Dnevnik za RSE vodio Željko Slunjski, novinar iz Zagreba.
Subota, 22. studenoga 2008.
Sedamnaest je godina otkako mi je Zlatar postao spavaonicom. Pitoreskni gradić u Hrvatskom zagorju, podjednako 50 kilometara udaljen od negdašnje i sadašnje hrvatske metropole, rodnog mi Varaždina i Zagreba, s jutarnjim mrakom napuštam i s večernjim se vraćam. Tek su mi subota i nedjelja za druženja s mojim novim sugrađanima, za koje sam, premda kajkavac, «dojdek», ali sam okružen pozitivnim vibracijama. «Stara gruntovnica», omanji kafić što ga vode dvije dame, mama Štefica i kćer joj Joja, vikendaškim je jutrima prepun ljudi. Obavezna tema: jesmo li uistinu «u banani», kako reče premijer. Pogledi su uprti prema Ivi Sanaderu. Čuju se razni komentari malih ljudi, od onih kako je kriza domaće proizvodnje s dugim stažem do kako je to neminovni odraz svjetskih, globalnih kretanja. Najavljuje se zamrzavanje plaća, odricanja, otpuštanja ljudi s posla, rast kamata na kredite… Sve crnije od crnijeg.
Nedjelja, 23. studenoga 2008.
Nedjelja je vedrije počela. U jutro otvorim «Jutarnji list», kad na četiri stranice moj tekst o Nadi Puttar Gold, opernoj divi koja je obilježila 85 svojih životnih jeseni. Odlaze misli u minula desetljeća. Jedan od najvećih hrvatskih mezzosoprana 20. stoljeća, s altovskim dubinama i sopranskim visinama, odzvanjao je u sedamdesetak gradova svijeta. Stari Splićani još i danas s nostalgijom govore kako je bila najljepša Amneris na Splitskim ljetima. Slavljenica ne živi od uspomena i sjećanja. Na rođendan je u zagrebačkim prodavaonicama kupovala dva nova hladnjaka! Vozi automobil, čita talijanske i njemačke magazine, obnavlja znanje engleskoga jezika, dnevno pojede bananu zbog kalija, dvije jabuke, a poslije šest popodne jelo joj nije ni u primisli. Viva primadona!
Ponedjeljak, 24. studenoga 2008.
A u mene sve obrnuto od načina života disciplinirane dive. U Zagorju je počelo vrijeme kolinja, a dobri ljudi zagorski ljubitelju domaćih delicija pošalju krvavice, koje u nekim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske zovu „čurke“ i „devenice“, k tome se doda kiselo zelje, svježi čvarci ili kako ih u Zlataru zovu „čvrčki“ i zatezanje remena može početi. Da ne bi bilo novina koje pokvare raspoloženje. Čitam što to mudruje u Poslovnom dnevniku Ivica Mudrinić, predsjednik uprave Hrvatskog telekoma i Gospodarsko-socijalnog vijeća, čija je dnevna zarada, kažu, oko 4.500 kuna, što nikada nije javno demantirano. Predsjednik države i premijer prema njemu su „bistrički bokci“! Na primjedbu novinara da sindikati inzistiraju da u krizno vrijeme i menadžeri na sebe preuzmu dio tereta, Mudrinić mudro reče: “To pokazuje da smo izolirani od svijeta. Moramo biti svjesni da one koje imamo lako mogu otići preko granice jer su traženi, kao što to može učiniti i kapital“. Čudni kapitalizam, a kamo će 17 posto siromašnih građana Hrvatske koji mjesečno primaju manje od 1870 kuna, što je prag siromaštva po svjetskim standardima???
Utorak, 25. studenoga 2008.
Kaže stara narodna:“Sveta Kata, snijeg na vrata“. Snijega nema, ali se aranžmani za skijanje sjajno prodaju. Tako dobro da je u Zagrebu otvoren stalni ured austrijskoga skijališta Nassfeld. Kažu njihovi predstavnici da su im Hrvati najbrojniji gosti. Veseli me što im je PR Karla Brnobić, kći legendarne spikerice i voditeljice Helge Hlahović Brnobić. Okrećem broj telefona i hvalim majci lijepu mladu damu, koja je baštinila najbolje gene svojih roditelja.
Kaji i Katici uz poljubac darujem i po orijentalni ljiljan za imendan, dvjema Katicama, umirovljenim učiteljicama, poslah čestitku poštom, a mladoj Katarini, kćeri pijanistice Mire Flies i doajena hrvatske režije Šime Šimatovića, praškoga đaka, čestitam telefonom.
Srijeda, 26. studenoga 2008.
Za razliku od neki dan Mudrinića, jutros čitam o primjeru Kutine, koji je prvi grad sa scenarijem za život u krizi. S krizom želimo upravljati - kaže agilni mladi gradonačelnik Davor Žmegač, najavljujući sugrađanima kako neće biti povećanja cijena komunalnih usluga, ali će biti povećanih socijalnih davanja. Žmegač će zamrznuti svoju i plaće pročelnika i direktora trgovačkih društava, ali ne i 500 zaposlenih u gradskoj upravi, ustanovama i trgovačkim društvima u vlasništvu grada.
U 11 sati odazvah se pozivu prijateljice, sopranistice Vlatke Oršanić, na prigodnu svečanost na Muzičkoj akademiji i dodjele stipendija darovitim studentima. Prolazeći Gundulićevom u neveliku galeriju „Kopjar“ privukle su me crno-bijele fotografije. Izložba mladog umjetnika Vedrana Rape, ženski akt, sjajne kompozicije i igre svjetla i tame.
Na večer smo „opuštali remen“. Večera kod dragih prijatelja, rođendan „kraljice majke“, s kriznim jelovnikom: „reš“ pečeni odojak, grah salata s crnim bučinim uljem, gibanica s orasima, kuglof s grožđicama…a sve se zalijevalo mladim, tek krštenim vinom.
Četvrtak, 27. studenoga 2008.
Predsjednica najveće hrvatske sindikalne središnjice, Ana Knežević, sazvala je u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske press konferenciju s intrigantnom temom „Božić u banani“ ili koliko ćemo potrošiti za blagdane. Uvijek sam se veselio dolasku prosinca. Ne zato što će dva Strijelca, supruga Božena i ja, imati rođendane, a mama Štefica imendan, nego veselje zbog božićnog ozračja, uz prisjećanje kako je tih dana lijepo u Beču. Prođoh Jelačić placom. Veliki bijeli šator je postavljen, ali još se u zraku ne osjeća miris kuhana vina. Nižu mi se u mislima stranice iz knjige „Sjećanja“ zagrebačke književnice Višnje Stahuljak, koja je otrgla zaboravu božićne dane djetinjstva, kada se kitilo drvce, a djeca veselo očekivala darove pod okićenom jelkom. Je li će i današnja djeca imati Božić u sretnoj obitelji? Ana Knežević savjetuje štednju i umjerenu blagdansku potrošnju. Kaže da je Hrvatska ove godine po kupovnoj moći pala na 30. mjesto u Europi. Hrvatski građani raspolažu s 8,4 milijuna kartica i duguju 120 milijardi kuna. Lani je za Božić peglano 300 kartica u sekundi, a ove se očekuje 400. To je predbožićna zbilja Hrvatske!
Popodne putujem prema Šibeniku, u društvu crvenokose Spomenke Avberšek, predsjednice najvećeg sindikata u zdravstvu, koja je ovih dana nebrojeno puta kazala NE zamrzavanju plaća državnih i javnih službenika, na sjednicama u Banskim dvorima.
Petak, 28. studenoga 2008.
U turističkom naselju „Solaris“ kraj Šibenika održava se 6. kongres Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji Hrvatske. Najveći strukovni sindikat u zemlji pretresat će mnoge vruće teme. Došao je i Nadan Vidošević, predsjednik Hrvatske gospodarske komore i predsjednik Uprave „Kraša“. Čini se kako neće biti slatko,jer se 130 delegata priprema za diskusije. Mnogi će posegnuti za bronhijem, jer s njim „lakše se diše“. Jedni druge uz jutarnju kavu, dok vani puše bura, propitkujemo što je značila jučerašnja naslovnica „Večernjaka“ s najavom „150.000 ljudi bez posla“. Je li to poslodavci zastrašuju sindikate , a istodobno traže dozvole za uvoz radne snage, primjerice u graditeljstvu 5700, a turizmu 1700 radnika.
