Dostupni linkovi

Deklaracija o pomirenju i dalje pod kritikama


Ivica Dačić
Ivica Dačić

Nakon što je Deklaracija o pomirenju Demokratske stranke i Socijalističke partije Srbije, još od prvih najava pre više meseci, otvorila brojne dileme u javnosti, mogla bi da postane predmet rasprave i u samoj Demokratskoj stranci, nakon što je nekada najuticajniji demokrata Zoran Živković pokrenuo inicijativu za njeno poništenje.

I dok mnogi, ogorčeni ovom Deklaracijom o pomirenju insistiraju na prethodnom ograđivanju socijalista od Miloševića i prošlosti, pojedini analitičari primećuju da ni Socijalistička partija Srbije ni njen lider i zamenik premijera Ivica Dačić nisu više ono što su bili u prošlosti.

Iako se na početku priče o pomirenju činilo da ona prolazi glatko samo unutar Demokratske stranke oštre kritike u vidu inicijative za poništenje Deklaracije o pomirenju Demokratske stranke i Socijalističke partije Srbije, uputio je Zoran Živković, nekadašnji prvi čovek demokrata i premijer Srbije nakon ubistva Zorana Đinđića:

"Da sa onima koji su uništavali Srbiju deset godina, koji su radili o glavi i građanima Srbije i nama demokratama, potpisuju sporazum koji bi navodno Srbiju trebalo da približi Evropi i evropskim vrednostima – to je izdaja onoga što je Demokratska stranka radila od 1990. do 2004. godine."


Živković, koji je danas samo član Demokratske stranke, tvrdi i da je deklaracija protivna statutu Demokratske stranke jer je samo skupština stranke ovlašćena da donosi deklaracije, te da statut ne može da krši ni predsednik stranke Boris Tadić koji je sa socijalistom Ivicom Dačićem potpisao deklaraciju. U Socijalističkoj partiji Srbije pak, koji se nikad nije ogradio ni od Slobodana Miloševića ni od svoje politike '90-ih, ponavljaju svoj stav da njih ne interesuje prošlost nego budućnost. Dušan Bajatović, potpredsednik socijalista:

"Postavlja se pitanje motiva svih onih koji vraćaju priču unazad. Ono što su jasno ponudili i Socijalistička partija Srbije i Demokratska stanka jeste pogled u budućnost, da se omogući uklanjanje ove dimne zavese koja postoji na srpskoj političkoj sceni, kako bi to dovelo do utvrđivanja principa odgovornosti za preuzete političke obaveze. Ovako smo u situaciji da oni koji su u opoziciji, ili oni koji su nezadovoljni svojim statusom u strankama, konstantno imaju prostor u medijima za pravljenje galame, bacanje petardi i sličnih stvari čime zapravo uklanjaju fokus javnosti sa pravih tema, a prave teme jesu otvorena nacionalna, državna i socijalna pitanja."


I ne samo to, nego socijalisti stavljaju do znanja da za njih nije ni upitan odnos prema Miloševiću, kao kada su 20. avgusta na 67. godišnjicu rođenja bivšeg predsednika SRJ, Srbije i Socijalističke partije Srbije Slobodana Miloševića, dvojica ministara u Vladi Srbije Žarko Obradović i Milutin Mrkonjić, položili vence na njegov grob. Tada je Obradović primetio:

"Za nas je obilazak ovog mesta prilika da se podsetimo svih onih vrednosti koje je predsednik Milošević za života promovisao. To mi socijalisti moramo stalno da naglašavamo jer očigledno postoje pokušaji revizije istorije."

Milošević se za života odrekao socijalista

Deklaracijom o pomirenju demokrata i socijalista najviše su bile pogođene žrtve Miloševićevog režima. Kada je potpisana, Veselin Osmajlić, brat Zvonka Osmajlića ubijenog člana Srpskog pokreta obnove na Ibarskoj magistrali, kada je pokušano ubistvo lidera Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića, nam je rekao:


"Smatram da je to jedna sramna deklaracija, da je to farsa koja služi da bi se branili interesi dve stranke. Nema nikakvog pomirenja, poslanici Slobodana Miloševića koji se nisu ogradili od njega i njegove politike danas sede i u Vladi i u parlamentu."

I dobar deo javnosti je ukazivao na to da ne može biti pomirenja bez ograđivanja od prošlosti i izvinjenja. Da li se Deklaracijom o pomirenju stranaka koje su formirale vlast zapravo stavlja tačka na ta pitanja i da li su socijalisti samim ulaskom u proevropsku vladu i potpisivanjem ovog dokumenta indirektno oprali svoju prošlost. Novinar Stevan Nikšić kaže da je priča o budućnosti na političkoj ravni razumljiva, ali da ona ne zadovoljava potrebu suočavanja sa prošlošću. No, i primećuje:

"Mi možemo govoriti o tome da se socijalisti nisu do kraja odrekli od Miloševića, ali istina je obrnuta - Slobodan Milošević se za života odrekao socijalista. Dačića i društvo izbacio je iz svoje stranke i na jednim od predsedničkih izbora pozvao svoje sledbenike da ne glasaju za Ivicu Dačića. Drugo, Dačiću je teško da se deklarativno odrekne nekih stvari iz prošlosti zato što je pritisnut željama članova svoje stranke. Ali, faktički to više nije ona stara Socijalistička partija Srbije, Dačić juri ratne zločince, Dačić ispunjava program Vlade, koji se bitno razlikuje od nekadašnje Miloševićeve stranke itd."

XS
SM
MD
LG