Predstavnik organizacije Chloe Davies kaže:
"Ljudi su danima držani u stresnim položajima, često sa rukama zavezanim za pod i na ekstremnim temperaturama, a puštana im je vrlo glasna muzika. Zatvorenici sa kojima smo razgovarali rekli su nam da su se nakon izvjesnog vremena osjećali kao da lude.”
Organizacija navodi da ova tehnika nije nova. Tokom '70-tih, Britanija je neke irske zatvorenike primoravala da slušaju glasnu buku. Evropski sud za ljudska prava je ovakve tehnike nazvao nehumanim i degradirajućim, iako je saopštio da ova praksa ne predstavlja torturu.
Američka vojska u Iraku odobrila je korištenje muzike 2003. godine. Tadašnji komandant američkih snaga Ricardo Sanchez rekao je da je to način da se “stvori strah” kod zatvorenika.
FBI je dokumentovao nekoliko primjera puštanja glasne muzike zatvorenicima u Gvantanamu. Kontra-admiral David Thomas, komadant zatvorskog centra u Gvantanamu, izjavio je za AP da se ova praksa trenutno ne koristi u ovom zatvoru, ali nije isključio da se će ona koristiti u budućnosti.
Thomas je bio među visokim zvaničnicima Gvantanama koji su se obratili novinarima tokom jednog od rijetkih obilazaka kampa 10. decembra. U izjavi za Reuters, Thomas je rekao da se sa zatvorenicima postupa humano:
“Neki ljudi imaju pogrešnu percepciju o Gvantanamu. To je činjenica. Ali, mislim da bilo ko da dođe ovdje i pogleda ovaj kamp i stvarno shvati šta se ovdje dešava može da ospori politiku koja je dovela zatvorenike ovdje ili zakonsku osnovu za pritvaranje. O tome se trebaju voditi razgovori, ali uslovi za zatvorenike su neosporni. Oni su bezbjedni i sa njima se humano postupa.”
Međutim, nisu svi muzičari nezadovoljni zbog toga što se njihova muzika koristila u procesima ispitivanja zatvorenika. Ima i onih koji se ponose time što njihova muzika služi za mučenje.
Stevie Benton, bubnjar grupe "Drowning pool", koja je nastupala pred američkim trupama u Iraku, izjavio je da je ponosan što se njihova pesma "Bodies" našla u top 40 pjesama za saslušanja.
