Kako se u posljednje vrijeme neprekidno govori da cijene poljoprivrednih proizvoda treba sniziti predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Ratko Vujošević sugerisao je, prije svega novinarima, da odu na Kamionsku pijacu i provjere veleprodajne cijene, te ih uporede sa onima, kako kaže,u Delta Sitiju kako bi se donio pravilan zaključak ko treba da ih snizi. U Crnoj Gori, po riječima Vujoševića, za razliku od svijeta, cijene u šoping centrima nijesu najjeftinije:
"Dok je u Delta Sitiju obratno. Uđite u njihov market pa ćete da vidite blitvu koju ja prodajem po 50 centi oni je prodaju po euro i nešto, papriku koju ja prodajem po 80 centi kod njih je dva eura i tako."
Kada je riječ o Delti koja je posljednjih godinu ušla na crnogorsko tržište, prije svega lancem marketa Delta Maxi, a od jesenas i prvim šoping molom, Ratko Vujošević se plaši, kako se špekuliše, da bi ova kompanija mogla postati vlasnik Distributivnog centra.To bi, kako kaže, crnogorske poljoprivredne proizvođače moglo dovesti u još nezavidniji položaj:
"Ako on uzme to mi smo nagrabusili."
RSE: Zašto?
Vujošević: Zato što on u Srbiju radi vrlo čudne stvari. On pravi ugovore sa poljoprivrednim proizvođačima i za proizvode koje mu oni donesu i prodaju, a od kojih on pravi profit, tek ih naplaćuje sto dana kasnije.
U Delta Maksiju nijesu željeli da komentarišu navode iz Udruženja poljoprivrednih proizvođača. Portparol Mila Zavođa samo nam je u pisanoj verziji saopštila da Delta Maksi na svim tržištima na kojima posluje prvenstveno robu nabavlja od lokalnih proizvođača. To se, kada su u pitanju poljoprivredni proizvodi, odnosi i na Crnu Goru gdje su u toku ove godine nabavili oko 250 tona raznog domaćeg voća i povrća. Prvi su, kako kaže, počeli sa prodajom bio-organske hrane koja se nabavlja od crnogorskih proizvođača, a vrlo aktivno rade i na njenom izvozu.
U Crnoj Gori se nazvanično špekuliše da bi ova, jedna od najvećih kompanija na Balkanu u vlasništvu Miroslava Miškovića, mogla stajati i iza lanca još nekih marketa, međutim, o tome niko ništa javno ne govori.
Sa druge strane, kada je riječ o najvećem crnogorskom lancu hipermarketa "Voli"-ju vlasnik i direktor Dragan Bokan kaže da oni osim što plasiraju proizvode crnogorskih proizvođača vode računa o tome da marža bude minimalna:
"Što se tiče poljoprivrednih proizvoda i njihovih cijena u našim maloprodajnim objektima i u našim objektima širom Crne Gore mogu da kažem da "Voli" ima svoju maržu, smatram da je najniža u Crnoj Gori, da ima najniže cijene i smatram da će se to zadržati u budućnosti. Još jednom mogu da kažem kao domaća firma da domaći proizvod u Crnoj Gori ima prioritet u našim maloprodajnim objektima."
Poljoprivredni proizvođači pak pritisnuti su sa jedne strane da smanje cijene proizvoda da bi bile konkurentne onima iz uvoza kojima je crnogorsko tržište preplavljeno, a sa druge strane i ogromnim troškovima proizvodnje, objašnjava Ratko Vujošević:
"Npr. svake četvrte godine ja moram da mijenjam krov na mojim plastenicima. To je otprilike nekih šest hiljada kvadratnih metara folije. To je otprilike oko sedam hiljada eura. Ja nijesam u stanju da taj novac odvojim na stranu da bih to mogao da uradim svake četvrte godine, ako ne bih uzeo kredit."
Vujošević ima i konkretan prijedlog:
"Da se dogovorimo koji su to imputi, koji su to troškovi proizvodnje i da mi svoju maržu koja ne bi bila više od 25 posto, što je svukuda u svijetu dozvoljeno i normalno uračunamo, stavimo na tu cijenu i da to bude takozvana preporučena cijena ili «recomanded price» kako se to kaže."
U Ministarstvu poljoprivrede na ovo kažu sljedeće. Spaso Popović, glavni poljoprivredni inspektor:
"Dosta je to teško sada u ovoj situaciji realizovati."
Što se tiče smanjenja troškova proizvodnje Popović kaže da bi Udruženje na drugačiji način to moglo da uradi:
"Da Udruženje samo projektuje otprilike količine koje su njima neophodne za nerednu godinu i da onda unaprijed poruče,jer kada se roba iz oblasti poljoprivrede, sjemena, đubriva, hemija, kada se naručuje unaprijed onda ona ima jednu cijenu, a druga je cijena onoga trenutka kada dolazi, kada mu je neophodna u maju ili u aprilu i tako dalje.Ako se programira, ako se projektuje unaprijed koje su to otprilike neke količine koje trebaju svim članovima udruženja onda je cijena neuporedivo niža, međutim, Udruženje to neće da odradi. U tome je problem i onda koja je jedina varijanta to je da ministarstvo preko određenih subvencija podsticaja pri zasnovanoj proizvodnji pokuša da nadoknadi te njihove povećane troškove."
