Dostupni linkovi

Čelni ljudi hrvatske politike pozdravili su odluku Međunarodnog suda u Hagu u tome da je nadležan za hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid, a činjenica da je odluka objavljena na obljetnicu pada Vukovara za njih je i više nego simbolična. Prenosimo reakcije iz Srbije i BiH.

Očekivana odluka i velik pravni uspjeh Hrvatske - tako je u Hrvatskoj dočekana odluka Međunarodnog suda u Haagu o tome da je nadležan za hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid. Hrvatski predsjednik Stipe Mesić dočekao je vijest o tome na komemoraciji poginulima tijekom i po završetku opsade Vukovara 1991. godine:


"Za nas je ta odluka bila očekivana, s obzirom na sve ono što se dogodilo. Ali, simbolika je upravo u tome da – kada se sjećamo žrtava ovdje na Ovčari, kada se sjećamo žrtava što ih je podnio grad Vukovar i stanovnici Vukovara, kada se sjećamo herojstva onih koji su branili Vukovar - da smo tu vijest saznali upravo ovdje – u Vukovaru. To je simbolika, ali i određena pravda.“


Premijer Ivo Sanader naglasio je kako je posebno važno da se i danas reklo da treba istražiti sve zločince i njihove naredbodavce:


„Zatim, da se istraži puna istina o nestalima – to je ono što nas sve još boli, jer tražimo još preko 1000 ljudi - i da se napravi povrat kulturnog blaga. I ono što je posebno važno – da je danas odbačen prigovor Srbije kako bi u ovom predmetu trebalo razmatrati razdoblje tek od 1992. naovamo. Ne, nego od početka!“


Na pitanje novinara očekuje li protutužbu Srbije, Sanader je ocijenio kako je vrijeme da se Srbija suoči s prošlošću, dodajući kako je upravo u Vukovaru nužno reći da se rat nije vodio na tlu Srbije, da nije razoren Novi Sad, nego Vukovar, da nisu hrvatski vojnici došli u Srbiju, nego da je bilo obrnuto.


"Miloševićeva velikosrpska politika je bila ta, koja je nanijela veliko zlo hrvatskom narodu", zaključio je hrvatski premijer.


Hrvatski ministar pravosuđa i zastupnik Hrvatske pred ovim sudom Ivan Šimonović nazvao je današnju odluku suda – velikim hrvatskim pravnim uspjehom:


„Kod procjenjivanja što ova presuda znači treba uzeti u obzir da je ovo tek prva runda. U drugu rundu, dakle u raspravu o sadržaju, ulazimo u vrlo dobroj formi, naime Sud je odbacio sve prigovore Srbije.“


Najvažnije pitanje - može li Srbija odgovarati za djela počinjena prije 27. travnja 1992., kad SRJ još nije postojala kao država, a kada su se u Hrvatskoj i dogodili najveći zločini - Hrvatska će dokazivati u samom postupku. Šimonović je kazao kako je uvjeren da Hrvatska može dokazati kauzalnu vezu između događaja prije 27. travnja 1992 i onih nakon toga, jer među nizom snažnih argumenata je i onaj o personalnom kontinuitetu – odnosno čelne pozicije u vlasti drže i prije i poslije tog datuma – iste osobe. Na novinarsko pitanje o mogućnosti izvansudske nagodbe sa Srbijom, kazao je kako je to stvar Vlade, a ne njega kao zastupnika, ali da Hrvatska treba ustrajati na zahtjevima iz tužbe - kažnjavanju zločinaca, otkrivanju sudbine nestalih i povratu kulturnih dobara, a i današnja presuda će – po Šimonovićevoj ocjeni – potaći Srbiju da se i tu ostvare pozitivni pomaci.


Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivo Banac u izjavi za naš radio ne dijeli optimizam vlasti oko ishoda tužbe.


„To je dobro, samo ja moram reći da sam skeptik. Mislim da je Bosna i Hercegovina imala mnogo bolja traženja, a svi znamo kako je to završilo. Možemo reći da su možda tehnički aspekti ovog našeg slučaja nešto malo bolji, ali – budući da sam skeptičan – živi bili pa vidjeli!“


Predsjednica Centra za suočavanje s prošlošću „Documenta“ Vesna Teršelič kaže za naš radio kako današnja odluka Suda nije važna samo za građane Hrvatske, nego i za sustav međunarodne pravde.


„Teško je sada reći na koji način bi odluka Suda mogla odmoći ili doprinijeti pomirenju u regiji, ali svakako mislim da je važno da ovako važan sud kao što je Međunarodni sud u Haagu i dalje razmatra tužbe za genocid.“

Ulazak u novu fazu neizvesnosti međusobnih odnosa

Odluka Međunarodnog suda pravde u Hagu, koji se proglasio nadležnim za tužbu Hrvatske protiv Srbije, kojom se tvrdi da je zvanični Beograd odgovoran za genocid navodno počinjen nad nesrbima u toj republici 1991-95. godine, u političkoj javnosti Srbije dočekana sa razočarenjem i uverenjem da to neće doprineti izgradnji boljih odnosa između dve države, i generalno, situaciji u regionu.

Po ličnom ubeđenju Tibora Varadija, glavnog pravnog zastupnika Srbije, odluka Međunarodnog suda pravde da se proglasi nadleznim za tužbu Hrvatske, nije srećan razvoj događaja:

“Ja sam uveren da bi bilo vrlo važno da se zna šta je bilo, šta je činjeno, a šsta nije činjeno, ali isto tako mislim da bi bilo mnogo celishodnije da se to čini u okvirima ispitivanja individualne odgovornosti, a ne u okvirima konfrontacija čitavih nacija i država”.

Pošto se proglasio nadležnim, sada će sud dati rok u kojem će Srbija pripremiti odgovor na tužbu i, eventualno, protivtužbu. Taj rok će biti određen vrlo skoro, a on će, po proceni Varadija - biti prilično dug:

“Sve u svemu, očekujem da to traje još otprilike tri godine, ali to je jedna procena, to niko ne može tačno da zna.”

U prvim regovanjima na vest iz Haga, većina politickih partija ocenjuje da bi Srbija trebalo da uzvrati protivtužbom. U vladajućoj Demokratskoj stranci napominju da bi država trebalo ozbiljno da se pripremi za suđenje, ne isključujući protivtužbu. Nešto drugaciji tonovi stizu iz opozicionog LDP-a. Lider Stranke Čedomir Jovanović ocenjuje da je Srbiji potebna nova politika prema regionu, napominjući da sve ono što je obeležilo politiku Srbije prema susedima bilo pogrešno.

Izrazavajući žaljenje zbog odluke Suda, ministarka pravde Snežana Malović kaže da Srbija razmatra različite mogućnosti za delovanje pred Međunarodnim sudom pravde:

“Srbija će svakako u daljem nastavku procesa izneti svoje argumente i potpuno sam sigurna da će ti argumenti biti uvaženi i da će konačna odluka biti povoljna za Srbiju.”

Malović dodaje da se pored iznošenja odbrane razmatraju i mogućnosti poravnanja ili protivtužbe". Tibor Varadi kaže da je Srbija više puta ponudila vansudski dogovor, što nije bilo odbačeno, ali nije bilo ni pozitivnog odgovora. A kada je u pitanju protivtužba:

“Protivtužba je jedna opcija. To je i politička opcija, tako da ne bih mogao da kažem da li će, ili neće, biti uložena, ali jeste jedna od mogućih opcija.”

Ministarka Malović takođe je ukazala da bi političke strukture u Srbiji i Hrvatskoj morale da imaju u vidu neophodnost potrebe pomirenja u regionu.

“Ja ću vas podsetiti na izjavu specijalnog predstavnika Evropskog parlamenta za pridruživanje gospodina Kacina, koji je rekao da što se tiče evropskih integracija i ulaska u Evropsku uniju, to će se činiti isključivo na nivou regiona.”

Dakle, opšte uverenje nakon odluke Suda je - da Srbija i Hrvatska ulaze u novu fazu neizvesnosti međusobnih odnosa, tako da pojedini ananlitičari i diplomate oprezno upozoravaju da bi političke strukture u obe zemlje morale da imaju u vidu neophodnost potrebe pomirenja u regionu. I , kako kaže Mihajlo Kovač, bivši ambasador u Austriji, u duhu briselskih poruka:

“Budite dobri susedi. Pokazite unapređenjem međusobnih odnosa da ste spremni za ulazak u Evropsku uniju i bićete jednog dana članovi. Sve ovo što pričam, samo ukazuje kolika je odgovornost političkih elita koje, u najmanju ruku, ne bi trebalo da dolivaju ulje na vatru, ako već ne mogu da povlače poteze koji će relaksirati život Srba i Hrvata kao suseda koji dele isti evropski prostor.”

I bivši ambasador Srbije u Hrvatskoj Milan Simurdić na stanovištu je da su odnosi dve zemlje pred velikim izazovom:

“ Njihov sadržaj, dinamika i obim određuje proslošt, a ne budućnost i evropska perspektiva Srbije, Hrvatske i regiona. Želim da verujem da će se odnosi, ipak, nastaviti sa razvojem, da će potreba saradnje i činjenica međuzavisnosti nadvaladati i da će se sa obe strane uloziti dodatni napori u tom pravcu. Pogotovo je važno pripaziti na ukupnu atmosferu u našim višeslojnim odnosima.”

Upravo iz ovih razloga šef pravnog tima Srbije Tibor Varadi, koji će ovu funkciju ubuduće prepustiti, kako kaže - mlađim stručnjacima, smatrao je da je bilo bolje da se spor okončao na pitanju nadležnosti Suda:

“Ponavljam da, po mom ličnom uverenju, bolje bi bilo završiti konfrontaciju čitavih zajednica. To je ono čega smo bili svedoci devedesetih godina i misim da bi to trebalo da prestane. No, ali ovo je jedan legitiman pravni put koji je sad trasirala odluka Suda i ići će se tim putem.”


I BiH bi mogla imati koristi

Odluka Međunarodnog suda pravde u Hagu da se proglasi nadležnim za hrvatsku tužbu protiv Srbije za povredu Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida veoma je važna jer daje Hrvatskoj šansu da pokuša dokazati genocidnu namjeru Srbije.


U tome joj mnogo može pomoći iskustvo BiH, smatra zastupnik BiH pred ovim sudom Sakib Softić:


„U postupku BiH protiv Srbije iskrsli su i korišteni su mnogi dokazi da je Srbija učestvovala u ratu i u BiH i u Hrvatskoj, jer BiH i Hrvatska su bile jedinstveno ratište, jedinstven prostor u kome su srpske snage činile strahote zabranjene Konvencijom o genocidu. Svi oni dokazi koje je BiH koristila stoje također na raspolaganju i Hrvatskoj, tako da hrvatski tim ne mora iznova prikupljati te dokaze.“


Zbog klime i odnosa koji vladaju između dvije tužene zemlje, Hrvatska bi također mogla biti u prednosti u odnosu na BiH u oblasti prikupljenja dokaza, procjenjuje Softić:


„Nakon 2006. godine iskrsle su neke nove mogućnosti za pristup dokazima, tako da hrvatska strana će svakako iskoristiti te bolje mogućnosti, bolje odnose i jednostavno povoljnije ozračje za prikupljanje svih tih dokaza, a sve to potencijalno može koristiti i BiH.“


I Kasim Trnka, jedan od bivših agenata BiH u procesu protiv Srbije i Crne Gore za genocid, smatra odluku Suda o nadležnosti pozitivnom ističući da će ipak najteže biti dokazati namjeru, ali i za to ima načina:


„Iskustvo BiH, a inače i karakteristika geniocida je da je mnogo teže dokazati situaciju namjere, dakle taj psihološki momenat, i zato trebaju doći do dokaza. Nažalost, služba BiH nije raspolagala sa ključnim zapisnicima sa Vijeća za odbranu tadašnje SRJ. To je bio ključni argument da se dokaže namjera. Ako Republika Hrvatska na osnovu našeg iskustva bude više insistirala da joj se dostavi na raspolaganje i ako bude raspoložen Međunarodni sud da izda naredbu da se daju takvi dokumenti, onda može biti u povoljnijoj situaciji.“


Ukoliko Hrvatska uspije doći do dokaza korist bi mogla izvući i BiH, dodaje Trnka:


“To za BiH može biti dodatni razlog da traži obnovu postupka jer je u međuvremenu saznala nove činjenice i nove dokaze koji nisu bili poznati u vrijeme vođenja postupka, odnosno donošenja presude. Ne smije proći rok od 10 godina u kojem se mora podnijeti zahtjev za obnovu postupka jer su se pojavile nove činjenice i novi dokazi.“


Martin Raguž, pravnik i član Parlamenta BiH, ističe kako potvrđivanje nadležnosti ne znači i potvrđivanje optužnice, ali sam proces ima značaj za buduće odnose u regionu. Pitanja na koja se još čekaju odgovori mogla bi konačno dobiti epilog, ističe Raguž:


„Sigurno je da će postupak trajati najmanje dvije do tri godine i da ćemo vidjeti kako će se to reflektirati na ranije, ali i na buduće odluke i odnose na prostoru bivše Jugoslavije, ali u svakom slučaju, činjenica je da su isplata odštete, vraćanje kulturnih dobara, pomaganje u traženju nestalih važni elementi koji očigledno nemaju i nisu dobili svoje odgovore u cijelosti do sada i sigurno da će ovo biti nastavak traženja tih odgovora.“


Ishod postupka je neizvjestan, slažu se sagovornici, tim prije što je u samoj BiH postojala presuda za genocid prije nego što je donesena presuda Međunarodnog suda pravde po kojoj Srbija i Crna Gora nisu počinile genocid u BiH.

  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

XS
SM
MD
LG