Dostupni linkovi

...Čudni kapitalizam, a kamo će 17 posto siromašnih građana Hrvatske koji mjesečno primaju manje od 1870 kuna, što je prag siromaštva po svjetskim standardima???...

Dnevnik za RSE vodio Željko Slunjski, novinar iz Zagreba.

Subota, 22. studenoga 2008.

Sedamnaest je godina otkako mi je Zlatar postao spavaonicom. Pitoreskni gradić u Hrvatskom zagorju, podjednako 50 kilometara udaljen od negdašnje i sadašnje hrvatske metropole, rodnog mi Varaždina i Zagreba, s jutarnjim mrakom napuštam i s večernjim se vraćam. Tek su mi subota i nedjelja za druženja s mojim novim sugrađanima, za koje sam, premda kajkavac, «dojdek», ali sam okružen pozitivnim vibracijama. «Stara gruntovnica», omanji kafić što ga vode dvije dame, mama Štefica i kćer joj Joja, vikendaškim je jutrima prepun ljudi. Obavezna tema: jesmo li uistinu «u banani», kako reče premijer. Pogledi su uprti prema Ivi Sanaderu. Čuju se razni komentari malih ljudi, od onih kako je kriza domaće proizvodnje s dugim stažem do kako je to neminovni odraz svjetskih, globalnih kretanja. Najavljuje se zamrzavanje plaća, odricanja, otpuštanja ljudi s posla, rast kamata na kredite… Sve crnije od crnijeg.

Nedjelja, 23. studenoga 2008.

Nedjelja je vedrije počela. U jutro otvorim «Jutarnji list», kad na četiri stranice moj tekst o Nadi Puttar Gold, opernoj divi koja je obilježila 85 svojih životnih jeseni. Odlaze misli u minula desetljeća. Jedan od najvećih hrvatskih mezzosoprana 20. stoljeća, s altovskim dubinama i sopranskim visinama, odzvanjao je u sedamdesetak gradova svijeta. Stari Splićani još i danas s nostalgijom govore kako je bila najljepša Amneris na Splitskim ljetima. Slavljenica ne živi od uspomena i sjećanja. Na rođendan je u zagrebačkim prodavaonicama kupovala dva nova hladnjaka! Vozi automobil, čita talijanske i njemačke magazine, obnavlja znanje engleskoga jezika, dnevno pojede bananu zbog kalija, dvije jabuke, a poslije šest popodne jelo joj nije ni u primisli. Viva primadona!

Ponedjeljak, 24. studenoga 2008.

A u mene sve obrnuto od načina života disciplinirane dive. U Zagorju je počelo vrijeme kolinja, a dobri ljudi zagorski ljubitelju domaćih delicija pošalju krvavice, koje u nekim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske zovu „čurke“ i „devenice“, k tome se doda kiselo zelje, svježi čvarci ili kako ih u Zlataru zovu „čvrčki“ i zatezanje remena može početi. Da ne bi bilo novina koje pokvare raspoloženje. Čitam što to mudruje u Poslovnom dnevniku Ivica Mudrinić, predsjednik uprave Hrvatskog telekoma i Gospodarsko-socijalnog vijeća, čija je dnevna zarada, kažu, oko 4.500 kuna, što nikada nije javno demantirano. Predsjednik države i premijer prema njemu su „bistrički bokci“! Na primjedbu novinara da sindikati inzistiraju da u krizno vrijeme i menadžeri na sebe preuzmu dio tereta, Mudrinić mudro reče: “To pokazuje da smo izolirani od svijeta. Moramo biti svjesni da one koje imamo lako mogu otići preko granice jer su traženi, kao što to može učiniti i kapital“. Čudni kapitalizam, a kamo će 17 posto siromašnih građana Hrvatske koji mjesečno primaju manje od 1870 kuna, što je prag siromaštva po svjetskim standardima???

Utorak, 25. studenoga 2008.

Kaže stara narodna:“Sveta Kata, snijeg na vrata“. Snijega nema, ali se aranžmani za skijanje sjajno prodaju. Tako dobro da je u Zagrebu otvoren stalni ured austrijskoga skijališta Nassfeld. Kažu njihovi predstavnici da su im Hrvati najbrojniji gosti. Veseli me što im je PR Karla Brnobić, kći legendarne spikerice i voditeljice Helge Hlahović Brnobić. Okrećem broj telefona i hvalim majci lijepu mladu damu, koja je baštinila najbolje gene svojih roditelja.

Kaji i Katici uz poljubac darujem i po orijentalni ljiljan za imendan, dvjema Katicama, umirovljenim učiteljicama, poslah čestitku poštom, a mladoj Katarini, kćeri pijanistice Mire Flies i doajena hrvatske režije Šime Šimatovića, praškoga đaka, čestitam telefonom.

Srijeda, 26. studenoga 2008.

Za razliku od neki dan Mudrinića, jutros čitam o primjeru Kutine, koji je prvi grad sa scenarijem za život u krizi. S krizom želimo upravljati - kaže agilni mladi gradonačelnik Davor Žmegač, najavljujući sugrađanima kako neće biti povećanja cijena komunalnih usluga, ali će biti povećanih socijalnih davanja. Žmegač će zamrznuti svoju i plaće pročelnika i direktora trgovačkih društava, ali ne i 500 zaposlenih u gradskoj upravi, ustanovama i trgovačkim društvima u vlasništvu grada.

U 11 sati odazvah se pozivu prijateljice, sopranistice Vlatke Oršanić, na prigodnu svečanost na Muzičkoj akademiji i dodjele stipendija darovitim studentima. Prolazeći Gundulićevom u neveliku galeriju „Kopjar“ privukle su me crno-bijele fotografije. Izložba mladog umjetnika Vedrana Rape, ženski akt, sjajne kompozicije i igre svjetla i tame.

Na večer smo „opuštali remen“. Večera kod dragih prijatelja, rođendan „kraljice majke“, s kriznim jelovnikom: „reš“ pečeni odojak, grah salata s crnim bučinim uljem, gibanica s orasima, kuglof s grožđicama…a sve se zalijevalo mladim, tek krštenim vinom.

Četvrtak, 27. studenoga 2008.

Predsjednica najveće hrvatske sindikalne središnjice, Ana Knežević, sazvala je u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske press konferenciju s intrigantnom temom „Božić u banani“ ili koliko ćemo potrošiti za blagdane. Uvijek sam se veselio dolasku prosinca. Ne zato što će dva Strijelca, supruga Božena i ja, imati rođendane, a mama Štefica imendan, nego veselje zbog božićnog ozračja, uz prisjećanje kako je tih dana lijepo u Beču. Prođoh Jelačić placom. Veliki bijeli šator je postavljen, ali još se u zraku ne osjeća miris kuhana vina. Nižu mi se u mislima stranice iz knjige „Sjećanja“ zagrebačke književnice Višnje Stahuljak, koja je otrgla zaboravu božićne dane djetinjstva, kada se kitilo drvce, a djeca veselo očekivala darove pod okićenom jelkom. Je li će i današnja djeca imati Božić u sretnoj obitelji? Ana Knežević savjetuje štednju i umjerenu blagdansku potrošnju. Kaže da je Hrvatska ove godine po kupovnoj moći pala na 30. mjesto u Europi. Hrvatski građani raspolažu s 8,4 milijuna kartica i duguju 120 milijardi kuna. Lani je za Božić peglano 300 kartica u sekundi, a ove se očekuje 400. To je predbožićna zbilja Hrvatske!

Popodne putujem prema Šibeniku, u društvu crvenokose Spomenke Avberšek, predsjednice najvećeg sindikata u zdravstvu, koja je ovih dana nebrojeno puta kazala NE zamrzavanju plaća državnih i javnih službenika, na sjednicama u Banskim dvorima.

Petak, 28. studenoga 2008.

U turističkom naselju „Solaris“ kraj Šibenika održava se 6. kongres Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji Hrvatske. Najveći strukovni sindikat u zemlji pretresat će mnoge vruće teme. Došao je i Nadan Vidošević, predsjednik Hrvatske gospodarske komore i predsjednik Uprave „Kraša“. Čini se kako neće biti slatko,jer se 130 delegata priprema za diskusije. Mnogi će posegnuti za bronhijem, jer s njim „lakše se diše“. Jedni druge uz jutarnju kavu, dok vani puše bura, propitkujemo što je značila jučerašnja naslovnica „Večernjaka“ s najavom „150.000 ljudi bez posla“. Je li to poslodavci zastrašuju sindikate , a istodobno traže dozvole za uvoz radne snage, primjerice u graditeljstvu 5700, a turizmu 1700 radnika.

XS
SM
MD
LG