postane izgovor poslodavcima:


„Oni bi globalnu krizu mogli da iskoriste kao razlog ili motiv za otpuštanje radnika. Strahujemo od toga. Drugo, strahujemo i od toga da se proizvodnja u Crnoj Gori ne zaustavi, da ne bude prevelikog zastoja, i u turizmu i u građevinarstvu i u svim ovim djelatnostima od kojih je najviše zavisio u prošloj godini rast crnogorske ekonomije. Mislimo da ti parametri mogu biti usporeni. A na to možemo reagovati samo zajednički.“

Već se sada pokazuje da će posljedice krize biti zatvaranje radnih mjesta, i to u velikom broju. Prva indikacija je zatvaranje vrlo atraktivnih gradilišta koja su pompezno najavljivala da će u crnogorsku privredu uliti milijarde eura.
Kriza od građevine do trgovine


Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković upozorava da se efekti krize već pokazuju, i kaže da je posao sindikata da spriječi da zaposleni plate ukupnu cijenu teške situacije koja slijedi:


„Već se sada pokazuje da će posljedice krize biti zatvaranje radnih mjesta, i to u velikom broju. Prva indikacija je zatvaranje vrlo atraktivnih gradilišta, koja su pompezno najavljivala da će u crnogorsku privredu uliti milijarde eura. Druga stvar koja je takođe bitna jeste činjenica da u Kombinatu aluminijuma najavljuju gašenje određenih pogona, špekuliše se i sa hiljadu radnika viška. Takođe vidimo krizu u Željezari. Duvanski kombinat se takođe nije prodao, upravo zbog te krize, što otvara novo pitanje upošljavanja oko hiljadu radnika. To će se odraziti i na trgovinskoj djelatnosti, jer će opasti kupovna moć građana. Prema tome, izvjesno je da će ta kriza biti velika.“


Strahovanja sindikalaca potvrđuje i ekonomski analitičar Vasilije Kostić, koji kaže da globalna kriza više nije finansijska, već ekonomska:


„Ona se polako preliva i na realni sektor. Što znači da će rezultirati manjom proizvodnjom, rastom nezaposlenosti, ali i rastom državne potrošnje. Jer, na osnovu ovoga što vlada projektuje, može se izvesti zaključak da će vlada pkušati da ublaži krizu, osim mjerama koje su objavili, i javnim radovima odnosno nekim velikim infrastrukturnim projektima. Što, naravno, može dodatno da podstakne rast crnogorske ekonomije, ali može i da izazove određene probleme.“


Malo je optimizma


U Hrvatskoj vlada konsenzus o tome da će se 2009. godine živjeti teže nego 2008. Još ostaje vidjeti što će ta kriza roditi? U svakom slučaju, kažu naši sugovornici, stagnaciju u ekonomskom razvoju, možda socijalni bunt, a možda i izvanredne izbore. Goran Vežić najprije je pitao Splićane kako su živjeli u 2008. i kako će se živjeti u idućoj godini:


„Ne daj Bože druga ovakve.“

„Bojim se da će ova što dolazi biti još gora od prethodne.“

„Svi vidimo kako je. Hoće li se popraviti, tko to zna. Ljudi su tužni.“

„Daj Bože da bude bolje i da bude mira.“

„Život je svakim danom sve teži. Od mirovine se ne može živjeti, a zdravlje napušta. Sljedeće godine će biti još gore. Bit će najteža godina do sada. Govorim iz iskustva – ove godine je bilo gore nego lani, pa će dogodine biti gore nego ove.“

„Slažem se da će biti gore. Nema nikakvog izgleda da bude bolje.“


Ljudi su skloni zaboraviti ono što je prošlo, razmišljaju o onome što će biti. Po njima će slijedeća godina biti loša? Koliko? Puno toga zavisi od

onih koji vladaju, kaže sociolog Zoran Malenica:

„Ne možemo biti veliki optimisti. Čini se da je ova sadašnja situacija i aktualnu vlast i čitavu političku elitu zatekla nespremne, odnosno nije se predviđalo da će problemi doći tako brzo. U tom pogledu je, nažalost, teško biti optimista.“

Nitko od političara nema ozbiljan antikrizni program, da se održi stabilnost i sigurnost i da se ta godina gospodarski prevlada.
I ekonomist Branimir Lokin smatra da bi se političari trebali zabrinuti:


„Nitko od njih nema ozbiljan antikrizni program, nema ozbiljnu orijentaciju prema određenoj točki odnosno cilju, a to je da se održi stabilnost i sigurnost i da se ta godina gospodarski prevlada. Koliko ja vidim, oni se i dalje nadmeću oko vlasti, nadmeću se oko toga tko će kome više podvaliti, a nas pritišću brige iznutra i iz vana.“


Lokin je uvjeren da će 2009. godina biti teška:


„To će sigurno biti godina zaoštrenih odnosa, budući da će osnovnih pokazatelja, to jest stopa rasta bruto domaćeg proizvoda tendirati prema jedan, pa čak možda i prema ništici, odnosno možda neće ni biti rasta. To je, znači, već najava da će se javiti problemi u nizu sektora, da će se negdje na neki način javiti i nezaposlenost, vjerojatno neće moći biti dignute plaće, znači da će padati standard. U tim uvjetima je najvažnije očuvati nekakvu financijsku stabilnost. Ako nam to uspije, onda možemo biti zadovoljni da smo tu godinu prebrodili.“


I dok nova godina još nije ni počela, predsjednik Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijašević, neovisno o svjetskim kretanjima, radi strukture

hrvatskog proračuna, tvrdi da će 2009. biti godina teškog življenja:

„Nedostaju sredstva za potenciranje izvoznog gospodarstva. Još nemamo konkretnih poteza u smislu onemogućavanja uvoza, pogotovo u poljoprivredno-prehrambenom djelu. Tako da nas, kad sve saberemo, očekuje teška i složena godina. I nažalost, sva težina trenutka će se u pravilu prelamati preko onih koji su inače najugroženiji – običnih malih ljudi. Bojim se da su prognoze o gubitku pedesetak tisuća radnih mjesta preoptimistične, da će ta priča u tom dijelu biti još teža.“

Ništa od masovnog bunta


Neće biti lako, puno je nezadovoljnih, naročito među brodograđevnim radnicima kojima i sam Matijašević pripada. Je li moguće da ljudi radi

teškoća koje ih očekuju iziđu na ulice, da se u slijedećoj teškoj godini dogodi nekakav grčki scenarij?


„Kvaliteta našeg čovjeka je takova da on nije spreman na tzv. ,uličnu demokraciju‘. Međutim, istovremeno, slabo kontroliramo svoje emocije. Ako bi došlo do ulica, bojim se da bi grčki scenarij vrlo lako bio moguć i kod nas.“

Nemamo više ogorčenih studenata, znači nema ni tog najmlađeg intelektualnog potencijala koji je na nešto tako spreman. Nema više ni radnika...
Ekonomist Branimir Lokin smatra da u Hrvatskoj nije moguć masovni bunt:

„Mi nemamo organizirane takve političke odnosno kvazipolitičke grupacije. Nemamo više ogorčenih studenata, znači nema ni tog najmlađeg intelektualnog potencijala koji je na nešto tako spreman. Nema više ni radnika. Nešto malo je ostalo u brodogradnji, ali je pitanje koliko je i to kompaktno u ovakvoj situaciji u kakvoj se nalazimo. Prema tome, mislim da tu ne može doći do nekakvog bunta koji bi doveo u pitanje stabilnost države ili nekakvu političku sigurnost.“


Kad Lokin kaže da nema studentskog bunta, onda misli i na blage prosvjede 5. prosinca, koji su protiv vrhuške, nazvane „bandom lopovskom“, organizirani preko Facebooka. Međutim, sociolog Zoran Malenica kaže da te prosvjede ne treba omalovažavati:


„Riječi koje su tamo izgovorene, kao i neki drugi procesi u društvu, ukazuju da ne postoji povjerenje u aktualnu političku elitu. I to je jedan otežavajući moment, koji će nas pratiti idućih godina u pogledu izlaska iz krize. Da biste uspješnije izašli iz krize, morate imati određenu, čak većinsku, suglasnost barem najznačajnijih slojeva društva, profesija, područja djelatnosti i tako dalje. Možda rješenje sa vanrednim izborima ne bi bilo loše. Jer, bez nove provjere, bilo na izborima ili na drugi način, da li aktualna politička elita ima podršku, teško ćemo postići potrebno jedinstvo i suglasnost oko izlaska iz krize i snošenja posljedica krize.“


Kosovo je ionako siromašno


Analitičari i građani ističu da kriza već ionako previše traje i da je počela mnoge ranije. Uostalom, nezaposlenost je veća od 40 posto, a pravi poslodavac je javni sektor. Iz Prištine, Gzim Baxhaku:


Direktor Instituta za napredna istraživanja u Prištini Špend Ahmeti kaže kako se posljedice krize na Kosovu još uvek ne osećaju. Zašto je to tako?


„Zato što smo mi siromašna zemlja. Osim toga, bili smo izolirani od ostatka sveta. Međutim, 2009. godina će biti kod nas još teža nego u ostatku regiona. I mi očekujemo niži ekonomski rast, koji se očekuje u celom regionu, međutim, kod nas će to imati teže posljedice, jer je ovde najviši nivo siromaštva i nezaposlenosti u regionu.“


Kosovo ima veliku dijasporu, koja je prosečno godišnje trošila i donosila oko 400 miliona evra. Međutim, kriza sa kojom se susreću zapadnoevropske zemlje može biti prvi indikator daljih pogoršanja stanja, smatra Ahmeti:


„Mi imamo veliku dijasporu, koja živi i radi u Evropi. Zbog ekonomske krize koja je zadesila, na primer, Nemačku ili Švicarsku, očekujemo da će i podrška dijaspore opasti, što će voditi ka produbljivanju ekonomskih problema na Kosovu.“

Na Kosovu nemamo veliku zaposlenost, pa tako ne može doći ni do masovnih otpuštanja.Najveći poslodavac na Kosovu je javni sektor, koji zapošljava 70.000 ljudi.
Problemi kao što su masovna otpuštanja radnika, na Kosovu nisu mogući, kaže Ahmeti:


„Na Kosovu nemamo veliku zaposlenost, pa tako ne može doći ni do masovnih otpuštanja. Najveći poslodavac na Kosovu je javni sektor, koji zapošljava 70.000 ljudi. Tako da ne očekujemo velike probleme u tom smislu. Već imamo visok nivo nezaposlenosti – više od 40 odsto – tako da je svaka stagnacija za nas loša. Ako ne dođe do pozitivnog ekonomskog razvoja, imaćemo problema narednih godina.“


Nasuprot nepresušnom optimizmu vlade i izjavama da će posle 2008. godine, u kojoj je Kosovo dobilo nezavisnost, sledeća – 2009. godina – biti godina ekonomskog prosperiteta, Ahmeti ocenjuje da nema mesta za optimizam u ekonomskom razvoju:


„To će ići veoma teško. Zavisimo od direktnih stranih investicija, za to je potreban kapital, a sada u svetu nema više toliko kapitala. Tako da će 2009. godina biti teška za ceo Balkan, pa tako i za Kosovo.“


Kako ekonomsku krizu proživljavaju građani Prištine:


„Iako je prisustvo krize evidentno, očekujem da će naredne godine naša privreda napredovati, jer je Vlada Kosova preduzeča neke konkretne korake u tom pravcu.“

„Kriza je na Kosovu evidentna. Stanje se pogoršava. Nezaposlenost, korupcija i sve druge negativne pojave karakteristične za društvo u tranziciji su kod nas prisutne. Naše društvo nema koncept kako da se dalje razvija.“

„Očekujem da će se kriza produbljivati i u 2009. godini, jer svi parametri govore u prilog tome.“


* * * * *


Pri kraju 2008. nije teško biti mudar i reći – građani su živjeli loše, ali niti previše pesimističan – ako se sada kaže – 2009. godina bi mogla biti godina teškog življenja.

  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana. Dobitnica novinarske nagrade 'Lorenzo Natali'  2008. koje dodjeljuje Evropska komisija u saradnji sa Reporterima bez granica i Svjetskim udruženjem novinara. 

XS
SM
MD
LG