Dostupni linkovi

Dubrovački kapetan Kristo Laptalo je jučer svečano dočekan u svom Dubrovniku, nakon što je 500 dana nevin proveo u zatvoru u Patrasu u Grčkoj i gdje je u suđenju na prvom stupnju bio osuđen na 14 godina zatvora zbog šverca 51 kilograma kokaina, kojeg je grčka policija pronašla na njegovom brodu Coral Sea. Prošlog četvrtka Laptalo je oslobođen, a u izjavama po povratku u Hrvatsku i Dubrovnik, gdje je svečano dočekan, Laptalo govori da njegova žrtva ima smisla samo ako će ona utjecati na veću zaštitu pomoraca.

Kapetan Kristo Laptalo je bio najprije osuđen zbog takozvane zapovjedne odgovornosti koja je neprimjenjiva u pomorstvu, pošto kapetan nema nadzor nad ukrcanim teretom, kao što ni ne odlučuje gdje će se teret iskrcati. Njegova žrtva neće imati smisla ako se isto dogodi i nekom drugom pomorcu, poručio je Laptalo svojim sugrađanima sinoć na Stradunu:


"Ovo nije imalo nikakvoga razloga, ali neće imati nikakve svrhe ako se na ovome završi."


Ako se na ovome završi, rekao je Laptalo, apelirajući na zaštitu pomoraca. Tajnik sindikata pomoraca Hrvatske, Predrag Brazzaduro:

"To što je kapetan Laptalo oslobođen nije završetak priče za nas koji se bavimo sindikatom i pomorcima i koji pomažemo pomorcima u njihovim nevoljama. Treba pripremiti sve svjetske organizacije koje donose zakone i pravila ponašanja u pomorstvu da jednostavno učine napor i naprave takvo zakonodavstvo koje neće dozvoliti da nevini ljudi završavaju u zatvoru i da u zatvorima provode godine, dok se dokaže ono što je notorna činjenica."

Nedovoljno pravno zaštićeni pomorci znaju biti izloženi neregularnim pravnim postupcima i drakonskim osudama koje su ponekad uvjetovane i karijerističkim porivima pojedinaca ili unutarnje političkim potrebama zemalja u koje ih zla kob nanese.

Slučaj kapetana Laptala, koji je nakon 16 mjeseci došao kući, neodoljivo je podsjetio na slučaj kormilara Antona Belića koji ni nakon 18 godina provedenih u egipatskim zatvorima nije vidio svoj dom i svoju obitelj u Loparu na otoku Rabu. Bio je osuđen na doživotnu robiju za nikad dokazan šverc 15 kilograma droge na Jugolinijinom brodu "Bribir". Umro je prije pet godina u 67 godini života. Mjesec dana prije smrti uspio se prvi put telefonom javiti svojoj supruzi Nadi:

"Javila se mala Ljubica i pitala ga tata kako si. Rekao nam je da se držimo i da se on dobro drži i da sve pozdravimo, da ne zna koliko će njega koštati taj telefon, ali da će još probati nazvati. Poslije mjesec dana je stigao telegram da je Anton umro."

Anton Belić je do kraja života tvrdio da je nevin. Njegova presuda i njegova smrt nose gorak okus osme kore mornarskog kruha. Posthumni postupak rehabilitacije Antona Belića, jednako kao i oslobađajuća presuda Kriste Laptala, skrenuli bi pažnju javnosti na težak položaj pomoraca. Nada Belić o rehabilitacijskom postupku kaže da bi bio skup:

"Treba puno novca za to, ali ja bih rado."

Predsjednik Sindikata pomoraca, Vladimir Svalina, kaže da bi se o eventualnom zahtjevu za rehabilitaciju Belića trebalo konzultirati s pravnicima:

"Mi bi se trebali konsultirati sa strukom, sa odvjetnicima, što bi to u ovim okolnostima značilo."

Poznati odvjetnik Slobodan Budak:

"Mislim da naši propisi, kada se radi o kaznenom pravu, ne reguliraju mogućnost rehabilitacije neke osobe suđene u drugoj državi, po pravu te države, osobito jer je izdržavao kaznu u toj državi. Ta dva prava se doista mimoilaze, tako da mislim da to ne bi bilo moguće ovdje učiniti."

Slobodan Budak ističe da pravna rehabilitacija nije i ona koja je jedina moguća, da bi se slučaj Belić mogao dodatno istražiti i dokazati da je čovjek nevin stradao, upravo radi zaštite digniteta pomoraca.

XS
SM
MD
LG