Terorizam je tema za politička potkusurivanja

RSE: Gospodine Sadoviću, već mjesecima se zapravo govori o vašoj smjeni. Čak je, navodno, i američki ambasador u BiH ultimativno zahtijevao vašu smjenu, pa sve do najava da je vaša smjena dogovorena u Prudu. Okarakterisali ste to kao političke igre. Kakva politička pozadina stoji iza najava o vašoj smjeni?

Sadović: Prvo: gdje je to američki ambasador zahtijevao moju smjenu? Drugo – predsjednik moje stranke, gospodin Tihić, je demantovao da se u Prudu razgovaralo o mojoj smjeni. Politika je kuća paukova. Ako ste na visokoj poziciji, mnogi vas vide kao metu. Postoje mnogi napadači koji su prosto pretplaćeni da me blate i svakodnevno traže moju smjenu. Jedan od takvih je i čuveni autor rasističke teorije o „bijeloj Al Kaidi“ i čuveni ekspert za negiranje genocida u Srebrenici. Drugi ima tamne naočale koje nosi i po mraku. Valjda mu se smrklo kad ga je Haris Silajdžić izbacio iz stranke, pa ga sad povezuje sa mudžahedinima i ko zna s kim. Treći kaže da sam etnički očistio Ministarstvo, da sam čak zaposlio familiju, ali nikako ne mogu da nađu barem jedno ime i prezime kao dokaz. Od početka mog ministrovanja me optužuju da kobajagi neću da potpisujem rješenja o protjerivanju mudžahedina, iako to uopće ne radi ministar, nego ovlašteno lice službe za poslove sa strancima. Kako su stvari krenule, biću kriv čak i za pripadnike tzv. alžirske grupe koje su svojevremeno oslobodili od optužbi domaći sudovi, a evo sad vidimo, i američki. Kad se tiče ovog zadnjeg slučaja i izjava koje su dali, između ostalih i premijer RS-a, mislim i slažem se sa prvim zamjenikom visokog predstavnika Rafi Gregorijanom da je riječ o strategiji odvlačenja pažnje sa pravih problema i opstrukcija, kao što je napr. ovo suludo podizanje optužnica protiv visoko pozicioniranih predstavnika međunarodne zajednice, državnih tužilaca, sudija, policijskih čelnika itd. Međutim, ne isključujem i te se mogućnosti zaista pribojavam, je pomisao da sam za neke krugove nepoželjan jer sam jedan od rijetkih bošnjačkih funkcionera u sigurnosnom sektoru.

RSE: Koliko ova politička previranja u BiH zapravo utiču na cjelokupnu sigurnost zemlje?

Sadović: Prije svega utječu na osjećaj sigurnosti kod samih građana jer se stvara jedan opći ambijent nestabilnosti i ono što nam kažu iz Evrope da se ta opasna retorika treba smanjiti i da u ovoj zemlji treba prema Evropi govoriti jednim glasom, mislim da su ljudi u pravu.

RSE: Da li je, prema vašem mišljenju, ispunjen zadatak reforme policije u BiH, odnosno, dokle se došlo u implementaciji političkog dogovora?

Sadović: Što se tiče Ministarstva sigurnosti, mi smo učinili sve što je propisao zakon, obavili smo konkursnu proceduru za tri policijske agencije i liste uspješnih kandidata prije čak četiri mjeseca sam dostavio Vijeću ministara BiH, koje ih, nažalost, još nije razmatralo. Imam također osigurana sredstva za početak rada tih agencija i ja zapravo čekam druge subjekte da urade svoj posao. Ministarstvo sigurnosti je svoj posao uradilo na vrijeme.

RSE: A da li je sa političkog aspekta sve spremno?

Sadović: Pripadam stranci koja je bila protiv onakve policijske reforme, ali kao njen predstavnik u vlasti, kada je zakon donešen, apsolutno sam ispoštovao sve što je zakon propisao. Što se tiče drugih političkih subjekata i sporosti kojom se obavljaju određene procedure i poslovi, ispada da oni koji su glasali za reformu policije nisu preozbiljno shvatili svoj posao.

RSE: Procjenjuje se da je BiH zbog svoje strukture poroznih granica i rascjepkanog sigurnosnog prostora utočište najtraženijim kriminalcima, a spominju se čak i teroristi. Također se pominju i pripreme napada srbijanske mafije, pripreme samoubilačkih pojaseva od strane tzv. selefija. Kolika je zapravo prijetnja po BiH?

Sadović: Smatram da terorističke prijetnje u BiH nisu ni veće ni manje nego u zemljama Evropske unije. U ovoj godini, prema izvještajima obavještajne agencije i drugih policijskih agencija, nije zabilježeno nijedno djelo koje bi se moglo svrstati u međunarodni terorizam. Zabilježen je jedan slučaj unutrašnjeg terorizma za slučaj podmetanja eksplozivne naprave u trgovačkom centru FIS Vitez. Naravno, postoje određene skupine ekstremista, religioznih i nacionalnih fanatika zatrovanih mržnjom i opterećenih predrasudama u čijim se glavama motaju ideje da bi terorom došli do samo njima razumljivih ciljeva. Ja sam uvijek tražio da oni budu predmet posebne pažnje i nadzora agencija za provođenje zakona u BiH. Terorističke namjere policija mora spriječiti. Terorizam je kod nas, nažalost, izvrsna tema za primitivna dnevna politička potkusurivanja na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Ljudi koji vlastitu zemlju povezuju sa terorizmom, nisu ni svjesni kakvu joj medveđu uslugu čine, a i sebi je čine. Bio sam zaprepašten kada sam o nama pročitao izjavu direktora jedne policijske agencije koji je izjavio kako policija istražuje neke grupe selefista, te, molim vas lijepo, se nada da će prikupiti dovoljno dokaza da ih uhapsi. To su neozbiljne izjave. Policija se treba javno oglašavati tek onda kad prikupi čvrste dokaze da može kriminalce i teroriste poslati iza rešetaka.

RSE: Kakva je saradnja sa drugim agencijama za provođenje sigurnosti s obzirom da se o istom pitanju često drugačije očitujete? Evo i sami ste naveli jedan primjer.

Sadović: U BiH postoji 15 raznih agencija koje se bave policijskim poslovima. Postoje mnoga preklapanja nadležnosti. Dešavaju se slučajevi da dvije, pa čak i tri policijske agencije istovremeno vode istragu protiv određene kriminalne grupe, a da za to jedna, druga ili treća ne znaju. Mnoge od ovih strari ja sam pokušavao da kažem i javnosti i parlamentarcima u toku donošenja zakona o reformi policije, međutim nije bilo saglasnosti da se ta pitanja na adekvatan način sistemski riješe. Bojim se da će, tek kada se neke ozbiljne stvari dese, početi da zrijeva svijest da policijski sistem u BiH moramo temeljito rekonstruisati.

RSE: Gospodine Sadoviću, da li, po vašem mišljenju, postoji eventualno sprega kriminala, terorizma i pojedinih struktura za provođenje zakona upravo stoga što su jako rascjepkane i često ne znaju šta radi druga?

Sadović: Organizirani kriminal uvijek ide korak ispred države, ispred državnih vlasti, jer to je uslov da bi opstajao. Ne može se isključiti. Šta više, u mnogim zemljama i na mnogim iskustvima je uočeno da organizirani kriminal je u pravilu povezan, jer ima pokrovitelje u strukturama vlasti. Posebno je to slučaj sa zemljama u tranziciji koje su plodno tlo za bujanje kriminala, ali i za cijeli spektar pratećih pojava.