Dostupni linkovi

BiH - danas bliža ratu nego nakon Daytona


Nenad Pejić

Prošli se tjedan navršilo 13 godina od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Fanfare su zamijenjene razočaranjem, svijet samo što nije digao ruke od BiH a njeni kriminalci na vlasti to jedva i čekaju. Da li je rat bliži nego Evropska unija?

Ima već tome 13 godina kako se završio (tradicionalni) četverogodišnji ciklus rata. Daytonski sporazum je svijetu predstavljen kao jedan veliki uspjeh administracije SAD, gradjani su mir, naravno, jedva dočekali, oni koji su izbjegli u svijet počeli su planirati povratak, i u svijetu i u BiH se pojavila nada.

Ali od te nade gotovo da nije ostalo - ništa. Čitam jučer i prekjučer izjave BiH predstavnika. Gore su od onih datih u vremenu potpisivanja Daytonskog sporazuma i podsjećaju me na predratno kreiranje atmosfere konflikta i nepovjerenja.

Član Predsedništva BiH i predsednik Stranke za BiH, Haris Silajdžić, uputio je u petak visokom predstavniku u BiH Miroslavu Lajčaku otvoreno pismo u kojem od njega traži da gradjanima BiH objasni zašto medjunarodna zajednica pozdravlja dogovor lidera Hrvatske demokratske zajednice, Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Stranke demokratske akcije o pitanju državne imovine. "Podržavanjem političkih dogovora koji efektivno transformišu BiH u slabu zajednicu entiteta, medjunarodna zajednica sve više abdicira svoju primarnu odgovornost prema BiH, koja proističe iz Dejtonskog sporazuma. U tom svetlu postavlja se pitanje da li je medjunarodna zajednica istinski opredeljena za jačanje države BiH ili je već donesena odluka da RS trinaest godina nakon Dejtona dobije ono što tada nije mogla – državnu zajednicu dva entiteta", piše Silajdžić.

Njegova je izjava potpuno besmislena i sebe predstavlja kao jedinog (jer ostale stranke potpisuju dogovor) borca za očuvanje BiH. Još je besmislenija izjava Milorada Dodika. Vlada RS će podnijeti krivičnu prijavu za zločinačko udruživanje protiv ovog entiteta, stiže vijest iz Banjaluke, a premijer RS, Milorad Dodik, tvrdi da iza svega stoji zamjenik visokog predstavnika, Rafi Gregorijan te da će Vlada RS danas, 24. studenog, Tužilaštvu BiH podnijeti krivičnu prijavu za zločinačko udruživanje protiv RS! “Mi već duže vremena vidimo da jedna organizovana grupa, predvodjena ljudima iz OHR-a, preko Tužilaštva BiH, vodi nezakonite postupke protiv RS”, kaže Dodik prošli tjedan u Banja Luci. Prijavom za zločinačko udruživanje, precizirao je premijer RS, biće obuhvaćene strane sudije i tužioci u Sudu i Tužilaštvu BiH, potom prvi zamjenik visokog predstavnika Rafi Gregorijan, predsjednik NVO Narodni front Dragomir Babić, Slobodan Vasković, novinar emisije “ 60 minuta” FTV i zamjenik glavnog tužioca Tužilaštva BiH Milorad Barašin. Ko ne zna - te su institucije i ti novinari pokrenuli istragu, objavili dokumente u kojima se vide tragovi kriminala u izgradnji zgrade RTV doma u Banjaluci te u radu nekih drugih kompanija. Dakle, novinari otkrivaju podatke, tužilaštvo pokreće istragu, a premijer RS tvrdi da su se svi oni "zločinački udružili" protiv RS!!??

Dodik zna da je takva optužba potpuno besmislena kao što u OHR-u znaju da ovim izjavama Dodik pokušava da spriječi istragu. I Silajdžić jako dobro zna da OHR ne može biti odgovoran za dogovore političkih stranaka u BiH, a pogotovo ne za dogovore tri stranke koje su najjače na političkoj sceni. In on i Dodik i svi ostali se javno zalažu za sprovodjenje Daytonskog sporazuma, ali samo onog dijela koji njima odgovara.

Svijet tretira BiH kao "failed state" (propalu, neuspješnu državu), ali se ni Dodik ni Silajdžić ne osjećaju kao "failed" političari. Letargija i beznadje kod gradjana, agresivnost kod vlasti, zbunjenost medjunarodne zajednice koja ne zna kako da se nosi sa domaćim političarima balkanskog ponašanja u najgorem smislu te riječi - sve u svemu onu nadu iz Daytona zamijenilo je duboko razočarenje.

Medjunarodna zajednica je razočarana što BiH političari ne umiju i ne žele da zemlju izvlače iz stanja stalnih sukoba, a razočarana je i glasačima koji biraju jedne te iste stranke koje ih varaju; političari su razočarani u medjunarodnu zajednicu koja ne pritiska da se sprovedu one odredbe i oni zakoni koji njima odgovaraju, oni bi rado da se OHR obračuna sa onom drugom stranom u njihovo ime i za njihov račun; gradjani su razočarani u političare jer nikad ne ispunjavaju obećanja i jer im je standard sve niži ali su razočarani i u medjunarodnu zajednicu koja je, po njihovom uvjerenju,. morala uraditi ono što je posao BiH lidera.

I dok su svi razočarani u sve - svi sa svima suradjuju i svi sa svim računaju i u budućnosti. Osobnog sam uvjerenja da se nikakav, pa ni Daytonski poslijeratni sporazum ne može niti će moći biti sproveden sa strankama koje su ratovale u tom istom ratu i liderima koji su na tom ratu izrasli i - zaradili.. Te su stranke bile nesposobne da spriječe ulazak u rat i isto su tako nesposobne da grade zemlju u miru. Možda zvuči kao jeres ali jedini način da se BiH mogla izvući iz stanja konflikta i uvući u stanje mira i prosperiteta je bilo ukidanje tih istih stranaka, čak bih rekao suspendiju političkih stranaka i uvodjenje protektorata. BiH je bila i jeste nesposobna da se sama nolsi sa svojim teretom. Da je to uradjeno 1995-e, moglo se nekoliko godina kasnije ponovo početi sa demokratskim političkim procesom i vlast polako predavati domaćim, novim strankama i novim političarima. Nešto slično je uradjeno u Njemačkoj nakon II svjetskog rata.

"Ovdje svak svakoga mrcvari – medjunarodna zajednica sve nas, a mi jedni druge!" - reče nedavno u intervjuu za Radio Slobodna Evropa Milorad Dodik.

U pravu je premijer RS. Sa jednim malim dodatkom – on je jedan od onih odgovornih za to mrcvarenje. On je taj, zajedno sa drugima, da 13 godina nakon svečanih potpisivanja BiH ne samo da nije dalje od rata nego mu je čak i bliža nego 1995-e godine kada je Dayton potpisivan. Stepen funkcioniranja države je manji, a kriminal veći nego prije rata, pretpostavke za mržnju nisu uklonjene nego produbljene obrazovnim sistemom, policije štite one koje treba da hapse... Jedino je tu OHR, a nema ni oružja.

Teško zemlji koja ne ratuje samo zbog toga.

  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG