Dostupni linkovi

Po sistemu toplo-hladno, elektronskim medijima u svijetu posljednjih mjesec dana, uvijek jedna za drugom vrte se dvije priče: rastuća ekonomska ili finansijska kriza i izbor novog američkog predsjednika. Na nesreću Baracka Obame, svi očekuje da će upravo on, čarobnim štapićem, riješiti sve nagomilane probleme Sjedinjenih Američkih Država (SAD), pa time i ostatka svijeta.

Paralelno, međutim, internetskom poštom ovih dana kruži takozvana „Poruka od boga“ i glasi: „S obzirom da je svijet pritisnula kriza i da su potrebne mjere štednje, odlučio sam ugasiti svjetlo na kraju tunela“.


(Saradnja: Ankica Barbir-Mladinović, Radovan Borović, Sabina Čabaravdić, Biljana Jovićević, Selma Boračić)

Mjere štednje, planovi za ublažavanje krize ili čak za lakše podnošenje iste, na dnevnom su redu svih vlada koje drže do svojih građana. Tendencija koja provejava i Balkanom, ali na neki nonšalantan način. Među inicijativama koje su date u vezi sa zadanom temom jeste i ona hrvatska da se počne „stezati remen“. Unatoč tim apelima iz Sanaderova kabineta, hrvatski će građani i ove godine za božićne i novogodišnje praznike, potrošiti oko 12 milijardi kuna.

To je, procjenjuju u Nezavisnim sindikatima, isto, ako ne i malo više, nego prošle godine. Hrvati su svjesni krize, ali i ogorčeni preporukama političara koji bi prvi trebali početi sa štednjom, jer su obični ljudi na to ionako odavno prisiljeni. Zato im – kažu – predstojeći Božić nitko ne smije „ukrasti“, a hoće li blagdanski stol biti raskošniji ili skromniji, procijenit će sami:

„Dosta nam je. Predebeli smo. Tokom godine smo se dosta toga nakupovali i ne treba nam ništa.“

„Mislim da to sami znamo, da nam nisu potrebne poruke političara. Osjećamo to sami, po svom džepu.“

„Čovjek se ponaša onako kako mu odredi vlastiti džep, i bez njihovog savjeta.“

„Koliko imamo, toliko trošimo.“

„I ove kao i svake godine.“

„Mi smo inače takvi – kad su blagdani, troši se dosta novac, i kad treba i kad ne treba.“

„Isto kao i svake godine. Pokloni će se kupovati u skladu sa mogućnostima, ali ih se nećemo odreći. Zašto radimo cijelu godinu? Što se hrane tiče, tradicionalno, ono što jedemo svake godine, jest ćemo i ove.“

Diljem Hrvatske, sinoć su održani i masovni prosvjedni skupovi pokrenuti na internetskoj mreži Facebook pod nazivom „Stegnite vi svoj remen, bando lopovska“, a zbog ovog „bando lopovska“, policija je početkom tjedna privela i jednog aktivistu u Zagrebu koji je lijepio plakate. No, zbog žestokih reakcija javnosti, morala se ispričati, a premijer je, nakon početnog odobravanja policijskih mjera, promijenio ploču i poručio da u hrvatskoj nitko ne može biti privođen, niti uhićen zato što drugačije misli ili – prosvjeduje.

Predsjednica najveće sindikalne središnjice Saveza samostalnih sindikata, Ana Knežević, potvrđuje da se i njima ljudi obraćaju i izražavaju revolt zbog poziva na stezanje remena, koji im je već i previše stegnut:

„Čula sam i kontrastavove. Ljudi me sreću i kažu: ,E baš ćemo trošiti! Baš u inat Sanaderu! Ionako nemamo ništa, pa ćemo i to malo potrošiti‘. Javlja se revolt. Ali mislim da bi ljudi stvarno trebalo ozbiljno shvatiti situaciju. Kriza još uvijek nije došla u Hrvatsku u onim razmjerima u kojima je pogodila druge zemlje. Stoga zaista ne treba kupovati ono što ne treba, čemu smo mi inače skloni u tom dvanaestom mjesecu. U prosincu potrošnja poraste za otprilike trideset posto.“

Javna i državna poduzeća u Hrvatskoj poslušala su savjet vlade, a neka već i ranije odustala od uobičajenih božićnih i novogodišnjih domjenaka i poklona poslovnim partnerima. A ostali odlučuju prema vlastitim procjenama. Glasnogovornik brodogradilišta „3. maj“ Hrvoje Gligora:

„Svi božićni i novogodišnji domjenci, koji su do sada bili tradicija, ove su godine otkazani, kao i božićno i novogodišnje darivanje poslovnih partnera.“

Rijetki su i domjenci za novinare. Nataša Mrđen iz Hrvatskih željeznica:

„Božićnih domjenaka nemamo od 2006. godine. S novinarima imamo kontakte preko cijele godine i za vrijeme sajmova, tako da smo smatrali da to više nije bitno.“

Do sada se na predblagdansku potrošnju u Hrvatskoj trošila otprilike polovica prosječne plaće – oko 350 eura. Ekonomski savjetnik u Nezavisnim Hrvatskim sindikatima Goran Bakula procjenjuje da će tako biti i ove godine:

„Mnoga poduzeća će isplatiti božićnice. Nema razloga da se i ove godine ne isplate. Kakva će situacija biti sljedeće godine, to ostaje da se vidi. Božićnice (netko ih naziva trinaestom ili četrnaestom plaćom) su kod nas tradicija i u duhu su blagdana. Za sada je to tako i nema naznaka da će biti nekakvih pretjeranih ustezanja.“

Božićnice će i ovog prosinca primiti oko petsto tisuća zaposlenih u Hrvatskoj – svaki treći – u visini od 70 do 350 eura. Oni ostali će, kao i obično, posegnuti za karticama:

„Nadam se da ću dobiti božićnicu. Ukoliko je dobijem, bit će vrlo skromna – bon za jedan lanac supermarketa.“

„Prošle godine je božićnica bila tisuću kuna. Ove godine je neću dobiti jer sam na porodiljskom.“

Većina Hrvata će povećane blagdanske troškove, kao i dosad, osjećati dugo nakon blagdana. Ovaj put, zbog krize, još i duže, zbog čega je sindikalna čelnica Ana Knežević, parafrazirajući premijera koji je kolokvijalno kazao da je „država u banani“ i sam ovogodišnji Božić simbolički nazvala „Božićem u banani“:

„Mi smo izračunali da će radnike sa minimalnom plaćom (do tri tisuće kuna), kojih u Hrvatskoj ima oko trista tisuća, koštati 34 posto njihove plaće. Radnike sa prosječnom plaćom (60 posto zaposlenih) 14,7 posto njihove plaće. One sa saborskim plaćama će to koštati 4,9 posto njihove plaće, a one sa najvećim menadžerskim plaćama tek 0,82 posto. Zbog toga će za većinu građana Božić biti ,u banani‘.“

Uskraćivanje poklona?


Nakon ozbiljnih najava da će se udar globalne krize u Srbiji osetiti polovinom naredne godine, vlada je kao meru štednje uvela zamrzavanje plata zaposlenima u javnom sektoru. Takođe su, ali nakon žestoke javne prozivke, drastično smanjene plate članovima upravnih odbora javnih preduzeća.

Troškovi reprezentacije i podele poklona svedeni su na najmanju moguću mjeru i u većini slučajeva zavise od odluke kompanije.

Beograd
Treba li državnim firmama i institucijama u Srbiji, kao što je to slučaj u Hrvatskoj, uskratiti mogućnost da troše fondove za kupovinu novogodišnjih i božićnih poklona. U sindikatu javnih preduzeća kažu da su to mali troškovi, čija izdvajanja su zakonski utvrđena opštim kolektivnim ugovorom. Dragan Marjanović, generalni sekretar ove sindikalne asocijacije, kaže za naš program da te poklone ne bi trebalo uskratiti radnicima i njihovim porodicama:

„To u javnom sektoru nije tako. Većina preduzeća, odnosno korisnika budžeta, vrlo skromno provodi sve te manifestacije. Radi se o vrlo skromnim paletićima. Obično se ide na neki neoporezivi dio i tako dalje. Možda ima pojedinih koji prave neke veće manifestacije i daju skuplje poklone. Ako ćemo konstruktivno da prilazimo tom problemu, onda treba da sednemo i da razgovaramo o svemu. Mi vrlo dobro znamo gde se sve troše pare na drugoj strani, u velikim državnim sistemima i u javnom sektoru. Zaposleni vrlo dobro znaju gdje još mogu da se uštede sredstva, dakle ne samo na njihovim zaradama i na pravima za koja su do sad uspeli da se izbore. Ako im to uskratimo, mislim da je to zaista beznačajna ušteda. Bar deci treba dati mogućnost da se raduju.“

Međutim, Beograđani koje smo anketirali, pozdravljaju mere koje bi dovele do smanjenja troškova za reprezentaciju i dodelu poklona:

„Ne vidim svrhu tih poklona, ali neka prosudi poslodavac.“

„Nešto previše velikodušno sigurno nećemo dobiti, ni mi, ni naša deca.“

„Mislim da bi trebalo štedeti na svim poljima, s obzirom da je zemlja u takvom ekonomskom stanju. Dodela poklona je tokom vremena počela da dobija neukusne razmere, potpuno megalomanske. U moje vreme je to bilo svedeno na jednu ipak prirodniju i pristojniju meru, kako zbog same prirodnosti i pristojnosti, tako i zbog teškog ekonomskog stanja u kojem se zemlja nalazila."

Pojedina preduzeća objavila su da će skromno, bez uobičajenih troškova reprezentacije, dočekati predstojeću godinu, koja nosi i posledice globalne ekonomske krize. Kompanija U.S. Steel Srbija, vlasništvo američkog proizvođača čelika, odlučila se za nekoliko mera, prenosi za naš program Nemanja Brković, direktor za odnose sa javnošću ove kompanije:

„Kompanija U.S. Steel Srbija je tradicionalno uvek slala čestitke za novogodišnje i božićne praznike, svim svojim poslovnim partnerima, kao i zaposlenima. Ovog puta će želje ostati iste, ali će čestitke naši uvaženi kupci, dobavljači, kao i zaposleni dobiti elektronskim putem. U.S. Steel Srbija, takođe po tradiciji, pred svaku Novu godinu deci zaposlenih, starosti do deset godina, priprema i organizuje podelu novogodišnjih paketića. Tako će biti i ove godine. Novogodišnjim paketićima ćemo obradovati i decu iz različitih humanitarnih kategorija u našim lokalnim zajednicama. Novogodišnji kokteli i prijemi za predstavnike medija za nastupajuću 2009. godinu, biće malo redukovani, u cilju opšteg opredeljenja da svi uštedama doprinesemo dobrobiti naše kompanije.“

Jedna od kompanija, iako beleži odlično poslovanje, a namerava da povede računa o dodeli novogodišnjih poklona, je kragujevačka „Zastava oružje“. Direktor „Zastava Namenske“ Rade Gromović, tim povodom za naš program kaže:

„I do sada smo se prema tom pitanju odnosili racionalno, a ni ove godine nemamo mnogo prostora za takve troškove. I ovaj put ćemo praznike obeležiti na najskromniji mogući način. Našim radnicima pred Novu godinu ne delimo nikakve poklone. Dobiju po jedan mali džepni kalendarčić, oni na višim položajima eventualno po jedan zidni kalendar i to je to. Znači, nema poklona u vidu nekakvih premija, trinaestih plata i tako dalje.“

Kako u Srbiji ne postoji budžetska komisija, ni državna revizorska institucija, teško da se mogu utvrditi troškovi i kontrola troškova za reprezentaciju javnih preduzeća. Dvadeset osam državnih firmi je prošle godine potrošilo oko 3,3 miliona evra za razne poklone i reprezentaciju. Šta su rezultati tog troška? Da li samo piće, jelo i rokovnik, to ćemo možda saznati upravo zahvaljući svetskoj ekonomskoj krizi.

Neizvjesna dodjela trinaeste i četrnaeste plate

U Crnoj se Gori za sada jedino pouzdano zna da nikakva kriza ni ove godine neće ukinuti praksu angažovanja poznatih estradnih zvijezda na novogodišnjim dočecima na gradskim trgovima, logično na račun gradskih vlasti i sponzora. Ono što još niko ne zna jeste odgovor na pitanje – hoće li se smanjiti uobičajeni novogodišnji troškovi u državnoj upravi, hoće li biti poklona, koktela, luksuzne reprezentacije, zimnice, trinaeste, a ponegdje i četrnaeste plate.

Najinteresantnije pitanje sa približavanjem Nove godine i ostalih blagdana je – hoće li Skupština Crne Gore, za koju su ne samo u vlasti, nego i u opoziciji uvjereni da je jedan od najskromnijih državnih organa, kao ranije predstavnike naroda, nagraditi trinaestom i četrnaestom platom. Mediji se već uveliko bave time, međutim, za sada, ne ozbiljno i parlamentarci. Zamjenik Generalnog sekretara Skupštine Slobodan Dragović:

„Prijedloga o dodjeli trinaeste i četrnaeste plate još uvijek nije bilo. Za sada se samo razgovara na kolegiju predsjednika. Za sada nije donesena nikakva odluka. Da li će biti ili ne, pojma nemam. Zvanično ništa nije dogovoreno, ni zaključeno, ni odbijeno.“

Ništa izvjesnije nijesmo mogli saznati ni od opozicionog poslanika Aleksandra Damjanovića iz Socijalističke narodne partije, inače predsjednika parlamentarnog Odbora za budžet i finasije:

„Trinaesta i četrnaesta plata ne postoji. O tome niko nije zvanično pričao. Po meni, radi se samo o spekulaciji i pritisku na Skupštinu, dok vladu niko ni ne pominje. Ako Skupština treba da da svoj doprinos i ako će se tim primjerom voditi sve državne institucije, onda nema nikakvih problema, onda sam i ja za to da Skupština bude ta koja će predložiti ,stezanje kaiša‘.“

Skupštinskoj većini, prošle se godine, u odluci o dodjeljivanju trinaeste i četrnaeste plate pridružila i većina iz manjine, odnosno iz opozicije, mada i tada, kao i sada, ima onih koji se tome protive. Tako poslanik vladajuće Socijaldemokratske partije Džavid Šabović predlaže, zapravo poziva kolege da eventualni višak plata daju u humanitarne svrhe. To je prošle godine učinio cijeli poslanički klub Pokreta za promjene, a tako će uraditi i ove, ako se trinaesta i četrnaesta plata budu dijelile. Koča Pavlović:

„U nemogućnosti da se odbranimo, odnosno da spriječimo dijeljenje trinaeste i četrnaeste plate, mi smo tada odlučili da tu trinaestu i četrnaestu platu podijelimo, kroz donacije, porodicama i nekim pojedincima koji su u stanju potrebe, socijalne ugroženosti i tako dalje. I ovaj put ćemo mi vrlo jasno biti protiv toga, dok god budemo mogli. Naravno, većina donosi odluke, a – kao što se lako može pretpostaviti – većina u crnogorskom parlamentu je vrlo sklona da prihvati trinaestu i četrnaestu platu. Mi ćemo postupiti kao i prošli put.“

Ni u ostalim se državnim institucijama još uvijek ništa ne zna. Nezvanično, tu i tamo, ljudi koji rade u javnoj upravi izražavaju bojazan da zbog krize neće, kao prethodnih godina, plate biti dijeljene uoči praznika, kao ni bonusi ili zimnice, ali se ipak svi nadaju. Kako će se javna uprava ponašati i da li će biti prijedloga za smanjenje troškova, pokušali smo provjeriti u Ministarstvima rada i socijalnog staranja, te Ministarstvu finasija. I pored obećanja iz Ministarstva rada i socijalnog staranja, osim neformalne informacije da je to više resor Ministarstva finasija nijesmo uspjeli dobili odgovor. A portparol Ministarstva finansija Gordana Jovanović nam je rekla sljedeće:

„Ministarstvo finansija Crne Gore ni prethodnih godina nije praktikovalo izdvajanje velikih sredstava za novogodišnje praznike za svoje zaposlene. Uglavnom se radilo o maloj, simboličnoj pažnji. Budući da se radi o budžetskih rashodima koji ne opterećuju budžet u velikoj mjeri, Ministarstvo finansija Crne Gore još uvijek ne razmišlja o tome da preporuči vladi usvajanje odluke kojom bi se u potpunosti ukinuli ovi rashodi, ali je svakako preporuka Ministarstva finansija svim potrošačkim jedinicama budžeta da ti rashodi budu što manji, kao što je to i praksa Ministarstva finansija. Pored značajnog rasta kapitalnog budžeta, Prijedlogom budžeta Crne Gore za 2009. godinu planirano je smanjenje udjela tekuće budžetske potrošnje.“

Ministarstvo finansija se inače već uveliko bavi nastupajućom krizom i mjerama koje je mogu spriječiti ili ublažiti. Ono što je definitivno izvjesno, to je da će se Nova godina i ove godine, kao i prethodne, u Crnoj Gori dočekati sa najvećim estradnim zvijezdama s prostora bivše Jugoslavije, po gradskim trgovima, hotelima i kafanama, izuzimajući glavni grad koji to nije organizovao ni prošle godine, već je novac dat u dobrotvorne svrhe. U ovakvim prilikama kesu najviše driješe opštinski budžeti, nešto manje turističke organizacije i sponzori. Šampion spektakularnih koncerata u Crnoj Gori ostaje Budva, gdje će, na trgu ispred zidina Starog grada, po svemu sudeći, gostovati Lepa Brena, Boris Novković, Novi fosili i crnogorski bend Perper. Portparol Turističke organizacije Budva Tanja Drašković:

„Mislim da je ovo način da van sezone, u periodu zime, popunim smještajne kapacitete u hotelima. Tako da to nije rasipanje, već dobar potez.“

Kako je Crna Gora država kojoj je turizam glavna privredna grana, a sve ozbiljne procjene svjetskih i domaćih stručnjaka govore da dolaze teške godine za turizam, plaćanje ogromnih, često i astronomskih svota za poznate balkanske zvijezde pravda se bitkom za svakog turistu. Sa druge strane, predsjednik Udruženja hotelijera i direktor hotelsko-turističkog preduzeća „Primorje“ Predrag Jelušić se slaže da baš zbog krize promocija crnogorskog turizma mora biti ofanzivna, ali navodi da su se troškovi ipak premjeravali:

„Nameće se dodatna kalkulacija – s koliko novca ući u organizaciju Nove godine, ali mislim da svakako od tog koncepta ne treba odustajati, dakle od nečeg što je svih ovih godina jako dobro funkcionisalo. Svako od nas ima neke svoje interne kalkulacije i na osnovu svog troškovnika planira novogodišnje programe i njihove učesnike.“

Slavićemo ako budemo imali od čega

Građani BiH u permanentnoj su ekonomskoj krizi još od devedesetih godina prošloga stoljeća, kada su prije početka rata, i Hrvatska i Srbija oprale bezvrijedni novac u toj, tada još federalnoj jugoslavenskoj jedinici. Poratno vrijeme uglavnom neizgradnje uvjetovalo je prosti opstanak tih ljudi na isključivim donacijama izvana, što međunarodnim, a uglavnom porodičnim. Iz današnje se perspektive čini da su, koliko god to apsurdno zvučalo, Sarajlije na primjer, veselije proslavljale praznike u ratnom, nego u poratnom glavnom gradu.

Hidajet Repovac
Predpraznično raspoloženje u BiH, jedva da je primjetno. S jedne strane građane se poziva na nezaboravne provode upriličene samo za predstojeće praznike, dok ih sa druge strane ekonomski stručnjaci upozoravaju na posljedice svjetske ekonomske krize, koje će se u BiH osjetiti već početkom 2009. godine. Prema mišljenju sociologa Hidajeta Repovca, Bosanci i Hercegovci još uvijek ne znaju prave razmjere ekonomske krize:

„Mi Bosanci i Hercegovci smo navikli na mnogo gore stvari nego što je ekonomska kriza, pa zato možda i lakše prebolijevamo svaki udar koji dolazi, pogotovo s ove ekonomske strane. Kod nas je dobar dio ljudi navikao da na kraju mjeseca primi 300-400 maraka, da od toga plati režije i da sav svoj život na neki način podredi tom jadnom, sirotinjskom iznosu.“

Da bi sebi olakšali dočeke i proslave praznika, građani u BiH nerijetko su se odlučivali za potrošačke kredite u bankama. Međutim, sada je i taj postupak dosta otežan, ističe projekt menadžer u Sektoru za makroekonomski sistem Vanjskotrgovinske Komore BiH Igor Gavran:

„Poznavajući mentalitet našeg naroda, smanjenje potrošnje sigurno neće biti značajno. Naši građani će, ipak, u svom uobičajenom maniru proslaviti praznike, potrošiti dosta novca, a posljedice će vjerojatno osjetiti početkom iduće godine i pokajati se zbog toga.“

Međutim, čini se da su građani u BiH već navikli na lošiju ekonomsku situaciju, pa je većina građana koje smo anketirali rekla da će praznike proslaviti u nešto skromnijem ambijentu:

„Za praznike se obično prije skupi nešto novca, pa se onda može i potrošiti.“

„Žena mi je u bolnici, pa nemam s kim slaviti. Trošim pare za bolnicu.“

„Slavićemo ako budemo imali od čega.“

„Ja više ne slavim. To me je odavno prošlo. Nemam para, sjediću kod kuće, nikud neću ići. Još nisam ni dobio penziju.“

„Nemamo mi mnogo uslova da se puno razbacujemo.“

„Proslaviću kao i uvijek što proslavljam – u krugu obitelji. Nadam se da neće biti skromnije nego inače. Jeste da je kriza, ali mislim da neće biti skromnije.“

Gavran kaže da postoje određene bosanskohercegovačke firme koje su svjesne eventualnih posljedica ekonomske krize i koje nastoje smanjiti nepotrebne troškove, kao što su kolektivne proslave ili trinaesta plata:

„Sumnjam da će se naši monopolisti, koji ni do sada nisu ostvarivali profit zahvaljujući kvalitetu svojih usluga, već samo zahvaljujući svom monopolskom položaju, tako ponašati. Vjerojatno će nastaviti sa negativnim trošenjem. Bojim se da to isto važi i za državnu administraciju, za razliku od nekih zemalja u okruženju koje ukidaju neproduktivne izdatke. Od naše administracije, koja je nedavno povećala svoje, ionako jako visoke plate, teško možemo očekivati štednju u bilo kojoj oblasti, pa tako ni u ovoj.“

Nadasve, poznato je da su Bosanci i Hercegovci veseli ljudi, koji njeguju tradiciju proslava kako vjerskih praznika, tako i Nove godine. Praznici su ovdje osvježenje, kaže profesor Hidajet Repovac:

„Ljudi kod nas, bez obzira na situaciju, žele da se radiju, jer im, osim praznika, nikakva druga radost ne ostaje. Tako da je sasvim logično da žele da proslave i Novu godinu i još poneki praznik. Iskreno govoreći, ostala je jedna velika praznina i pustoš, i duhovna i materijalna, i u toj pustoši taj praznik dođe kao neko osvježenje, olakšanje, rasterećenje i katarza.“

Profesor Repovac ističe da aktualne državne vlasti nisu učinile ništa kako bi se građani spremili za predstojeće posljedice ekonomske krize, a kamoli im pomogli da lakše proslave predstojeće praznike:

„Uvijek je bilo tako – treći dan poslije Nove godine građani obično budu jako neraspoloženi, jer se i ono malo potroši na proslavu. Mi smo siromašna zemlja i ne možemo ni očekivati drugačije. Ako vidite nekoga da se raduje prazniku, znajte da je to proizašlo odnekud iz njegove duše, a ne iz toga što mu je vlada ili neko drugi nešto obezbijedio.“

Činjenicu da vlasti ne štede potvrđuje i organizovani doček Nove 2009. godine ispred Vječne vatre u Sarajevu, koji će koštati skoro 130 hiljada maraka.
  • 16x9 Image

    Sabina Čabaravdić

    Rođena u prošlom stoljeću. Sasvim slučajno, umjesto pravo završila novinarstvo, već sa 17 se zaljubila u radio i ostala radijski novinar, usprkos izazovima i ponudama s TV-a. Najprije Radio Sarajevo, a potom Radio Slobodna Evropa, koji se 31. januara 1994. godine prvi put oglasio upravo njenim glasom.

XS
SM
MD
LG