Dostupni linkovi

Retorika s početka devedesetih


Beograd
Beograd

Usred mirnodopskih vremena Srbija je, skoro isto kao i u ratnom metežu, u lošim odnosima sa ostatkom sveta. Tako ponašanje i retoriku Beograda, pre svih šefa diplomatije Vuka Jeremića, ocenjuju zapadni mediji. Koliko su razlozi na koje se Srbija poziva u zaoštravanju odnosa, pre svega sa svojim susedima, opravdanje za poruke koje neke podsećaju na one uoči ratova devedesetih?

Na vest da je nekoliko država članica Evropske unije upozorilo na "sve neprihvatljiviju retoriku” srpskog ministra spoljnih poslova Vuka Jeremića, te da su ga, kako prenosi novosadski Dnevnik, oštro kritikovale Nemačka, Belgija, Britanija, Italija, Švedska i Češka, iz vladajuće koalicije u Srbiji uzvraćaju s nevericom. Portparolka Demokratske stranke Jelena Trivan:

“Reći ću da nikada nijedna zemlja članica Evropske unije nije izrazila protivljenje zbog izjava ili dela našeg ministra inostranih poslova, a sve i da jeste, to bi bilo besmisleno zato što Vuk Jeremić u ovom trenutku ne vodi autonomnu spoljnu politiku, već za svoje postupke ima potpuno ovlašćenje Vlade i državnog vrha i samog predsednika Tadića. Ukoliko se nekome ta politika ne dopada, može to tako da kaže, a ne da je personalizuje na takav način.”

Za portparolku DS-a isto je tako neverovatna i ocena nemačke agencije DPA da je Srbija “usred mirnodopskih vremena skoro isto kao i u ratnom metežu, u lošim odnosima sa ostatkom sveta”:

“Srbija je u ovom trenutku zemlja koja ima nikad veći diplomatski ugled. Posle godina postiđenosti i defanzive, mi smo zemlja koja sada ima neke saveznike i to su događaji u Savetu bezbednosti i na generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija dokazali.”

Možda je povratak Srbije na diplomatsku scenu posle godina izolacije razlog zbog kojeg se ministar Vuk Jeremić osnažio da, kako primećuje nemački DPA "poslednjih dana svima očita bukvice". Podsećamo kako je Brisel upozorio da prestane sa uslovljavanjima evropskih intergacija Srbije:

“Došlo je vreme da kažemo što je dosta – dosta je.”

Jasno je stavio do znanja da je Beograd završio svake pregovore oko raspoređivanja evropske misije na Kosovu:

“Beograd je svoju poslednju reč rekao.”

A susednoj Hrvatskoj je, najavljujući kontratužbu pred Međunarodnim sudom pravde, poručio:

“Oni su odbijali da se suoče sa činjenicom da je 250.000 Srba etnički očišćeno sa prostora republike Hrvatske, ovaj put će to morati da učine.”

Da su odnosi Begrada sa Zagrebom, ali i ostalim zemljama regiona na najnižem stepenu zahlađenja, više niko u Srbiji ne dovodi u pitanje, i na sceni je polemika oko toga ko je za to kriv. Razlozi koje navodi Beograd, a koji bi se, po nekima, mogli svesti na one “ko je prvi počeo”, “ko se izvinio, a ko nije”, kao i večiti kosovski razlog, ne može biti opravdanje za retoriku koja mnoge podseća na onu s početka devedesetih godina, smatra član političkog saveta Liberalno demokratske partije Vesna Pešić i podseća na ulogu šefa diplomatije:

“Diplomate po pravilu, a to im i samo ime kaže, treba da imaju vrlo umivenu diplomatsku retoriku. Bolje bi bilo da se ta uloga podizanja patriotizma, ako je to ono što je predsedniku Tadiću potrebno, poveri ministru unutrašnjih poslova. Da to radi Dačić, a ne Jeremić kao ministar spoljnih poslova jer to dovodi do velikih sukoba možda i sa Evropskom unijom, a već je dovelo do sukoba sa susedima.”

Pored zaoštravanja odnosa sa Zagrebom, Srbija je uz upozorenja, nediplomatske izjave, i na kraju proterivanje ambasadora Crne Gore i Makedonije, zbog Kosova dovela u pitanje i odnose sa ovim zemljama regiona. Odnosi sa BiH ostaju na nivou uveravanja da Beograd želi dobru saradnju sa Sarajevom, ali se zato učvršćuju veze sa BiH entitetom -Republikom Srpskom, pa su tako Dodik i Kuzmanović u društvu srpskih zvaničnika nedavno u Beogradu otvorili svoje nove prostorije.

Sociolog Vladimir Vuletić upozorava da buđenje nacionalnih strasti može rezultirati samo povećam tenzija i nazadovanjem čitavog regiona, i zato poručuje:

“Ovo neće izaći na dobro. Neverovatno je, ja imam 42 godine i vrlo dobro se sećam tog perioda s’ kraja '80- ih godina, sećam se kako je sve počelo, sećam se i osećam koje su posledice svega toga, tako da je zaista, u najmanju ruku kratkovido ponašanje koje, bez obzira na retoriku i obrazloženja, vodi ka povećanju tenzija.”

Beograđani su jedinstveni u oceni da se odnosi Srbije sa susedima svakodnevno pogoršavaju, ali oko pitanja ko za to snosi najveću odgovornost, mišljenja su podeljena:

“Zabrinjavajuće je što smo i 15 godina od ratova tu gde jesmo, u međusobnim odnosima koji se kvare. Krive su političke elite koje nisu dovoljno uradile na uspostavljanju normalnijih odnosa, uključujem tu i Srbiju.”
"Zaoštrila ih je Vlada Srbije zbog jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova, mada ipak mislim da to ne bi smeo da bude razlog.”
“Mislim da previše popuštamo nekim susedima, neke bi trebalo da napadamo žestoko, kao Hrvatsku.”

Dok boljeg nema na vidiku, možda bi svi trebalo da se vodimo rešenjem koje nudi ova Beograđanka:

“Ne slušam politiku, već odnose ljudi privatno. Putujući i u Hrvatsku, i u Bosnu, ja nemam loša iskustva.”

XS
SM
MD
LG